Nagovor fra Miljenka Šteke prigodom svečanih zavjeta u Međugorju 4. rujna 2021.

Šestorica članova Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Crnogorac, fra Fran Ćorić, fra Marko Galić, fra Marin Mikulić, fra Ivan Slišković i fra Slaven Tomić su večeras (4. rujna 2021.) položili svečane zavjete pod večernjom svetom misom u župi sv. Jakova u Međugorju. Svetu misu predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, a njegovu homiliju prenosimo u cijelosti:


 

Čitanja:  Iz 35, 4-7a; Jak 2, 1-5; Mk 7, 31-37

Braćo i sestre,dragi naši kandidati za svečane zavjete: fra Ivane, fra Fran, fra Marko, fra Marine, fra Ivane i fra Slavene!

Šestorica ovih mladića pristupaju svečanim zavjetima, a mi s psalmistom ponavljamo: „Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu!“ (Ps 118, 24) Ovo je doista velik dan za sve nas: za vas, dragi kandidati, za vašu rodbinu i prijatelje, za našu Provinciju i Red, za našu krajevnu i opću Crkvu. Velik je, iznad svega, po djelima koja sam Gospodin kani izvesti po vama u narednim desetljećima.

Vi večeras dajete promišljen i konačan pristanak Gospodinu da se može poslužiti vama bilo kada i u bilo kojem dijelu svijeta kao onima koji će na franjevački način unositi u svijet sol i svjetlo Evanđelja.

Zahvaljujem vašim roditeljima što su vas rodili i darovali našoj Provinciji i Crkvi. Zahvaljujem vama što ste izabrali služiti Bogu u našoj Zajednici. A najviše zahvaljujem dragome Bogu što nas je sve stvorio, pozvao nas u stado svoga Sina i doveo nas do ovoga svečanoga dana.

No, ovaj dan nije došao preko noći. Gospodin je izdaleka pripremao ovaj dan. Bog, bogat milosrđem (Ef 2,4), stvara ljude iz ljubavi i obdaruje ih raznim darovima, svakoga u obilnoj mjeri, a onda ih – u skladu s tim darovima – poziva u određena zvanja. Zvanja su mnoga i različita. Nismo svi dobili iste darove, nismo svi pozvani u isto zvanje, ali svaki poziv u bilo koje zvanje istovremeno je i poziv na nasljedovanje Krista i poziv na svetost. Različiti su naši životni putovi, ali po Božjem planu, nebo je zajedničko odredište te konačna i prava domovina svih nas.

Vi ste, draga mlada braćo, već nekoliko godina molitvom i razmatranjem iščitavali iz darova kojima vas je Bog obdario i osluškivali unutarnji Božji zov, da biste doznali što Bog želi od vas. Nakon dugog promišljanja, i uz pomoć iskusnih članova naše zajednice koji su vas vodili, zaključili  ste da vas Bog zove u redovnički stalež, da On želi da vi svoj život poklonite njemu u Redu sv. Franje, konkretno u našoj franjevačkoj provinciji. Večeras ste ovdje kako biste pred Crkvom, po zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće, svečano i doživotno zapečatili svoj pristanak na Božji plan. Nitko od nas ne zna što ga čeka sutra tamo kamo ga Bog zove. Duhovno zvanje nije područje znanja nego područje vjere.

Svaki odziv na Božji zov zakoračaj je u nepoznato, ali je uvijek i zakoračaj u dobru, usrećujuću budućnost. To nam jamči neizmjerna Božja ljubav kojom smo stvoreni i koja nas želi privesti cilju za koji smo stvoreni.

Nama nije dano zaviriti u budućnost i doznati koliko će ona biti za nas laka ili teška i što će sve providnost Božja od nas tražiti, ali iz vjere znamo pouzdano sljedeće:

Tko god je kršten, kršten je u cijeloga Krista, uronjen je u cijelu njegovu stvarnost i sudbinu i treba računati s tim da ga u životu može zapasti sve što je zapalo našega Gospodina.

Kršćanstvo nije samo idilično propovijedanje po cvjetnim proplancima i obroncima naših Galileja, nego ponekad i teško agonijsko događanje, ali za nas uvijek spasonosno i puno uskrsnuća. Sve što u Crkvi nastaje, raste i djeluje, dolazi iz muke i smrti, ali je prebogato uskrsnućem, govorio je pokojni poljski kardinal Stefan Wyszynski, koji će za tjedan dana biti proglašen blaženim (12. rujna 2021.).

Nisu za nas ozbiljna ugroza bolesti, potresi, požari i poplave, jer čovjek kao smrtno biće mora i tako i tako od nečega umrijeti. Prava ugroza je ako ne uzmemo Evanđelje ozbiljno, onako kako ga je ozbiljno uzimao sv. Franjo. Bez ublažavanja i razvodnjavanja tumačenjem! Samo to jamči naš opstanak na pravom putu. Gospodin nam je rekao da bez njega ne možemo ništa (usp. Iv 15, 5b). Bez njega smo izručeni svijetu na milost i nemilost. A s njime možemo činiti i čuda.

U današnjem prvom misnom čitanju čuli smo snažne riječi proroka Izaije: „Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!’ Izaija govori s dvaju snažnih uporišta: Kao vjernik ispravno čita znakove vremena, a kao Božji prorok ima viziju budućnosti. Bog uvijek dolazi pravovremeno spasiti.

Draga mlada braćo: ovaj dan činite ogroman i dragocjen hodočasnički korak prema Kraljevstvu Božjem. Snažno zakoračujete prema svome cilju. Želio bih da vam ova sv. misa pod kojom polažete vječne zavjete ostane u trajnom sjećanju. Da vam to bude u neku ruku najrascvjetaniji dan u proljeću vašeg redovništva. A ovo mjesto milosti, mira i pomirenja, uz zagovor Kraljice mira, neka vam ostane u trajnom sjećanju kao mjesto bistrog izvora vaše redovničke rijeke. Ovdje se uvijek možete navratiti te početnim mladenačkim zanosom osvježiti svoje prvotno oduševljenje za Krista i hrabro ići dalje. Amen.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne