Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 9. do 14. ožujka 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Goran Azinović, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi misionara u Zürichu. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova duhovna promišljanja donosimo i na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. ožujka 2026.
Nasilje i ljubav
Ovaj te svijet danas uči da je nasilje jedini put, da je nasilje jedini odgovor. Zato se danas vode brojni ratovi među mnogim narodima, ali ne vode se samo ratovi među narodima, već vode se ratovi i u obitelji i u ljudskom srcu. Za nas kršćane nasilje nikad ne smije biti izbor ni put. Tko odgovori nasiljem, prestaje biti kršćanin. Zato ne zaboravi riječi pape Franje. Naime, papa Franjo je za mnoge ljude koji se diče da su kršćani, ali čine nasilje, govorio: „Ne! To kršćani ne mogu biti! Kršćani nikada ne čine nasilje!“
To potvrđuje i poznata francuska filozofkinja i mističarka Simone Weil. Ona je jednoga dana vidjela da u njezin grad dolaze nacisti. I to elitni odred esesovaca, koji su bili jako opasni i nasilni. Shvativši da se ne može protiv njih boriti nasiljem, jer bi im tako bila slična, Simone Weil traži alternativu, traži drugi put, pa kaže: „Postoji način borbe i otpora protiv nasilja, a to je ljubav. Mi ćemo pružati ljubav jedni drugima. Puno je više ljudi koji će kroz ljubav pobijediti nego onih koji će pobijediti nasiljem. Zato ona poznaje dva puta: tko čini nasilje, koristi materijalnu snagu. Kad se materijalni resursi potroše, tada taj čovjek ne može dalje nastaviti kroz život, ali onaj tko posjeduje duhovnu snagu, tko želi ljubiti, koristi duhovne resurse i oni nikad ne mogu biti potrošeni, a to su: ljubav, poniznost, praštanje i mir. Zato uvijek u konačnici pobijede oni ljudi, narodi i države koji koriste put nenasilja, koji koriste ne materijalne resurse i oružje, nego duhovne resurse: molitvu, žrtvu i praštanje. Zato uči i danas da nije bit života u nasilju, nego upravo suprotno: kršćani moraju biti svjedoci nenasilja u ovom svijetu i pokazati kao što je Krist nama pokazao na Veliki petak: nemojte uzvraćati nasiljem, nego ljubite svoje neprijatelje; ljubite ih i kad vas progone, a i kad vas ubijaju, jer, u konačnici, doći će Uskrs kad će ljubav uskrisiti one koji su joj bili vjerni.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. ožujka 2026.
Tajna
Kad Isus u Evanđelju učini neko čudo, kad nekoga ozdravi, kad nekome vrati snagu u život, kad se preobrazio na gori Taboru, uvijek kaže ljudima: „Nikome o ovome ne kazujte!“ No, ljudi ga zapravo ne poslušaju, nego većinom ipak razglase vijest o njegovim čudima, premda im je Isus to zabranio. Donoseći lijepu i zanimljivu, pa i humorističnu sliku, jedan bibličar o tome kaže: „Isus je znao kakva je ljudska narav, Isus je znao ako kaže ljudima: ʻNe govorite!ʼ, ljudi će ipak govoriti. Isus je možda time htio potaknuti ljude da razglase Božja djela, jer znao je Bog kakvo je ljudsko srce.“ I ti kad nekome kažeš: „Nemoj to nikome govoriti!“, on će upravo tada drugima reći. To je naša ljudska narav. Toliko se puta to i u tvom životu dogodilo. A da je Isus tada rekao ljudima: „Govorite o ovome!“, oni bi sigurno šutjeli. To je suprotna logika kod čovjeka, kod ljudi.
Zašto se to događa? Kad se Isus preobrazio na gori Taboru, s njm su bili Petar, Jakov i Ivan. Isus im je rekao: „Nikome ne kazujte o ovome!“ A kasnije će mati od Jakova i Ivana doći s njima pred Isusa i kazati: „Neka moja dva sina budu tebi s desna i s lijeva u Kraljevstvu nebeskom!“ Odakle odjednom njihova majka zna za ovu Isusovu preobrazbu, jer kad se Isus preobrazio sav u sjaju, s lijeva i s desna su bili Mojsije i Ilija, a njihova majka istu molbu traži: „Jednoga dana, kad se ta svjetlost pojavi u Kraljevstvu, neka moji sinovi dođu k tebi s lijeva i s desna!“ Očito su Jakov i Ivan govorili svojoj majci o toj preobrazbi na gori Taboru, očito to nisu mogli sakriti… Pa, evo, zato neka ovo bude i tebi opomena: kad ti netko kaže: „Nemoj to dalje govoriti!“, budi mudar i zadrži tajnu za sebe jer ako to ne učiniš, bit ćeš kao i ovi učenici koje je Isus opominjao: „Nemoj govoriti!“, a oni su ipak to rekli. Možeš li ti čuvati tajne?
