Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 26. do 31. siječnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Julijan Madžar, svećenik Franjevačke provincije Svetog Križa Bosna Srebrena, koji je trenutno na službi župnog vikara u župi Rama-Šćit. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. siječnja 2026.
Svetost
Približavamo se Svijećnici, Danu posvećenog života. Svetost nije rezervirana za oltare, samostane i sakristije. Svetost je poziv svakog krštenog čovjeka – oca i majke, radnika i učenika, bolesnika i starca. Kroz povijest Crkve većina svetaca bili su laici: ljudi koji su živjeli obične živote, ali s vjernošću Bogu.
Svetost nije bijeg iz svijeta, nego drugačiji način života u svijetu. To je poštenje kad je lakše varati, vjernost kad je lakše otići, praštanje kad svi očekuju osvetu. Danas se svetost često čini nepopularnom, čak smiješnom, jer traži dosljednost. A upravo zato nam je danas svetost potrebnija nego ikada – jer svijet ne treba savršene ljude, nego svjetlo koje ne gasi tama.
Jedan je čovjek pitao starog redovnika kako postati svet. Redovnik mu je odgovorio: „Budi vjeran danas.“ Čovjek se začudio jer je očekivao velike pokore i čuda. Redovnik doda: „Svetost se ne gradi velikim planovima, nego malim, vjernim koracima koje Bog vidi.“ Zato se sveci rađaju u kuhinjama, bolnicama, radionicama i na ulicama – tamo gdje ljudi svakodnevno biraju dobro, iako ih nitko ne vidi.“
Na današnji dan ne pitajmo se jesmo li dovoljno „sveti“, nego jesmo li vjerni ondje gdje živimo. Svetost ne znači biti bez grijeha, nego ustajati, ponovno ljubiti i ponovno vjerovati. Ako dopustimo Kristu da bude svjetlo našega života, tada će i naš obični život postati mjesto svetosti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. siječnja 2026.
Oholost
Jedan učeni i ugledni profesor došao je na obalu jednog jezera. Zamolio je lađara da ga provoza po jezeru.
Na pučini jezera profesor stane ispitivati lađara: poznaješ li povijest? Ne, odgovori mu! Četvrtina tog života je izgubljena.
Poznaješ li astronomiju? Ne! Izgubljene su ti dvije četvrtine života.
Poznaješ li filozofiju? Ne! Izgubio si tri četvrtine života.
Odjednom podiže se silna oluja na jezeru i lađa se pođe ljuljati.
Lađar se obrati profesoru: znate li plivati?
Ne, odgovori profesor.
Reče mu lađar: onda ste izgubili cijeli život!
Znanje bez poniznosti postaje oholost, a oholost je uvijek slijepa. Možemo imati škole, titule i diplome, ali ako nemamo poštovanja prema čovjeku ispred sebe, promašili smo bit. Život ne pita što znamo, nego jesmo li ljudi. U presudnim trenucima ne spašava nas koliko smo pametni, nego koliko smo ponizni, zahvalni i sposobni pomoći i biti potpomognuti. Tko druge ponižava da bi sebe uzdigao, zapravo pokazuje vlastitu prazninu. A pravi autoritet ne viče, ne vrijeđa i ne gazi – on služi.
„Znanje bez poniznosti ne spašava život – ali poniznost često spašava i znanje i čovjeka.“
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. siječnja 2026.
Zavist ubija mene, a ne drugoga
Jednog dana, neki je čovjek ulovio zlatnu žabu. Žaba mu reče:
„Pusti me i ispunit ću ti jednu želju. Ali zapamti: što god ti poželiš, tvoj će susjed dobiti dvostruko.“
Čovjek se zamisli. Ako poželi novac, susjed će dobiti više. Ako poželi kuću, susjed će imati dvije. Cijelu je noć razmišljao i mučio se s tom mišlju.
Sljedećeg dana dođe i reče: Odlučio sam koju želju želim da mi se ostvari. „Želim ostati bez jednog oka.“
Žaba ga pogleda i ispuni mu želju. A susjed ostade bez oba oka.
Zavist može toliko zaslijepiti čovjeka da je spreman sebi nauditi samo da drugome bude gore. Zato nas ova priča uči da zavist nije želja da meni bude bolje, nego da drugome bude gore. Ljubomora razara vlastito srce, a oholost nas uvjeri da ćemo biti veći ako drugoga smanjimo.
Međutim, istina je suprotna – dok drugome kopamo jamu, sami u nju padamo. Tko živi uspoređujući se s drugima, prestaje vidjeti darove koje ima i gubi ono najvažnije: sposobnost radovati se. Zato je pravi blagoslov ne imati više od drugoga, nego imati čisto srce koje zna reći: Bogu hvala za ono što imam – i za ono što drugi imaju.
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. siječnja 2026.
