Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovaj tjedan od 14. do 19. kolovoza, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Zlatko Ćorić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na službi u Širokom Brijegu. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova duhovna promišljanja pročitajte/poslušajte i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. veljače 2022.
Vjera bez djela, mrtva je
Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela.« Pokaži im svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. Bog je u čovjeka koji je vrhunac izraza njegove ljubavi ulio božanske kreposti vjeru, ufanje i ljubav. Svatko od nas nosi ih u sebi, a one nose nas na putu vječnog spasenja.
Vjera koju smo svi primili je poput sjemena koje kroz naš život treba klijati i rasti. Ona ne smije ostati samo sjeme koje nikada neće izbiti na površinu nego će ostati zakopano kao skriveno blago u čovjeku. To božansko sjeme u nama može rasti samo ako zemlja naše duše bude natopljena živom vodom s Božjih izvora i obasjana svjetlom Krista Uskrsloga. Sjeme u suhom tlu i bez svjetla ostaje zauvijek pod zemljom. Tada naša vjera ostaje samo talent skriven u zemlji kojeg nitko ne može vidjeti.
Budimo stoga mudri ljubeći Boga i žudeći za njegovom blizinom da bi naša vjera u nama svaki dan sve više rasla i donosila plodove djela. Poput biljke koja izbije na površinu tako će se i ona boriti s brojnim protivnim vjetrovima kušnja, ali će svaki put nakon borbe sve više rasti i stremiti prema nebu i vječnoj domovini. Rastući sve više k nebu donosit će obilnije plodove djela koja su naši putevi k vječnom spasenju. Naša vjera žudi da raste i razvija se, jer smisao sjemena je donijeti brojne plodove. Neka ona ne ostane skrivena u nama nego neka raste da svi vide naša dobra dijela i slave Oca nebeskoga.
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. veljače 2022.
Izbaciti kamenje i biti slobodan
“Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.” Riječi su ovo koje Isus upućuje ženi preljubnici koju su farizeji prema Mojsijevu zakonu željeli zbog njenog grijeha kamenovati. Isus nastupa kao autoritet, kao onaj koji ima vlast, kao onaj koji ne gleda na Zakon kao čovjek, već na prijestolje svakog zakona najprije stavlja ljubav i oprost. On stoga suočava najprije farizeje, pa time i sve nas sa vlastitom grešnošću. On im daje dozvolu da bace kamen, ali samo ako su bez grijeha. Nakon što su se svi povukli, Isus po vlasti koju ima otpušta grijeh preljubnici i pruža joj priliku da živi novim životom.
Svatko od nas braćo i sestre u svojim džepovima nosi brojno kamenje osude. Uvijek smo spremni udariti po drugome jer smo možda navikli da to čine nama, ali Isus nas želi osloboditi tog tereta koji sa sobom nosimo. On nam pokazuje drugačiji put, put oprosta, ljubavi i milosrđa. Skoro svakodnevno pred nama stoji izbor, ljubiti ili mrziti, osuditi ili oprostiti.
Ako odaberemo osudu naši džepovi neće postajati prazniji, nego će se još više puniti ohološću, mržnjom, gnjevom i srdžbom, te će nam teret svakodnevno postajati sve veći. Ako pak odaberemo Kristov put, tada će svi naši tereti grijeha nestati, izbacit ćemo svo kamenje i biti slobodni ljubiti i opraštati kao što Krist nama čini.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. veljače 2022.
Zazivaj Duha Svetoga
„Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost, jer bolje je steći nju nego steći srebro i veći je dobitak ona i od zlata. Skupocjenija je od bisera i što je god tvojih dragocjenosti s njome se porediti ne mogu“ Riječi su ovo koje nam donosi Knjiga mudrih izreka i s njima se veliča mudrost.
Znamo zasigurno da je mudrost jedan od darova Duha Svetoga kojega smo svi primili, ,te stoga možemo reći da Božja mudrost u svima nama prebiva. Mudrost nije od ovog svijeta, niti se naučiti može, već se njen plamen u nama raspiruje predanjem našeg života u Božje ruke. Mudar čovjek zna da kroz život ne može ići bez Božje pomoći, on poput Salomona pri svakoj životnoj odluci traži Božje vodstvo. Mudar čovjek za prijatelje bira poniznost, pobožnost, skromnost, bogobojaznost, a od sebe odbija uznositost, oholost, srdžbu i grabežljivost. Mudar čovjek je čovjek koji hodi stazama Božje volje, ne veže se za zemaljske stvari te zna da ne posjeduje ništa na ovome svijetu, nego svoje srce pod vodstvom Duha Svetoga mudro pripravlja za vječne i neprolazne vrijednosti.