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. ožujka 2026.
Vizije
U prvim stoljećima kršćanstva bilo je mnogo pustinjaka. Jedan od njih bio je i sveti Paisije. Paisije je živio u pustinji u Egiptu, puno je molio i postio, a imao je i bezbroj mističnih iskustava. Često je prema sebi bio vrlo strog, toliko strog da je znao nerijetko i sebe osuđivati. Paisije je jedne noći usnuo san u kojem Isus hoda pustinjom i na svojim ramenima nosi jednog čovjeka, a taj čovjek je sličio na Paisija. Kad ga je Paisije u snu upitao: „Gospodine, koga to nosiš na svojim ramenima?“, Isus mu je rekao: „Nosim jednog redovnika kojeg si ti osudio, ali ja ga ne osuđujem, nego želim ga spasiti.“ Isus te voli više nego što ti sâm sebe možeš voljeti. Isus te ne osuđuje, želi te spasiti i kad ti sebe teško osuđuješ.
Postoji još jedna vrlo važna lekcija koju možeš naučiti od svetog Paisija. Naime, u pustinji, gdje je sâm živio, Paisije je imao preko 5 000 vizija, mističnih iskustava. No, sveti Paisije je pred kraj života rekao da je od 5 000 vizija samo 5 njih bilo autentično. Egipatski putinjak je time želio kazati da sve vizije ipak ne dolaze od Boga, sve slike koje se pojave u tvom životu ne dolaze Boga, nego ih trebaš dobro razlučiti kroz Duh mudrosti, zazivajući Svetog Duha kojeg je Bog u tebi usadio. Ovaj zanimljiv podatak može i tebi biti vrlo koristan. Danas mnogi ljudi govore da vide ovo ili da osjete nešto, često se o tome govori. No, sveti Paisije upozorava da je od 5 000 dobivenih vizija, a sve su izgledale i lijepe i dobre, samo njih 5 bilo zbilja pravo. Zato pazi! Kad dođu neke slike u tvoje srce, pred tvoje oči ili u tvoj duh, nemoj ih odmah prihvatiti, nego budi otvoren Duhu Svetom da te pouči želi li to zbilja Bog za tebe ili se zlo želi umiješati preko dobrih slika. Propitkuj i ti sve slike i vizije koje dođu u tvoj život baš kao što je to sveti Paisije činio, sâm u Egipatskoj pustinji.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. ožujka 2026.
Kajanje
Ako želiš doći blizu Bogu, moraš se često kajati. Ljudi koji su Bogu blizu, koji se redovito mole, poste i čine djela milosrđa, što su Bogu bliži, oni se smatraju većim grešnicima, a ljudi koji su udaljeni od Boga, koji su Boga zanemarili i zapostavili, uopće se ne smatraju grešnicima. Tako je često bilo i u životu svetaca. Mnogi su sveci govorili o svojoj bijedi, svojoj neznatnosti, o svome blatu, jer što su Bogu bili bliži, vidjevši Božji sjaj, zapravo su još više uviđali svoju bijedu. A današnje društvo, koje je od Boga daleko, zapravo i ne vidi svoj grijeh. Mnogi ljudi kad dođu na razgovor i kad ih pitaš: „Griješiš li?“, kažu: „Ja nemam grijeha.“ Pojedinci čak ne znaju ni što će ispovjediti jer ne griješe. To je najbolji znak da su takvi ljudi daleko od Boga. Tko je Bogu blizu, prepoznaje svoju neznatnost. Zato je u životu svetaca uvijek bilo važno kajanje. Nije dovoljno da se pokaješ samo u sakramentu svete ispovijedi, nego se uvijek moraš kajati za svoje grijehe. Napravi ispit savjesti navečer prije spavanja, pokaj se za sve loše što si učinio u tome danu! Sveci su se redovito kajali, ne samo u ispovijedi, nego tijekom cijeloga dana, ujutro, a posebno navečer, jer Bog voli raskajano srce, srce koje se kaje. Što se više kaješ, više primaš Božje milosrđe. Ne možeš primiti Božje milosrđe ako se iskreno ne pokaješ u svome životu, a svakim kajanjem Bog te nagrađuje svojim milosrđem.
