U emisiji Nada koja liječi Radio Mir Međugorje psihologinja Marijana Grgić govorila je o usamljenosti u prvoj godini majčinstva. Istaknula je kako je ovo važna tema koje se rijetko tko dotiče i preko koje svi nekako prelazimo misleći: „Ma snaći će se sama.“ Govorila je o usamljenosti majke u prvoj godini života djeteta.
U savjetovalištu, kada radim s poslijeporođajnom depresijom, često vidim da problem nije samo u hormonima, nego u manjku podrške jednoj ženi.
Prva godina života djeteta zapravo je jedna od emocionalno najzahtjevnijih godina u životu žene. Istraživanja su to jasno pokazala. Razlozi su brojni.
U toj istoj godini žena se često udala, promijenila prezime, promijenila mjesto življenja, nekada i posao. Sigurnu mrežu ljudi zamijenila je ljudima koji su joj novi i nepoznati, što ne znači da su loši, nego jednostavno još nisu njezin osjećaj doma i sigurnosti.
I osim svih tih promjena, žena prolazi i kroz velike hormonalne promjene. Njezino tijelo se promijenilo. Ponašanje se promijenilo. Ritam života se promijenio. Na svijet je došlo jedno novo biće za koje je ona sada potpuno odgovorna.
I budući da je to prvi put da se suočava s tolikim promjenama odjednom, to može izazvati veliki stres.
Ako žena u tom razdoblju nema podršku okoline, vrlo često završi u poslijeporođajnoj depresiji ili u stanju duboke usamljenosti, osjećajući da je nitko ne razumije i da je ostala sama sa svojim mislima.
Kada govorimo o introverziji i ekstroverziji, zanimljivo je da žene koje su introvertirane ponekad čak i lakše prođu kroz ovo razdoblje. Dakle, žene koje se dobro osjećaju same sa sobom ili uz jednu ili dvije bliske osobe.
Najteže često prođu žene koje imaju izraženu ekstroverziju. Žene koje vole ljude, druženja, kretanje, prijatelje, obitelj, dinamiku života, jer prva godina života djeteta vrlo često znači povući se u jedan tiši način života. Biti puno sama.
I upravo tada dolazi do jednog velikog unutarnjeg sudara između onoga što žena jest i onoga što život od nje trenutno traži.
Ono što se tada često dogodi jest da okolina počne osuđivati mladu majku. Ne zato što je loša osoba. Nego zato što ne nosi situaciju onako kako drugi očekuju. I umjesto da dobije pomoć, razumijevanje i podršku, ona vrlo često dobije kritiku.
Ljudi se ljute na nju jer „nije dovoljno zahvalna“, jer „ne uživa dovoljno“, jer „ne podnosi sve dobro“. A istina je da je preplavljena. I zato ovu emisiju radimo upravo zbog toga – da podignemo svijest koliko je prva godina života djeteta emocionalno zahtjevna.
I ono što je posebno bolno jest da najveće osude često dolaze od drugih žena. Od žena koje su i same prošle isto. Možda su zaboravile koliko im je bilo teško. Možda su imale više podrške. Možda su jednostavno drugačije nosile svoje emocije.
Ali tada često kažu: „Ja sam to puno bolje prošla.“ „Što tebi fali?“ „Nezahvalna si.“ I ne vide dubinu emocija kroz koje druga žena prolazi. A upravo to ženu gurne još dublje u samoću.
Često se dogodi i da tijelo žene ostane promijenjeno još neko vrijeme nakon poroda. I fizičke promjene postanu dodatni izvor pritiska. Žena se ne prepoznaje. Nema kontrolu nad situacijom. Ima osjećaj da se sve događa prebrzo. I tada vrlo lako ulazi u začarani krug usamljenosti, samooptuživanja, tuge i depresivnosti.
PSIHOLOŠKA ISTRAŽIVANJA I USAMLJENOST MAJKI
Sada vam želim spomenuti nekoliko istraživanja koja su pokazala što se zapravo događa u toj prvoj godini života djeteta i na koji način možemo pomoći ženama da ovo razdoblje prođu s manje boli i manje samoće.
U istraživanju Myers i suradnika iz 2022. godine promatrale su se žene u prvoj godini nakon poroda i pokazalo se da je osjećaj usamljenosti bio izrazito povezan s povećanom razinom stresa, tjeskobe i emocionalne iscrpljenosti.
Najveći problem nije bio samo umor oko djeteta, nego osjećaj da žena više nema „svoje mjesto“ u svijetu koji je prije imala.
