Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 26. do 31. listopada 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao don Luka Cvitanović, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije koji je trenutno na službi župnog vikara katedralne župe Marije Majke Crkve u Mostaru i voditelja katedralnog zbora. Njegova ovotjedna duhovna promišljanja možete poslušati i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. listopada 2026.
Biti viđeni, pohvaljeni, priznati…
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer — svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
(Lk 14,1.7-11)
Braćo i sestre, Isus danas gleda u nutrinu našeg srca. U nama je neprestana trka, svjesna ili nesvjesna, za prvim mjestom. Volimo biti viđeni, pohvaljeni, priznati. Ljudskom logikom gledano, prvo mjesto daje nam neku vrijednost. Međutim, Isus okreće logiku i kaže da biramo posljednje mjesto. Tko sjeda na prvo mjesto, živi od mišljenja drugih i stalno mora braniti to mjesto. Tko svjesno izabere sjesti na zadnje mjesto, u sebi je slobodan. Nema potrebu dokazivati se jer je svjestan svoje vrijednosti. Vrijednost čovjeka ne daje mjesto za stolom, nego Domaćin koji ga je pozvao. Za Gospodina nismo gosti na popisu, nego prijatelji. Posljednje mjesto je mjesto poniznosti. A biti ponizan znači biti svjestan da sve ono što jesam, jesam po Božjoj milosti. Na posljednjem mjestu sidro duše najbolje drži, jer mu uporište nije oholost, nego Bog. Gospodine Isuse, ukloni iz moga srca i najmanju čežnju za prvim mjestom. Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. listopada 2026.
Ljubav i milosrđe su iznad formalnosti
Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?« A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. A njima reče: »Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?« I ne mogoše mu na to odgovoriti.
(Lk 14,1-6)
Braćo i sestre, ovim činom Isus ponovno pokazuje srž Božjeg zakona – ljubav i milosrđe su iznad formalnosti. Nije došao ukinuti zakon, nego ga ispuniti. Isus je došao dati zakonu pravo značenje. Subota, dan odmora, dan posvećen Bogu, ima smisla samo ako čovjek u njoj pronalazi život, dobrotu i ozdravljenje. Kad bi se Zakon pretvorio u hladno pravilo bez srca, izgubio bi svoj smisao.
Isus svojim djelom i riječju poziva svakog od nas da promijenimo pogled: da ne tražimo pogreške u drugima, nego prilike da im pomognemo; da ne živimo po slovu zakon, nego po Duhu ljubavi.
Ozdravljeni čovjek u ovom evanđelju slika je svakoga od nas – ranjenog, usporenog, opterećenog. Isus i nas dotiče, oslobađa i poziva da živimo punim životom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. listopada 2026.
Bog koji ne odustaje od čovjeka
U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«
»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«
(Lk 13,31-35)
Isus je miran i čvrst u svojoj odluci unatoč prijetnjama ovoga svijeta. On ne bježi od opasnosti, jer zna da njegovo poslanje dolazi od Oca i da će ga ispuniti do kraja. Isus zna da ga čeka križ, ali ne odustaje. Njegov hod prema Jeruzalemu simbol je vjernosti i ljubavi koja se ne zaustavlja ni pred prijetnjom smrti. Zatim Isus izriče riječi pune boli:
“Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke… Koliko puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kokoš skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!”
To su riječi Očeva srca koje ne prestaje ljubiti, iako ga njegovi odbacuju. Isus u tim riječima pokazuje Božju nježnost – On ne prijeti, nego tuguje nad ljudskom tvrdokornošću. Predivna slika Boga koji strpljivo čeka iznad naših lutanja.
Slika Boga koji ne odustaje od čovjeka. On zove, traži, ljubi do kraja. Njegova ljubav nije ljubav koja prisiljava, nego koja čeka da joj se srce otvori.
Bog i danas govori našem srcu: “Koliko puta sam te htio sakupiti, zaštititi, liječiti… a ti si išao svojim putem.” Ipak, On ne odustaje. On ide za nama sve do križa, sve do uskrsnuća, da bi nam vratio život.