Mnogi ljudi danas su zaboravili ne samo na ispovijed, jer ispovijed kao da više ne postoji u crkvama pojedinih zemalja, nego ljudi su se zaboravili kajati, zaboravili su priznati svoje grijehe. Čovjek više ne želi priznati da uopće čini grijeh, a živi u grijehu. Budući da živi kao da mu je sve dopušteno, vjernik želi i grijeh legalizirati, no Bog ti kaže: „Pokaj se za svoje grijehe!“ Dobar primjer za to je i kralj David. I David je bio grešnik, imao je puno grijeha pred Bogom. Ali što je David znao u svome životu, a rijetki ljudi to znaju? David se znao kajati. Vraćao se brzo na izvor milosti; kad bi Boga i napustio, kad bi počeo malo odlaziti ili lutati, kajanje ga je vraćalo na izvor Božje ljubavi i Božjeg milosrđa. David se često iskreno i duboko kajao u svom životu, posebno za velike grijehe: „Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome! Po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od svoga lica, Gospodine!“ Ovi predivni retci mogu se pripisati Davidu jer je doista bio čovjek kajanja. Bio je velik u Božjim očima jer je znao da se trebao pokajati za sve loše što je učinio. Nemoj ni ti zaboraviti na kajanje, ne samo tijekom ispovijedi, nego u svakom trenutku svoga života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. ožujka 2026.
Šaulova nevjernost
Kad je čovjeku teško, treba potražiti pomoć liječnika ili prijatelja, a to je sve Isus – naš Bog. On je i prijatelj i liječnik. Isus kaže: „Dođite svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas odmoriti.“ Isus još kaže: „Ja sam put, istina i život.“ Nemoj ići nikom drugom, ali ljudi često u svojim nevoljama, kada gube vjeru i pouzdanje u Boga, odlaze na kriva mjesta tražeći pomoć tamo gdje je nikako ne bi smjeli tražiti. I što je najgore, dobiju nešto suprotno od pomoći: upadnu u još veći očaj i ponor. Najbolji primjer je starozavjetni izraelski kralj, prvi kralj Izraela – Šaul. On je u početku Bogu bio vjeran, oslanjao se na Boga; čak je i u Izraelu zabranio da se posjećuju vračari, da se k njima ide. Donio je jasan i strog zakon prema kojem je to jako opasno i štetno, rekavši da Izraelci trebaju vjerovati Bogu, a ne vračarima. No, što se dogodilo? Šaul je kasnije sam potajice pogazio taj zakon koji je donio.
Kad su Filistejci krenuli u boj protiv Izraelaca, Šaul nije mogao jasno kroz snove i od proroka osjetiti Božju blizinu, što Bog misli o njemu, krišom je, prerušen u običnog čovjeka, otišao u En Dor kod jedne vračarice tražeći da mu ona zazove duh proroka Samuela. Kad je ona to učinila, Samuel mu je rekao da to nije trebao učiniti, a budući da je izdao vjernost prema Bogu, Bog će ga za to kazniti. Njegov čin će biti kažnjen: u sutrašnjoj bitci poginut će i Šaul i njegov sin. Postavlja se pitanje: kako je netko od prvotne vjernosti i ljubavi prema Bogu, netko tko je čak uveo zakonsku zabranu odlaska vračarima i ljudima koji oskvrnjuju vjernost Bogu, pao upravo na tom grijehu?! No, to se može dogoditi i u tvom životu. Lako je Bogu biti vjeran kad ti ide u životu, kad osjećaš Božju blizinu, a kad dođu teški trenutci i ne osjetiš jasno Božji glas, jako je potrebno i dalje Bogu ostati vjeran; samo u Bogu tražiti pomoć, samo Isusovo ime zazivati, biti otvoren prema Božjoj ljubavi, jer samo te Isus može izliječiti. Isus te poziva k sebi. Isus je tvoj put, istina i život. Zato ostani vjeran Bogu i kad dođu najteži trenutci u životu, a nemoj kad je najteže otići tražiti pomoć ondje gdje Bog ne boravi, nego ostani uvijek u Bogu!