Sveti Toma Akvinski
U katoličkom kalendaru se danas spominjemo svetog Tome Akvinskog, koji bio je jedan od najvećih umova u povijesti Crkve, ali još više – ponizan tražitelj Istine. Rođen je u plemićkoj obitelji u Italiji. Roditelji su za njega planirali karijeru moćnog benediktinskog opata, ali Toma bira siromašni red dominikanaca. Obitelj ga je čak zatvorila u kuću kako bi ga odgovorila od tog puta, ali on ostaje vjeran svome pozivu. Bio je tih, povučen, spor u govoru, pa su ga kolege zvale „nijemi vol“. No njegov učitelj sveti Albert Veliki rekao je proročki: „Ovaj nijemi vol jednoga će dana tako zarevati da će ga čuti cijeli svijet.“ I bio je u pravu.
Sveti Toma je pokazao da vjera i razum nisu neprijatelji, nego saveznici. U vremenu kad su se ljudi bojali znanosti, Toma uči: vjera bez razuma može postati slijepa; razum bez vjere može postati hladan i okrutan. Njegovo glavno djelo Summa Theologiae i danas oblikuje teologiju, filozofiju, etiku i pojam savjesti. On je zaštitnik studenata, teologa i škola.
Pred kraj života, nakon jednog mističnog iskustva, Toma prestaje pisati. Kad su ga pitali zašto, odgovorio je: „Sve što sam napisao čini mi se kao slama u usporedbi s onim što sam vidio.“ To ne znači da je njegov rad bio bezvrijedan – nego da je shvatio da znanje bez susreta s Bogom nije dovoljno. Sveti Toma Akvinski nas uči:
Budi pametan, ali ostani ponizan.
Traži istinu, ali ne zaboravi ljubav.
Koristi razum, ali pusti da te Bog nadilazi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. siječnja 2026.
Božja volja
Često se u životu pitamo što je to Božja volja, kako ju prepoznati i što činiti u svojoj svakodnevnici. Mnogo je tumačenja, objašnjavanja i radova na temu Božje volje, zato nam se često zna pojaviti problem. Problem je privatiziranje Božje volje, pa se neki predstavljaju kao eksperti za Božju volju i s uvjerenošću drugima tumače da Bog od njih hoće jedino to i to, jer savjest je najlakše umiriti govoreći kako je ono što činimo Božja volja. Isus u evanđelju kaže da mu je brat i sestra onaj – Tko god vrši volju Božju!
A što je Božja volja? Božja volja je objava. Objava od postanka svijeta pa do Isusa Krista. Božja volja je konkretizirana u 10 Božjih zapovijedi. One predstavljaju srž Božje volje. Božja volja je ne krasti, ne ubijati, ne činiti zlo, ne lagati, ne petljati, ne izmišljati, ne ogovarati, zapravo sve ono što je obilježava međuljudski odnos.
Svako naše djelo koje je usmjereno na slavu Bogu i na dobro drugome, na dobro osobi koja je pored nas, to je zapravo ispunjenje Božje volje. Zato nam izraz „Sve na slavu Bogu i na dobro ljudima“ može biti kriterij, činimo li nešto po Božjoj ili svojoj volji.
U kolikoj će se mjeri Božja volja(zapovijedi) ostvariti na zemlji ovisi o nama! Nije dovoljno samo slušati Božju riječ, nego još više ju treba vršiti i živjeti, jer vjera bez djela je u sebi mrtva!
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. siječnja 2026.
Sveti Timotej
U liturgijskom kalendaru crkve danas se spominjemo svetog Timoteja, koji je bio jedan od najbližih suradnika svetog Pavla i jedan od najmlađih, ali najvažnijih vođa prve Crkve.
Timotej je rođen u Listri (današnja Turska). Od malena je od majke i bake poučavan svetom Pismu, a otac mu je bio poganin. Sveti Pavao ga susreće na svom drugom misijskom putovanju i uzima sa sobom kao učenika i suradnika. Iako mlad i po naravi pomalo sramežljiv, Timotej postaje biskup u Efezu. Pavao mu piše dvije poslanice koje se nalaze u Novom zavjetu, pune očinske brige, savjeta i ohrabrenja. Prema predaji, Timotej je umro mučeničkom smrću, jer je javno ustao protiv poganskih obreda.
Naizgled kratak i mlad život, ali je sveti Timotej bio od velike važnosti i njegov primjer nam pokazuje da Bog ne bira samo snažne i glasne, nego tihe, vjerne i ustrajne. Pavao mu kaže poznate riječi: „Nitko neka ne prezire tvoju mladost, nego budi uzor vjernicima u riječi, ponašanju, ljubavi, vjeri i čistoći.“ On je znak da mladost nije prepreka svetosti, nego poziv na odgovornost.
Dok je Pavao bio poput snažnog ognja, Timotej je bio poput žeravice – tihe, ali ustrajne, koja čuva toplinu kad plamen oslabi.
Sveti Timotej nas uči da ne moramo biti savršeni ni jaki po ljudskim mjerilima. Dovoljno je biti raspoloživ Bogu. On ne traži spektakl, nego vjernost.