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. listopada 2026.
Dođi Isusu i zatraži ozdravljenje
U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.
(Lk 6,12-19)
Braćo i sestre, Isus nakon vremena duboke samoće i molitve poziva dvanaestoricu apostola. U tom trenutku Isus počinje propovijedati, poučavati i liječiti. Što je te ljude privuklo Isusu? Želja za ozdravljenjem.
Pretpostavljam da je i svakome od nas potrebno ozdravljenje. Rana ili ozljeda može biti iskustvo iz prošlosti. Ili je to možda situacija koja se događa u našim životima danas. Pretpostavljam da bi svaka osoba na zemlji htjela biti izliječena od nečega u svom životu. Danas je prilika da svatko od nas dođe Isusu i zatraži ozdravljenje koje nam je potrebno i za kojim čeznemo. Gospodin vapi za nama. Njegova ljubav je jedini odgovor na sve probleme koji progone tolike duše. Želim i ja, Gospodine, pomoći da brat i sestra do mene ozdrave. „Obećao si graditi na našim razvalinama i ja Ti se, uz molitvu za radnike, evo, nudim da s Tobom smijem i ja popravljati pukotine života i srca i obnavljati cestu do naselja života.“
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. listopada 2026.
Biti Gospodnji kvasac u današnjem društvu
U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«
I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
(Lk 13,18-21)
Isusove slike kraljevstva Božjeg uvijek su jednostavne, a sadržajne. Zrno koje se sije. Treba ga s radom, marljivošću i mukom sijati. U zrnu skriva se nada. Kvasac u rukama marljive žene. Kvasac je nada uskisla kruha! Kraljevstvo nebesko je poput zrna gorušice i poput kvasca. Što je ovdje zrno? Što kvasac? Odnos ljubavi. To je slika ljubavi Krista i Crkve. To je veliko otajstvo. To otajstvo nas vodi posvećenom staležu međusobne ljubavi i darivanja. Svakodnevni darovi ljubavi su zrno kraljevstva koje raste u dušama svetih. Neka nam Gospodin ovoga dana udijeli milost da zrno posijano u nama izraste i donese plod, kako bismo bili Gospodnji kvasac u današnjem društvu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. listopada 2026.
Isusov pogled koji podiže – i tijelom i duhom.
Jedne je subote naučavao Isus u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.
Nadstojnik sinagoge – ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio – govoraše mnoštvu: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotnji!« Odgovori mu Gospodin: »Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?« Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.
(Lk 13,10-17)
Braćo i sestre, u današnjem evanđelju Isus u sinagogi susreće ženu koja je bila pognuta već osamnaest godina. Zamislimo težinu života jedne žene koja nije sposobna uspraviti se. Isus joj prilazi, polazi od suosjećanja i govori: “Ženo, oslobođena si svoje bolesti!”. Odmah se ispravi i počne slaviti Boga. Ovaj trenutak pun milosrđa i snage Božje ljubavi pokazuje kako Isus dolazi osloboditi čovjeka ne samo od tjelesne nemoći, nego i od nutarnjih tereta, grijeha i vezanosti koje čovjeka pritišću.
No, umjesto radosti, neki prisutni – posebno poglavar sinagoge – reagiraju negodovanjem, jer je Isus to učinio u subotu. Time pokazuje koliko se čovjek može izgubiti u formalizmu, u pravilima, a zaboraviti na bit vjere – ljubav prema čovjeku. Isus jasno pokazuje da je dobro uvijek činiti dobro i da Božja ljubav ne poznaje dan ni granice.
Isusov pogled na ženu nije pogled s visine, nego pogled koji podiže – i tijelom i duhom. Njezino uspravljanje simbol je oslobođenja, povratka dostojanstva i novog života. Kad se čovjek susretne s Kristom, uspravi se, diše punim plućima i ponovno može slaviti Boga svojim životom.
Braćo i sestre, neka Gospodin i nama danas podari pogled koji podiže drugog čovjeka i vraća mu njegovo dostojanstvo.