Mnoge ispitanice govorile su da vole svoje dijete, ali da istovremeno osjećaju duboku usamljenost jer su odjednom izgubile slobodu kretanja, spontane susrete s prijateljima, vrijeme za sebe i osjećaj vlastitog identiteta.
Posebno je zanimljivo da su žene često govorile kako ih okolina pita: „Je li beba dobra?“ „Spava li?“ „Jede li?“
A vrlo rijetko: „Kako si ti?“
I upravo je to ono što žene najviše zaboli, jer majka vrlo brzo postane osoba koja brine za sve druge, dok vrlo malo ljudi brine za nju.
U drugom istraživanju Dennis i Letourneau iz 2007. godine pokazalo se da je socijalna podrška jedan od najvećih zaštitnih faktora za mentalno zdravlje žene nakon poroda.
Žene koje su imale emocionalno dostupnog supruga, majku, prijateljicu ili zajednicu ljudi oko sebe puno su rjeđe razvijale teže oblike depresivnosti i usamljenosti.
Drugim riječima – žena ne treba savršene uvjete, ali treba osjećaj da nije sama. Treba osjećaj da netko vidi njezin umor. Da netko razumije njezine emocije. Da može reći: „Teško mi je.“ Bez straha da će biti osuđena.
Treće istraživanje, koje su proveli Slomian i suradnici 2019. godine, pokazalo je da mnoge žene nakon poroda osjećaju veliki pritisak da moraju biti sretne.
I upravo zbog toga ne govore iskreno o svojim emocijama, jer se boje da će ih ljudi doživjeti kao loše majke. Tako mnoge žene u tišini prolaze: kroz samoću, kroz plač, kroz osjećaj izgubljenosti, kroz osjećaj da više ne prepoznaju same sebe.
I ono što je posebno važno naglasiti jest da to ne znači da žena ne voli svoje dijete. Naprotiv. Vrlo često upravo žene koje najviše vole i najviše se trude nose najveću unutarnju krivnju jer misle da „nisu dovoljno dobre“.
Zato je važno govoriti i o tome kako pomoći ženi u toj prvoj godini života djeteta.
Prvo i najvažnije – ne osuđivati. Nemojte govoriti: „Druge žene su to lakše prošle.“ „Što tebi fali?“ „Barem imaš zdravo dijete.“ Takve rečenice ženu još više zatvaraju.
Drugo – pomoći konkretnim stvarima. Nekad je ogromna pomoć: pričuvati dijete pola sata, donijeti ručak, saslušati ženu bez savjeta, pitati je kako je.
Treće – važno je da žena ne ostane potpuno sama. Da zadrži barem dio svoga identiteta. Da ima prijateljicu. Da ima razgovor. Da ima trenutak u kojem nije samo majka, nego ponovno i osoba.
I četvrto – važno je da žena zna da ne mora sve moći sama. Današnje majke često pokušavaju biti savršene, ali dijete ne treba savršenu majku. Treba emocionalno prisutnu majku. A emocionalna prisutnost ne nastaje iz iscrpljenosti i samoće, nego iz podrške, odmora i osjećaja da je i sama viđena i voljena.
BIBLIJSKA PERSPEKTIVA
I sada dolazimo do jedne nježne duhovne perspektive. Kada razmišljamo o majčinstvu, često ga idealiziramo, ali zaboravljamo da ni Marija nije svoje majčinstvo živjela bez straha, umora i boli. I ona je prolazila nepoznate situacije. I ona je nosila odgovornost. I ona je mnogo toga prolazila u tišini.
„A Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ (Lk 2,19)
Bog nikada nije tražio od žene da bude savršena. Tražio je srce. Prisutnost. Ljubav. I zato, ako si danas majka koja je umorna, usamljena ili preplavljena – nisi loša majka. Ti si čovjek. I ne moraš sve nositi sama.
ZAVRŠNA PORUKA
Drage majke, ako se danas osjećate same, ako imate osjećaj da vas nitko ne razumije, ako plačete kada nitko ne vidi, želim vam reći: niste slabe. I niste nezahvalne.
Prolazite kroz jednu od najvećih životnih promjena koje čovjek može doživjeti. I nije sramota da vam je teško. Nije sramota tražiti pomoć. Nije sramota reći: „Umorna sam.“ Bog vas ne gleda kroz vašu iscrpljenost. On vidi ljubav koju dajete čak i onda kada mislite da ne dajete dovoljno. I zato budite nježne prema sebi. Jer dijete ne treba savršenu majku. Treba majku koja ostaje. Koja voli. Koja pokušava.
Marijana Grgić
