Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10 i 17:30. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 2. do 7. kolovoza, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala s. Leopoldina Kovačević koja je u Međugorju gdje vodi brigu o štićenicima doma Majka Krispina (Udruga za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica,zlostavljanih žena i djece,pomoć u prevenciji ovisnosti…), a živi u samostanu u Miletini. Ako ste propustili njezine Dihovne poticaje u našem programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. kolovoza 2021.
Dopusti Isusu da te usmjerava
Svaka osoba koja uđe u naše živote, svaka okolnost ili događaj u našim životima u sebi krije neki blagoslov. Ne postoji ništa što se događa u tvom životu, od jutra kada se probudiš, do trenutka kada zaspeš a da nema viši cilj koji je za tvoje dobro, za tvoju korist. Naravno, ne stvara sve zadovoljstvo i užitak ali sve je za tvoju izgradnju. To je ono što je govorio sveti Pavao: “onima koji Boga ljube, sve se okreće na dobro” (Rim 8, 28). Kada čovjek ima ljubavi prema Bogu i gleda na život Kristovim očima, i sa vjerom da je sve što se događa za njegovo dobro, onda sve i pomaže na dobro.
Problem je što je većina ljudi programirana ovako, ako mi se događaju prekrasne situacije u životu tada sam blagoslovljen. Ako me stiže bolest, nevolja, tragedija tada me Bog ostavio. Ponašamo se poput čovjeka koji je sanjao da se šeta s Bogom po pijesku. Iza njih su ostajali tragovi, Božji i čovjekovi. U snu je čovjek vidio svoj život kao u filmu. Samo mu nije bilo jasno zašto je u najtežim trenutcima njegova života bio samo jedan trag pa je upitao Boga zašto ga je ostavio kad mu je pomoć bila najpotrebnija. Bog je odgovorio: Dijete moje, volim te i rekao sam da te neću ostaviti. I doista nisam. Mjesta na kojima si vidio samo jedan trag u pijesku, a to su bili tvoji najteži životni trenuci, tada sam na rukama nosio.
Zato nema neblagoslovljenih trenutaka, iza svake tragedije i kušnje krije se blagoslov. Abraham je vjerovao da će Bog providjeti za žrtvu paljenicu, dok se spremao svoga sina žrtvovati. Jakovljevi sinovi prodali su svoga brata Josipa u Egipat. Bog je to zlo okrenuo u dobro, Josipa je uzvisio a njegovog oca i braću spasio od gladi. Mogla bih nizati tolike biblijske likove, patrijarhe, proroke, svećenike, svete žene, apostole koji prihvatiše sve nevolje i zadobiše mnoge blagoslove.
Knjiga Sirahova i nas poziva: Primi sve što te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja. Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega. (Sir 2, 4-5)
Dopusti Isusu da te usmjerava, da te zove naprijed, da te pokreće i ne zaboravi da te želi smjestiti baš tamo gdje će tvoja duša primati dovoljnu količinu svjetla. On je Božanski Vrtlar zato želi zalijevati tlo tvoje duše i iščupati korov. Neki poslovi u vrtu su bolni, ali bol rađa novi život.
Kada se u trenucima molitve i tišine osvrnemo natrag, jasno nam je da je netko divno planirao naš život. I upravo oni trenuci kad smo nosili teški križ, najsjajniji su u mozaiku našega života. Postaje nam jasno da Nebeski Otac ima plan za našu sreću koja je satkana od nevolje i radosti.
Većina ljudi nema pojma što bi Bog s njima mogao učiniti kada bi mu se samo stavili na raspolaganje. Ne traži od Gospodina da ispuni tvoje planove nego snagu da ti ispuniš Njegove planove s tobom. Kada bismo se samo prepustili Očevim rukama punim ljubavi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. kolovoza 2021.
Isus se nije preobrazio nego naše oči
Danas slavimo blagdan preobraženja Gospodinova. Poznat nam je tekst koji donose Evanđelja (Mt 17, 1-13; Mk 9, 2–13; Lk 9, 28–36) kako Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. Dok promišljamo o Isusovu preobraženju mi učimo o svom putu preobraženja. Oci duhovnosti uče nas kako se nije Isus preobrazio nego naše oči. Isus je uvijek preobražen ali mi ne gledamo preobraženim očima. Mi smo preobraženi kada vidimo Isusa u pravom svijetlu. Apostoli su vidjeli na Isusa na Taboru u pravom svijetlu. Do tog gledanja je najprije uspon, znoj, napor i odricanje. Tekst kaže kako Isus „uze“ sa sobom trojicu apostola. Zato je prvi korak u našoj preobrazbi dopustiti Isusu da nas uzme, predati mu se potpuno i ka cilju putovati s Isusom. Samo će vidjeti Isusa tko se u putovanju oslanja na njega.
