Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 29. lipnja do 4. srpnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji obnaša službu župnog vikara u župi Presvetog Trojstva u Karlovcu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. srpnja 2026.
Hrvatski nogometaši – istinski divovi
Ne mogu, a da se kao svećenik, ali i kao veliki navijač Hrvatske nogometne reprezentacije ne osvrnem na nastup naših “Vatrenih” na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Svima nam je teško palo ispadanje od Portugala, svjesni da smo nezasluženo izgubili te da su nam sudci i međunarodna nogometna federacija trebali omogućiti da se barem u raspucavanju jedanaesteraca odluči tko ide u daljnju fazu natjecanja. Prvenstveno sam Bogu zahvalan što Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku Europa i svijet svrstavaju pod male države i narode. Ne bih volio da sam rođen u zemlji, ljudski govoreći, velikih kao što su Amerikanci, Englezi, Francuzi ili Kinezi. Gledajući Modrića, Kovačića, Perišića, koji su 30-im i 40-im godinama do zadnje kaplje znoja izgaraju za hrvatski dres, dajući sve od sebe za pobjedu, zahvalan sam Bogu što sam Hrvat.
Uostalom, sv. Franjo je svoju družbu nazvao Redom manje braće, kako bi ih već po tome svijet prepoznao poniznima, ljubiteljima Boga i ljudi. Svojim primjerom na terenu i koliko znam u životu, naši su nogometni reprezentativci pravi takvi Božji maleni, a po nogometnom znanju i zajedničkoj ljubavi prema hrvatskom dresu i domovini istinski divovi. Neka takvi i ostanu i ubuduće, nakon smjene generacije.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. srpnja 2026.
Koji čovjek nije imao slabosti i grijehe?
Današnji svetac Toma apostol često se na prvu, kao i mnogi ljudi kada ih se spomene, spominje u negativnom kontekstu nevjere i sumnje. Koji čovjek pa tako i Toma i ostali Isusovi apostoli, nije imao slabosti i grijehe? No, razlika je u tome hoće li nas naši grijesi udaljiti od Boga i ostvarenja njegovog plana s nama ili će nas nakon pokajanja i istinskog obraćenja još čvršće povezati s Božjom ljubavlju i njegovom prevelikom povjerenju u nas koje je pozvao da ga slijede.
Vjera obuhvaća sve sfere čovjekova života i daje čovjeku jedan sasvim novi smjer života. Čovjek vjere ne živi svoju volju, sebe – nego Božju volju. Zato je govor o vjeri tvrdi govor. On lomi ljudske prohtjeve i planove, uništava ljudsku oholost i sebičnost, a traži apsolutnu poslušnost volji Božjoj. Vjera pokazuje cilj koji Bog nudi čovjeku. Očito da čovjek od svega najviše želi ispuniti svoje planove i zato su mu Božji planovi tvrdi. Zbog ove teškoće oko vjere naša je vjera neprekidno na jednoj kušnji: vjerovati ili ne vjerovati. Bog nas vjerom zove da mu se predamo, da poput sv. Tome ustrajno krenemo njegovim putem i životom gorljivo naviještamo Isusovo evanđelje smisla života i putokaza prema vječnoj radosti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. srpnja 2026.
Kriza odnosa čovjeka s Bogom
Kao svećeniku Bog mi šalje zadnjih godina sve više potreba za razgovorom u vezi bračnih problema, bilo da pomoć najčešće traži jedan od supružnika, bilo i muž i žena. Sve nas više kao Crkvu i društvo treba zabrinuti i na predanu molitvu na koljenima potaknuti kriza bračne ljubavi kod mnogih katoličkih supružnika. Bračna nevjera, materijalizam i nedostatak komunikacije – vodeći su razlozi koji dovode do krize a nerijetko i do razvoda one koji su se u sakramentu ženidbe zavjetovali na cjeloživotnu vjernost i ljubav.
No, sve se više uočava kako je ovdje posrijedi kriza temeljnog odnosa svakog čovjeka, onog s Bogom, kojeg u većini slučajeva brakova u velikim teškoćama gotovo da i nema. Uočljivo je da ti supružnici ne pohađaju crkvu i ne slave svetu misu, jako rijetko ili nikako se ispovijedaju a za obiteljsku molitvu ne mare. Stoga, kako će svojim snagama bez pouzdanja u Gospodina riješiti nakupljene probleme i sačuvati bračno zajedništvo pred sve snažnijim udarima Zloga na brak i obitelj, kao Crkvu u malome? Pojasnio mi je to čovjek čija supruga želi razvod braka, unatoč dvoje male djece. “Moja mi je žena, kaže, bila božanstvo”. Slikovit pad na prvoj Božjoj zapovijedi, kada čovjeka stavljamo na mjesto Boga. Tako, ne da je nemoguće imati sretan brak, nego čovjek sam sebe osuđuje na propast time što je Boga odbacio a čovjeku dao mjesto koje mu ne pripada. Stoga, dragi supružnici, vratite se Bogu osobno i zajedno i imat ćete blagoslovljen brak a vaša djeca sretne roditelje.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. srpnja 2026.
