Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!
Izađite iz lađe svoje sigurnosti i zaboravite dlanove žuljave od ribarenja i nezasitnog gomilanja; oni će sada krutu i istrošenu mrežu zamijeniti nježnim dodirima.
Razvežite užad što vas veže za komade kopna i stijena, vezan ne možeš kročiti za mnom.
Jer Put je moj pjeskovit i u nedogled se pruža, malo neshvatljiv i puno nepredvidiv.
Koliko je more Galilejsko toliko će biti velika djela vaša i svježinu poput jutarnje rose donosit će ovomu svijetu, samo ako povjerujete.
Jer rođen si za nešto čudesno i ja ti to pokazati mogu. Vrijedan si i dostojan, ruke su tvoje stvorene da djeluju, izgrađuju i nezamislivo stvaraju. I pozvan si!
Kažem ti: „Hajde za mnom!“ – ja ću te voditi.
Ljude treba 'loviti'. Strpljivo, tiho, neprestano i uporno. Ne gledajući na sat i ne brojeći vrijeme, kao vješti mornar koji cijelu noć čeka i čeka… Bez megafona i buke, reklama i najave, u tišini i blagosti.
Tako se na pučini lovi riba, tako se u životu 'love' ljudi; vjerno i snažno, nadajući se da će tvoja potraga uloviti dragocjenost.
Budi ribar koji će u ljudima prepoznati mene i udicom ih spasiti od gorostasa ovoga svijeta.
Budi ribar koji će sebi dovući i spasiti one koji su svjesni da bez mene ne mogu, a od mene bježe.
Hajde za mnom!
Tebe zovem!