Na vrhu tabora svi su u molitvi. Isus je zasjao tijekom molitve, otkrio odabranim učenicima nestvoreno božansko svjetlo i pokazao da je molitva uzrok ove blagoslovljene vizije. I naša preobrazba dolazi samo kroz ustrajnu molitvu srcem. Isus je u društvu dva velika proroka molitelja koji imaju duboko iskustvo Boga. Mojsije je nakon razgovora s Bogom na Sinaju, stavljao koprenu preko glave kako ga se ljudi ne bi bojali jer je svijetlio. Ilija se susreo s Bogom i razgovarao u pećini, u govoru duboke tišine. Isus nas poziva da poput Mojsija i Ilije, koji su bili ljudi kao i mi, preobrazimo svoje srce i uživamo neprestanu Isusovu blizinu. Naša preobrazba je kao put buđenja iz dubokog sna i promatranje začuđenim očima svega što nas obasjava. I kad ugledamo ljepotu svoga Boga, poželimo trajno ostati u zanosu poput Petra koji je rekao „dobro nam je ovdje“( Mk 9,5). Evanđelje donosi kako Petar nije znao što govori. Ako čitamo asketska djela crkvenih otaca, i oni govore da duša u trenutku sjedinjenja s Bogom, ne zna što govori ili prestaje govoriti, ona tada samo ljubi, ljubi Boga i bližnjega. U sceni preobraženja na Taboru pojavljuju se Duh Sveti koji kao oblak ih sve zasjeni i čuje se glas nebeskog Oca: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« (Mk 9,7).
Predati se Isusu, putovati s Njim i penjati se na vrhunce, slušati što on kaže, ustrajati u molitvi, tražiti uzore u svecima, boraviti u osami i osluškivati nadahnuća Duha Svetoga i glas nebeskog Oca. Tada ćemo preobraženim očima uživati u gledanju Lica Božjega.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. kolovoza 2021.
Marija na naše molitve odgovara svojom majčinskom ljubavlju
Mjeseci svibanj i listopad na poseban način su posvećeni Blaženoj Djevici Mariji. Mjesec kolovoz je također marijanski jer ima najviše Gospinih blagdana. Proslavili smo Gospu od Anđela a danas Crkva slavi Gospu Snježnu. Ovom mjesecu pripada svetkovina Uznesenja BDM i BDM Kraljica.
Današnji se Gospin spomendan naziva Obljetnica posvete bazilike svete Marije Velike. Nju je na rimskom brežuljku Eskvilinu dao sagraditi papa Liberije (352–366), prema legendi na onome mjestu gdje je pao snijeg. Crkva je napravljena i posvećena na spomen proglašenja dogme o Marijinu bogomajčinstvu na Efeškom saboru 431. Ovaj sabor dao je silan zamah u pobožnosti prema Mariji, a nakon toga sabora započela je izgradnja mnogih crkava Gospi u čast.
U našem narodu najviše je crkava posvećenih Gospi, zato nas Marija ne ostavlja, na naše molitve odgovara svojom majčinskom ljubavlju. Pozdravimo onu koja je „u svom svetom djevičanskom krilu obuhvatila onoga koji je neizmjeran i koji se ne može obuhvatiti.“(sv. Ćiril Aleksandrijski)
Pozdravljamo te Marijo, majko i Kraljice naša,
Sestro i prijateljica naša.
Ti si najdivnije Božje stvorenje, satkana od ljubavi i poslušnosti, od snage i nježnosti.
Dok si živjela na zemlji, duhom si bila na Nebu. Sada si, Kraljice Neba, duhom i tijelom na Nebu a tvoje srce ostalo je kod djece tvoje, na zemlji.
Pitamo se brižljiva Majko, je li bilo jedno stoljeće u kojem se nisi pojavila djeci ljudskoj? Hrabrila si mučenike i svece, nadahnjivala proroke, evangelizirala si nacije i štitila si sve koji ti se preporučiše.
Kada je propovijedao tvoj Sin, ti si šutjela kako bi se Njegov glas mogao čuti.
Danas nam Ti govori Njegove Riječi, podsjećajući nas da smo djeca Vječnoga Oca, krvlju Sina otkupljenja i Duhom posvećena.
Ti si Majka sve djece ljudske,
Apostole iznad apostola, Mučenice iznad mučenika, Proročice iznad proroka.
Ti si Proročica našega vremena.
Ti si novi Glas u pustinji koji viče: Obratite se, približilo se Kraljevstvo Božje.
Sve milosti, slile su se u tvoje srce i ti ih nama dijeliš.
Uzore našim životima, pomozi nam biti sličnima Tebi. Ali tko može biti sličan Tebi? I najčišći elementi u prirodi ne mogu se primaknuti tvojoj ljepoti.