O premještaju svećenika
Jedan od najizazovnijih trenutaka koji se događaju baš ovih dana kod velikog broja nas redovnika i svećenika jest prihvaćanje dekreta o novoj župi ili samostanu gdje nam se valja preseliti i započeti graditi sve od početka nakon kratkog ili dužeg djelovanja u mjestu u koje su nas redovnički poglavari ili biskupi postavili na određene službe. Sada nas oni opet pozivaju da u poslušnosti prihvatimo novi premještaj. Bilo da se radi o prvom takvom dekretu za mladomisnika ili tko zna već kojem kada je u pitanju primjerice fratar koji je proslavio zlatni jubilej zavjetovanja, nikada nije lako oprostiti se od braće s kojima smo živjeli, dragih župljana s kojima smo surađivali i prijateljevali na dobrobit župe i Crkve u cijelosti ili pak mjesta koja su postala naš dom.
Poput svih vas, dragi vjernici, obični smo ljudi, potrebni smo vezivanja, ali nikako i navezivanja na ljude, mjesta i službe. Stoga nije lako otići i na nekom drugom mjestu s nekim novim vjernicima započeti sve ispočetka.
Stoga nam treba vaša molitva i otvorenost, bez uspoređivanja s onima koji su prije nas bili u vašim župama. Imajte i za nas pripravno mjesto u vašem srcu, kako bi vam mogli biti uzorni pastiri, braća i prijatelji. Radujemo vam se, kao novom daru od Boga kojeg primamo po njegovoj ljubavi za svakoga od nas!
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. lipnja 2026.
Vrijeme – najvažniji resurs u našim rukama
Eto nas na polovici prijeđenog puta u kalendarskoj godini 2026. I mnogi će na tu spoznaju odmah uskliknuti: “Kako vrijeme brzo leti!” I doista je tako. Prije nego trepnemo prođe jedan dan. A ništa sporije ni cijeli tjedan, pa i mjesec, a onda i godina. Sve shvatljivije postaju riječi starozavjetnog psalmista koji kaže da je zbroj naše dobi sedamdeset godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
Vrijeme je onaj najvažniji resurs u našim rukama kojeg u zrelosti življenja i vjere valja uzeti s velikom odgovornošću. Život u cjelini, satkan od mnogih trenutaka koji dođu i prođu, podložan je prolaznosti. One lijepe trenutke nastojimo sačuvati da što duže traju, ali bezuspješno. One manje lijepe nastojimo brzo zaboraviti. Bilo kako bilo, i jedni i drugi postat će brzo prošlost. A, draga braćo i sestre, imamo samo ovaj današnji trenutak. Samo taj. I od njega učinimo nešto veliko, s ljubavlju prema Bogu, bližnjima i sebi samima. Tada će svaki nam od Boga darovani trenutak u prolaznosti vremena do kraja života biti ispunjen radošću i smislom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. lipnja 2026.
Ponos zbog novih svećenika
Svake godine kraj mjeseca lipnja o svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla u cijeloj našoj domovinskoj crkvi donosi nam svećenička ređenja i slavlja njihovih mladih misa. U vremenu u kojem živimo, kada smo kao Crkva svjesni da je znatno manje mladića koji se odazivaju na Kristov poziv da budu pastiri duša njegovog stada, veliki je blagoslov za svaku biskupiju i redovničku zajednicu novo svećeničko zvanje.
Nakon dugih godina formacije, bliže priprave za trenutak kojeg su mnogi s velikim iščekivanjem doživjeli upravo ovih dana, njihovo izrečeno “Evo me” znak je velike radosti i nade za cijelu Crkvu. Osmijehe nisu mogli sakriti biskupi u čije ruke su novi prezbiteri položili svoje živote, kao ni brojni drugi svećenici, koji su osobno svjedočili najvažnijem danu u životu njihove nove subraće po svećeništvu. Ipak, najveća radost i ponos bila je u srcima roditelja ovih mladića, koji su od ljudi najzaslužniji za dar novih svećenika, a onda i župnih zajednica koje su predanom molitvom i žrtvom pratile ih do njihovog potpunog predanja Bogu.
Svi oni su ovih dana dobili zasluženu nagradu – svaki nebeski i zemaljski blagoslov svojih mladomisnika, podijelivši veliku radost u slavlju njihovih mladih misa u rodnim župama. Doista, kao narod možemo Bogu biti zahvalni što ne ostavlja Crkvu bez novih svećenika. No, valja i dalje moliti Gospodara žetve da nove radnike pošalje u žetvu svoju.
