Mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić je u srijedu 11. studenoga blagoslovio obnovljenu crkvu Sv. Nikole Tavelića u Dobrkovićima, mjestu koje pripada župi Široki Brijeg. Crkva je izgrađena prije 40 godina, a ove godine je obnovljena u povodu 50. obljetnice kanonizacije sv. Nikole Tavelića.
Biskup Palić izrekao je čestitku i zahvalu svima koji su pridonijeli obnovi te crkve, Božjega prebivališta. „U ovoj se crkvi na poseban način štuje sv. Nikola Tavelić, mučenik, prvi naš hrvatski kanonizirani svetac. A danas Crkva slavi sv. Martina, prvoga sveca koji nije mučenik. Grčka riječ martys – znači svjedok. Sv. Nikola Tavelić darujući život i sv. Martin po djelima ljubavi dali su svjedočanstvo za Krista. Svaki na svoj način. Poziv je to da i mi svjedočimo za Krista. Na svoj način“, rekao je biskup u homiliji potaknuvši „neka i ova crkva, ovaj dom molitve, a u njemu slavlje euharistije, bude izvor s kojega će vjernici crpiti svoju snagu za svjedočenje za Isusa Krista“.
Biskup Palić istaknuo je da je crkva mjesto Božjega prebivališta, dom molitve, mjesto susreta, a, kako je rekao, „za nas koji živimo s drugima i drugačijima ona je i svojevrsni znak identiteta“.
„Gdje to Bog doista prebiva? Gdje mu je prebivalište? Najčešći odgovor je: Na nebu. Doista, ali nebo ne kao mjesto, nego kao stvarnost, koja je puno različitija od ove naše ‘normalne stvarnosti’. Ne vidimo ga očima, ne čujemo ušima, ne hvatamo ga rukama, ne shvaćamo razumski njegovu bit. Obavijeno je otajstvom ono što on čini. Ne možemo ga opisati, a da ga ne umanjimo mjerom naših zemaljskih pretpostavki. Ali, ipak, osjećamo, vjerujemo da Bog postoji, da je stvaran, stvarniji od naše stvarnosti“, pojasnio je mons. Palić.
„Bog prebiva u crkvi. Dolazimo u Božju kuću, da bismo ga susreli. Crkva je kuća posebnog ozračja, mjesto gdje se osjećamo drukčije, nego u svojoj svakodnevici, gdje šutimo, slušamo, molimo i pjevamo. Gdje otvaramo svoje srce Bogu. Danas zahvaljujemo Bogu da je evo on pronašao svoj obnovljeni dom i u ovom mjestu“, poručio je mostarski biskup.
Podsjetivši na riječi velikog crkvenog oca sv. Irineja „Slava je Božja živi čovjek, a čovjekov je život gledanje Boga“, biskup Palić je protumačio: „Moramo biti jasni: ne stanuje Bog u ovoj svojoj kući, jer smo ju mi tako nazvali, niti zbog toga jer smo izgradili oltar i zapalili svijeće. Bog stanuje u ovome domu jer smo mi njegovoj prisutnosti dali mjesto u svome srcu. Dali smo mu i dajemo mu mjesto kad slušamo njegovu Riječ i živimo po njoj. Kad mi po žrtvenoj gozbi koju prinosimo na ovom oltaru njegova Sina Isusa Krista puštamo u svoj život i hranimo se njime. Isus je nazočan u euharistiji. Kad se hranimo euharistijom ne primamo samo kruh i vino, nego primamo Krista u svoje srce, u svoj život“.
Vjernicima je biskup poručio: „Mi, naše srce, naš život, naše tijelo i duša trebaju postati Božje prebivalište, dom Božji. I osjetit ćemo da nam je on bliži, nego mi samima sebi. On daje smisao i cilj našem životu. I naš život treba biti Božje prebivalište ne samo kad smo u ovome domu Božjemu, nego uvijek i svagdje gdjegod se nalazimo, kod kuće, na radnom mjestu, u svojem gradu i selu“.
Na misi su koncelebrirali provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, franjevci iz širokobriješkog samostana i biskupov tajnik don Domagoj Markić.