Tvoja ljubav nježnija je od dodira leptira. Tvoj osmjeh vedriji je od zrake sunca, tvoja snaga čvršća je od dijamanta. Tvoje su oči dublje od oceana. Tvoj hod nježniji je od spuštanja jutarnje rose.
Tvoje sklopljene ruke, ovu našu Zemlju na životu drže.
Hvala ti naša nježne Majko, Ti koja si Duhom i Tijelom na Nebu a srcem s nama na zemlji.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. kolovoza 2021.
Ne boj se žrtve
Danas ljudi žele raditi malo a da imaju puno. Izgubio se smisao žrtve.
Ovaj duh prenio se i u duhovni život; slijediti Krista bez križa, postati sveci sa malo truda.
Jedna poznata priča kaže kada je Bog stvorio sve ptice nije mi odmah darovao krila nego ih je stvorio posebno. Pozvao ih je i rekao “Neka svaka od vas uzme dva komada od ovoga i stavi sebi na leđa. Morat ćete to uvijek nositi.” Ptice su se začuđeno pogledale. Noj je mislio da je najpametniji pa se odlučio za najmanja jer se s njima neće pun mučiti. Kokoš je pomislila: “Ma, nikad se ne zna! Bolje je izabrati nešto srednje!” I uzela je par krila, ni malih ni velikih. I tako su ptice jedna za drugom uzimale ona krila koja su im najviše odgovarala. Orao je pomislio: “Kad mi je Bog ponudio ove stvari to je sigurno zato što su mi korisne, doista, ako me je stvorio, znači da me voli.” I uzeo je par najvećih krila. Kad su sve ptice odabrale krila Gospodin Bog im reče: “Sada raširite krila, zamahnite i poletite!” Orao se s nekoliko zamaha krila začas našao visoko na nebu. Kokoš je mahala krilima. Podigla se nekoliko metara i opet pala na zemlju. A noj, koliko je god mahao, nije se uopće mogao podignuti, pa su njemu, lukavom i pametnom, krila postala samo teret.
Mi se ljudi ponašamo poput ovih ptica, htjeli bi izabrati lakše a da nam bude bolje. Znamo da za kvalitetan studij treba puno učenja, za uspjeh u sportu treba puno vježbanja i odricanja, i u svemu gdje želimo biti izvrsni moramo toliko napora uložiti. Za uzgojiti hrast treba dvadesetak godina a za tikvu dovoljno je dva mjeseca. Ako treba toliko žrtve za stjecanje prolaznih vrednota koliko tek treba za stvaranje vrlina i potpunog posvećenja. Iza težih križeva, situacija i događanja, iza više askeze i pokore krije se više milosti. Najsvjetliji trenutci našega života vezani su uz velike žrtve. Mi nismo spašeni Isusovim čudesima nego mukom, smrću i uskrsnućem. Poznata mističarka Natuzza otkrila je mariologu Laurentinu slijedeće: „Ako dan izmiče, a ništa nisam trpjela, kažem Isusu: ‘Danas mi nisi ništa dao, ni jednu bol. […] Molim te barem jednu, da ti pokažem koliko te volim. Volim tebe i duše. Rado trpim za tebe i za duše/“
Ne boj se umora, trpljenja, osamljenost i svakog oblika žrtve. S potpunim pouzdanjem da Bog vodi tvoj život i ti ćeš se poput orla visoko vinuti i sa svima svetima Božju blizinu uživati.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. kolovoza 2021.
I priroda pobunila protiv ljudskog grijeha
„Živimo u nemirnom svijetu, gdje oholost i sebičnost vlada“ kaže Kraljica mira u zadnjoj poruci. (25.7. 2021.)
Čak se i priroda pobunila protiv ljudskog grijeha. Slušamo sa svih strana vijesti o velikim poplavama, potresima, aktivnim vulkanima,… A još nismo izišli iz pandemije korona virusom.