Zazivaj često čovječe Duha Svetoga da u tebi raste njegova mudrost, te svakim danom sve više postaješ sličniji Bogu koji te na svoju sliku stvorio.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. veljače 2022.
Čovjek je izraz Božje ljubavi
„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ Ove riječi iz Knjige postanka otkrivaju svu ljepotu čovjekova bića. Stvoreni smo tako čudesno i Bog nas je naslikao svojim najljepšim kistom gledajući samoga sebe dok je stvarao najljepše umjetničko djelo. O čovječe koliko si samo veličanstven i poseban kao nijedno drugo stvorenje. Samo tebi Bog je udahnuo dušu da budeš živa slika svoga Stvoritelja.
Poseban si u Božjim očima čovječe jer ti je dao udio u svom trojstvenom božanskom životu. On u tebe ulijeva samu svoju bit, ulijeva u tebe svoju božansku ljubav. I kad je ta slika narušena grijehom, Bog šalje Sina svoga, našeg Gospodina Isusa Krista da u nama obnovi sliku Božju te ponovno uspostavi po krvi onaj prvotni odnos ljubavi Boga i čovjeka.
Ti si čovječe izraz Božje ljubavi, Božje neponovljivo djelo i u sebi nosiš potpis svoga Umjetnika, Onoga koji je stvorio Nebo i Zemlju, Onoga koji je Alfa i Omega, Onoga koji je za tebe svoj život na križu dao jer te neizmjerno ljubio, Onoga koji je uvijek s tobom i čuva te, Onoga koji te poziva u zajedništvo svoje ljubavi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. veljače 2022.
Križ je naš jedini put u nebo
Križ, križ je mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto susreta života i smrti, mjesto susreta prolaznog i vječnog, mjesto susreta svjetla i tame. Na križu je urezbarena čitava povijest spasenja i on je naš jedini put u nebo.
S Kristova križa zasja nam nada vječnog spasenja, pa stoga i sveti Pavao u svojoj poslanici veli, „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.“ Nemoj čovječe bježati od svoga križa. On je istina ponekad težak i bolan, ali po toj boli sličan si Kristu svom Spasitelju, ta bol je milost po kojoj Krist još više želi ući u tvoj život i uliti svoju ljubav u tvoje rane i boli.
Zapamti da križ nije samo mjesto muke i smrti, nego i mjesto radosti i života. Zagrli stoga svoj križ i ponosi se s njim, na njemu te čeka raspeta vječna Ljubav. Zagrliti križ znači zagrliti Krista Spasitelja i prebivati u ljubavi presvetoga Trojstva. Ustrajno noseći svoj križ stići ćeš k vječnom cilju, stići ćeš u nebesku domovinu i uživati plodove svoga križa. Ne posustaj, kada padneš zagledaj se u Krista koji će te podignuti i povesti u svoje kraljevstvo.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. veljače 2022.
Prolaznost ne pripada samo našoj duši
Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k`o cvijetak na njivi, jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. Riječi su ovo psalma 103. koje nam govore o prolaznosti ljudskoga života. Prolaznost je obilježje svega stvorenog, a ne pripada samo našoj duši. Naša duša je ona koja živi vječno, i jednom stvorena nikad ne umire. Zbog svoje neprolaznosti ona čezne za onim što joj po naravi pripada i ne može se zadovoljiti niti pronaći mir u propadljivosti, već samo u zagrljaju svoga Stvoritelja, onoga koji je početak i svršetak.
Osluhni čovječe ove riječi i shvati kako je tvoj život na zemlji kratak. Već od danas živi vječnost koja je pred tobom, te se ne okreći za prošlošću koje više nema. Vječnost je za tebe počela onog trena kada ti je vječna Ljubav udahnula dušu. Tvoja duša trag je Božjeg bića, trag je vječnosti u ovozemaljskoj prolaznosti. Ne brini više za ono propadljivo, ne teži za prolaznim užitcima, nego stremi k nebu i zajedništvu sa svojim Tvorcem gdje je tvoja jedina domovina. Tvoj život na zemlji je poput cvijeta što ujutro cvjeta, a uvečer već se suši i vene. U sebi nosiš vječnost, brini se za nju, sjedinjuj je često sa Onim za kim žudi, hrani je na Kristovoj Gozbi Ljubavi i peri u Njegovoj presvetoj Krvi da bude odraz Stvoriteljeva lica.
Ti si dio vječnosti koja traje, i traje i traje.
