Pred kraj uskrsnog vremena, o svetkovini Duhova, Crkva se usmjerava prema svijetu. Zadaća je to koju joj je ostavio Uskrsli Gospodin o svojem Uzašašću i zadaća koju su njegovi učenici ozbiljno shvatili kada su primili snagu i darove Duha Svetoga. Duh Sveti je, preobrazivši njihovu nutrinu, od prestrašenih ribara učinio hrabre svjedoke Uskrsnuća. I povijest više nikada nije bila ista. Kroz proteklih nekoliko tjedana u nedjeljnim, ali i u dnevnim misnim čitanjima tako smo imali priliku pratiti mladu kršćansku zajednicu, prvu Crkvu, koja je po nadahnuću Duha Svetoga izašla u svijet. Ta Crkva je hrabro navijestila Krista svijetu koji vrlo često za njega nije mario niti želio čuti. U Djelima apostolskim tako čitamo o Isusovim učenicima koji, unatoč svim protivljenjima, hrabro propovijedaju, uvjeravaju, svjedoče i pozivaju svijet na okretanje ka Kristu. Na taj su način oni ostavili primjer i dali smjer cijeloj kršćanskoj povijesti. Naime, svakome od nas je dan dar po mjeri onoga što Bog od nas želi da učinimo za njegovo Kraljevstvo i svako je od nas pozvan svakoga dana za to Kraljevstvo svjedočiti, to Kraljevstvo propovijedati na to Kraljevstvo pozivati ljudska srca našeg vremena.
Ipak, postoje osobita vremena i osobita mjesta gdje milost Božja na osobit način surađuje s onima koji se odvaže na ovakvo kršćansko življenje. S dolaskom ljeta koje je pred nama, otvaraju se brojna vrata Božje milosti u Crkvi. Ljeto je vrijeme kada češće imamo priliku pohoditi neku duhovnu obnovu, poći na hodočašće ili sudjelovati u brojnim duhovnim programima koji nam se nude. Ovih dana je tako objavljen i program ovogodišnjeg Mladifesta u Međugorju. Ljetni rasporedi mnogima će omogućiti da poslije naporne školske, radne ili pastoralne godine na trenutak zastanu kako bi napunili svoje duhovne baterije. I dobro je to i potrebno. Međutim, prema primjeru one prve Crkve, pokušajmo naučiti što je potrebno za dobru duhovnu obnovu.
Oni koji pohode razne duhovne programe odlaze tamo jer u svom srcu osjećaju glad i duhovnu žed. Često tu glad i žeđ ne možemo ni riječima opisati. U nama postoji nešto što je potrebno Božjeg zahvata. U nama je tako često rana koja već dugo ne zacjeljuje. U nama su ponekad pitanja na koja nam nitko nije dao odgovor. U ovakim situacijama vrlo često mi se usmjerimo isključivo na sebe. Samo o sebi promišljamo i tako postanemo robovi vlastite životne situacije. Toliko se usredotočimo na svoju bol da ne damo pristupa Onome koji tu bol može otkloniti. Tako se često čvrsto držimo za svoju ranu i ne puštamo je da ne nemoguće tu ranu zacijeliti. Ponekad se toliko okružimo vlastitom tamom i ne želimo izaći na svijetlost. A Bog nas poziva na nešto drugačije. Glad i žed koju osjećamo može biti utažena Bogom i ta duhovna praznina koju osjećamo može biti ispunjena Duhom Božjim. Potrebno je zato otkloniti sebe od sebe i usredotočiti se na Boga kojemu je moguće otkloniti bol, zacijeliti rane i otjerati tamu. Bog ima odgovor na sva moja pitanja. Kada sakrijem sebe u Bogu, onda će me Bog pronaći. S ovakvim stavom kreni na duhovni program ovoga ljeta i plodova će biti.
U isto vrijeme, oni koji organiziraju duhovne programe u svom srcu trebaju jasno razlučiti da je Bog onaj koji je na djelu po njima. Oni nisu prvotni izvor, nego instrument Božjeg djela među njegovim vjerničkim narodom. Poput Isusovih učenika u prvoj Crkvi, oni trajno moraju sakrivati sebe, a objavljivati Boga kako bi oni kojima su poslani mogli pronaći Krista i sebe u Kristu. Sjećam se jednog razgovora u Međugorju nakon dugog dana za vrijeme trajanja Mladifesta. Mi fratri smo pitali tadašnjeg ravnatelja festivala mnoga pitanja. Jedan je bogoslov tako počeo pitanje ovako: „Što ti kao ravnatelj Festivala…“ – a ovaj ga je fratar prekinuo usred pitanja i kazao: „Nisam ja nikakav ravnatelj. Gospa je ravnateljica Mladifesta.“ Svijest da je ono što radimo Božje djelo pomoći će nam da propovijedamo Boga, a ne sebe same.
Mlada kršćanska Crkva nakon Isusova Uskrsnuća i po primanju Duha Svetoga izašla je u svijet koji je Krista prezirao. I nama je krenuti u svijet koji počesto i nije bitno drugačiji. Ako u svijet krenemo sa ovim temeljnim stavom da želim otkriti i objaviti Boga, a ne sebe, plodova neće nedostajati. Čak štoviše, u pronalasku i objavljenju Boga pronaći ću i sebe. I to sebe kakvog me je Bog želio i za što me je stvorio.
fra Antonio Musa