Naš se naraštaj iskvario. Zemlja se napunila opačinom kao u Noino vrijeme, kada je Bog pustio potop, vode na zemlju. Samo za Nou Biblija kaže da je bio „čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio“ (Post 6, 8-9) I zato Bog spašava Nou, naređuje mu da napravi korablju u koju će ući: »Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu (Post 7,1)
U svakom naraštaju, u svakom vremenu Bog će spasiti onoga tko se na Boga oslanja, s Bogom hodi i pravedno živi. Zato ne boj se, ne razmišljaj o nevolji nego o onom što ti Bog govori, napravi svoju korablju. Ovih dana, Međugorje je prepuno mladih. Što su došli vidjeti? U Međugorju nema ništa posebno, ovo je mjesto tako obično. Ipak, ima nešto što kao magnet privlači, Međugorje je Marijina korablja. Već četrdeset godina, kiše milosti, dan i noć izlijevaju se na sve koji tu žive i dolaze. Tu se osjeća mir i sigurnost. Ova korablja je sa pet jedara: Euharistija, Biblija, krunica, post i mjesečna ispovijed. A u jedra puše sila Duha Svetoga. Već sa prvim pjevom ptica, u zoru odzvanja molitva po brdima. U crkvi se slave sv. Mise na različitim jezicima, a svjetiljke u dubokoj noći uz Križevac otkrivaju ustrajne molitelje. U Međugorju se moli bez prestanka i ono je najveća ispovjedaonica svijeta. Ovdje se skida starog čovjeka a oblači novoga (Usp. Kol 3, 8-10). Tako malo mjesto a toliko udruga koje prihvaćaju napuštene, ranjene, posrnule, izgubljene; udruga koje hrane siromašne, brinu se za beskućnike i gladne i toliko besplatnih noćenja. Gospa je izgradila ovu korablju i u nju ima mjesta za svakoga. Ona drži kormilo i poručuje nam: „Dječice, vi budite darežljivi i ljubav moje ljubavi“ (25.7. 2021.)
Zato su ovi mladi u Međugorju došli u Gospinu školu, žele izgraditi korablju za svoju dušu s kojom će ploviti po olujama ovoga naraštaja i spasiti se.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. kolovoza 2021.
Gospa od Anđela s vojskom anđela bori se za nas
Kada Crkva slavi Marijine blagdane želi nam reći ono što je Isus s križa rekao „Evo ti majke“(Iv 19, 26), nisi sam, ima netko tko te voli i zagovara za tebe.
Gospa od Anđela, blagdan koji slavimo danas, posebno je vezan za veliku franjevačku obitelj jer je sv. Franjo započeo svoje služenje Gospodinu u crkvici Marije Anđeoske, Porcijunkule u Asizu. Što je za sv. Franju Marija Anđeoska, napisao je sv. Bonaventura: «Sveti je čovjek volio to mjesto više negoli ostala mjesta na svijetu. Tu je naime ponizno započeo služiti Gospodinu; tu je kreposno napredovao, tu je napokon sretno završio te je i umirući to mjesto kao Djevici najdraže, braći preporučio« (LM II 8; usp. 1Čel 108).
Od pape Honorija III. izmolio je potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju.
„Sve vas želim poslati u raj“ – tim je riječima sv. Franjo, vjernicima okupljenim u Porcijunkuli, radosno najavio milost potpunog oprosta. Danas mi ne moramo ići u Asiz. Možemo na ovaj dan, u svim župnim crkvama, bazilikama i svetištima dobiti ovaj oprost. Gospa od Anđela s vojskom anđela koji joj služe bori se za nas. Zato je ovo blagdan nade, nježnosti i pobjede. Nježna majka, koja razgovara sa anđelom Gabrijelom kod Navještenja,(Lk 1, 26-38) sluša pjev anđela kod Isusova rođenja( Lk 2, 14-15), satirat će glavu zmiji (Usp. Post3, 15)
Ona je instrument koji će Isus koristiti da sruši đavla. Želite li satrti glavu Zlu u vašem životu? Želite li kroz iskušenja i oluje sigurno stići u Raj? Odgovor je jednostavan: pozovite Kraljicu anđela! Ljubite je, budite joj odani sluga. Budite njezin apostol ljubavi! Posvetite se njoj potpuno – ništa što pripada njoj neće biti izgubljeno! To su i te kako znali sveti Franjo i svi sveti. Znali su da je pobožnost prema Djevici Mariji najsigurniji i najbrži put posvećenja jer se Majka zauzima za svoju djecu. Kada su pitali svetu Majku Tereziju zašto stalno drži krunicu u ruci, rekla je da na taj način doživljava da se Gospi drži za ruku.
A sveti padre Pio piše svom subratu:
“U svojemu svećeničkom djelovanju imao sam samo jedan uzor, samo jedan oslonac: Gospu. Držim da nisam mogao drukčije postupati. Nisam mogao izdati Majku. Glede molitve, kao što sam nastojao držati oči uprte u oči Nebeske Majke, tako bih htio da čine i moja duhovna djeca. Glede ljubavi, htio bih da svako srce postane Kuća za ublažavanje patnje, u kojoj potpuno i isključivo ona treba da je Gospodarica […]. Dovoljni su mi naputci i pogledi nebeske Majke, da mi sve bude moguće i da budem toliko ohrabren za ljubav prema braći.“
I kad god prolazite ispred njezine slike, nikad nemojte produžiti, nego zastanite, dodirnite je i izmolite Zdravo Marijo, povjerite joj svoje tjeskobe, jer ona je živa i čuje vas. Gospa od Anđela sa vojskom anđela zauzima se za nas.
