Međugorju u tolikoj masi su tišina i mir zajamčeni
O životu u pustinji i osami u programu Radiopostaje Mir Međugorje govorio je časni brat fra Marinko Klaić. Taj redovnik nakon različitih službi u samostanima u Požegi i Trsatu, Palestrini (Rim) te u Pazinu, sada, dopuštenjem svojih poglavara i mjesnog biskupa živi na području Gospićko-senjske biskupije u nekom obliku osame i pustinje, ne po kazni već po osobnoj želji.
”Ustajem rano, molim, razmatram, idem u selo k misi, radim na izgradnji kućice… Kada se otapaju snjegovi s Velebita, mjesto na kojemu živim postane mali otočić na neko vrijeme… Ima nas nekoliko pustinjaka u Hrvatskoj i u svijetu. Živimo tu Isusovu pustinju u produljenom obliku. Pokušavamo živjeti korizmu u svakodnevici kroz cijeli život”, rekao je, pored ostaloga, fra Marinko o tom načinu života, naglašavajući kako do najbliže crkve ima četiri kilometara, dok je desetak kilometara do sela u kojem je misa svaki dan.
”Imam mali automobil zbog mise i zbog obaveza oko izgradnje kuće. Imam i mobitel, potreban mi je jer se bavim i duhovnim vježbama”, kazao je brat Marinko Klaić, koji je govorio i o korizmi, a govorio je i o Međugorju.
”Buku puno puta nosim, jer mi ljudi donose svoje brige i svoje potrebe, dolaze na razgovore i onda to nosim i kroz dan sa sobom. Tako da osama i izolacija ne znači tišina, a u Međugorju u tolikoj masi su tišina i mir zajamčeni”, kazao je brat Marinko, koji se nije mogao prisjetiti svog prvog dolaska u Međugorje, gdje je prvi put došao kao postulant, ali od tada već više od dvadeset godina dolazi više puta u Međugorje.
Što je još govorio o odlasku u pustinju, životu u osami, molitvi, korizmi, Uskrsu… poslušajte u audiozapisu.
