”Što je životna ispovijed”, pitali su se naši slušatelji, a fra Ivan Slišković, župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku dao im je pojašnjenje u našoj rubrici Pitajte svećenika. Fra Ivan se u početku svog odgovora osvrnuo n a terminologiju kazavši kako se kod nas uvriježio naziv životna ispovijed, a da je to u engleskom jeziku naziv General confession.
”To dolazi i od svetog Ignacija Lojolskog, gdje se govori o toj nekoj generalnoj ispovijedi. Možda je nama sklona ta riječ kada čistimo kuću, pa recimo radimo generalku. I to nije onda samo jednom u životu, to je razumljivo, nego u nekim periodima evo kada je stvarno potrebno to učiniti. Za životnu ispovijed – ako ćemo je već tako nazivati – možemo kazati da je to ispovijedanje svih prvenstveno smrtnih grijeha kojih se sjećamo, a posebno je bitno ispovjediti smrtne, odnosno teške grijehe koje uopće nismo ispovjedili. Bilo zbog nemara ili smo ih baš namjerno prešutjeli u ispovijedi ili smo ih pak djelomice ispovjedili. A Crkva također potiče ispovijedanje lakih grijeha, tako se u Katekizmu Katoličke crkve u broju 1458. kaže: ‘Premda ispovijed svakodnevnih pogrešaka (lakih grijeha) nije nužno potrebna, Crkva je ipak živo preporučuje. Redovita ispovijed lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha”, kazao je fra Ivan pa pojasnio i način pripreme za ovu ispovijed, a da je u pripremi na prvom mjestu ono što je bitno, a to je molitva.
”Svaka ispovijed je susret s Bogom i njegovim milosrđem, nije to tek nešto što ćemo tehnički uraditi, dakle bitna je molitvena atmosfera. Zatim je od velike koristi uzeti ispit savjesti. To možemo naći u nekim molitvenicima, katekizmu, na internetu…
Uglavnom su oni temeljeni na Deset Božjih zapovijedi, Sedam glavnih grijeha i Dvije zapovijedi ljubavi. I onda kroz taj ispit savjesti vidjeti koje grijehe trebam ispovjediti i to je dobro zapisati i uzeti si vremena. Netko želi u dan vremena se spremiti za životnu ispovijed. Dakle kada mi vidimo već tamo u Ignacija Lojolskog, koji je zapravo na neki način sa svojom duhovnošću i duhovnim vježbama popularizirao tu ispovijed, vidimo da i on daje tu više vremena za tu generalnu životnu ispovijed, da se čovjek za nju pripremi, jer i on sam shvaća, kao izvrstan duhovnik, da je to jako bitno i jako potrebno. Ono što je isto tako jako bitno je dogovoriti sa svećenikom termin za životnu ispovijed”, kazao je fra Ivan pa naglasio kako za ispovijed treba više vremena pa ne možemo samo stati u red u kojem je 15 ili 20 ljudi pa se ispovijedati sat ili sat i pol, a i svećeniku je potrebna ranija najava da zna na što može računati.
Fra Ivan je kazao kako ispovijed nije valjana ako smo nešto prešutjeli te da u svakoj ispovijedi trebamo ispovjediti su smrtni grijesi po vrsti i broju, odnosno sipovijediti koji je to grijeh i koliko često je učinjen.
”Ako mi svjesno prešućujemo smrtne grijehe, dakle ako nismo rekli sve smrtne grijehe, mi zapravo činimo tu na neki način sakrilegij, odnosno svetogrđe, čime upadamo u još teži grijeh”, kazao je fra Ivan i dodao da bi svaka ispovijed trebala biti dobro pripremljena, a iskustva vjernika koji su imali životnu ispovijed kažu da im to pomogne u pripremi za redovite ispovijedi.
”Redovito su ispovjednici, duhovnici preporučivali ovakvu ispovijed uoči nekih velikih odluka u životu. Bilo da se radi recimo o doživotnim redovničkim zavjetima, svećeničkom ređenju, ulasku u brak… Jer može pomoći raščistiti srce, raščistiti um…”, kazao je fra Ivan naglašavajući još jednom kako je bolji naziv generalna ispovijed, nego životna ispovijed, jer netko može reći da se, jer je životna radi samo jednom u životu.
Kazao je i kako se u životnoj ili generalnoj ispovijedi ponavljaju već ispovjeđeni grijesi, što joj nije smisao.
”U bilo kojoj ispovjedi ne bi trebali ponavljati grijehe za koje smo već dobili oproštenje, odnosno odrješenje i koji su valjano ispovjeđeni. To bi zapravo onda po sebi vrlo lako bio grijeh protiv povjerenja u Božje milosrđe. Dakle, treba izbjegavati tu skrupuloznost. Dakle, da upadnemo sada u preveliko cjepidlačenje. Inače, kada se obavlja životna ispovijed, ne treba ići u detalje. Ona će sama po sebi trajati dugo.
Ako netko dođe pa počne onda u detalje svaki grijeh objašnjavati, to može trajati tri dana. To nema smisla, nego treba jasno, koncizno i precizno grijeh po grijeh navesti i to je zapravo najbitnije”, kazao he fra Ivan Slišković pa za kraj ponovio kako cilj ispovijedi nije usredotočiti se na grijeh, nego na Božje milosrđe i dopustiti Bogu, njegovoj ljubavi i milosrđu da više djeluje u našem životu.
Cijelu emisiju Pitajte svećenika na ovu temu poslušajte u audiozapisu.
Ako i vi imate neka pitanja, dvojbe i nejasnoće iz područja vjere, duhovnosti… javite nam se porukom (SMS, Viber, WhatsApp) na broj mobitela 00387 63 455 655 ili e-mailom na adresu: radio-mir@nullmedjugorje.hr.
Rubrika ‘Pitajte svećenika’ u programu Radiopostaje Mir Međugorje je ponedjeljkom od 8 sati i 20 minuta, te u reprizi ponedjeljkom navečer u 20 sati. U njoj na pitanja slušatelja odgovaraju svećenici, suradnici Radiopostaje Mir Međugorje.
