”Svaki je dan poseban kada slavimo euharistiju. Večeras je taj dan još posebniji zato što tu euharistiju večeras zajedno slavimo s četvoricom naše braće zlatomisnika fra Slavkom Soldom, fra Filipom Sučićem, fra Antom Penavom i fra Petrom Ljubičićem. Pedeset godina svećeništva, pedeset godina služenja. Večeras smo ovdje zahvaliti Bogu za tih tako puno divnih godina, zahvaliti Bogu za tako puno milosti”, riječi su kojima je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, počeo misno slavlje na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju prigodom proslave Zlatne mise četvorice svećenika.
”Draga braćo zlatomisnici, pedeset godina služenja euharistiji, pedeset godina dijeljenja dobara Gospodnjih, pedeset godina susreta koji dotiču, hrane i mijenjaju svijet. Poziv je svećenika biti graditelj mostova, dosegnuti što je više i dalje moguće, koliko god nam talenti i snage dopuštaju, nikada ne stajući i nikada ne govoreći: ‘Dosta’. Misija svećenika je spajanje ljudi i Boga, ljudi s ljudima, dobra s dobrim, duše sa spasenjem… Pozvani smo pronaći izgubljene, sačuvati darovane, obogatiti Kristom sve. Evanđelje života je naš put, naše sve… Život je moćan, a lijep je nevjerojatan božanski dar, odraz izvora, a nama je čeznuti za izvorom koji onda postaje i smisao i cilj putovanja”, kazao je fra Jozo Grbeš u svojoj homiliji, dodajući kako su ova ”braća služila na tri kontinenta”.
Spomenuo je fra Jozo njihova služenja provinciji, Crkvi, narodu…. i kazao je kako je nemoguće zapisati ”sve njihove žrtve, sve njihove darovane dane, sve njihove podijeljene sakramente, prijeđene kilometre i milje, sva srca uzdignuta, sve neizvjesnosti i strahove pobijeđene, sve borbe za istinu i slobodu svoga naroda da bi istina i sloboda mogle Krista propovijedati”.
”Tko bi sve to zapamtio i zapisao? Nemoguće je! Ali Gospodar života Boga zna. On pamti. On poznaje naša imena i imena naših zlatomisnika. Njegova je knjiga života u kojoj piše i ne zaboravlja milost. I nama može niti tako, ako pođemo putem za Njim”, kazao je fra Jozo, napomenuvši kako je biti svećenika drugačije nego išta drugo u životu, te da je to jako teško, velika odgovornost i nikad završeni put jer ”treba biti između veličanstvene tajne Boga i komplicirane tajne čovjeka”.
”Neka nam ovo večerašnje slavlje naše braće bude povod i nama, kako bismo razumjeli vrijednost svećeništva, snagu žrtve, prisutnost Krista u našoj svagdašnjici bez kojega mi ostajemo praznina. Jedino s Njim postajemo i ostajemo, jedino s Njim živimo i bivamo, jedino s Njim razumijemo i dobivamo vječnost”, riječi su kojima je svoju homiliju zaključio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, koji je na kraju u ime Provincije i sve braće četvorici zlatomisnika uručio zahvalnice kazavši kako se kada u nju pogledaju trebaju sjetiti da su im subraća zahvalna za njihovo služenje.
Na kraju je zlatomisnicima zahvalio i međugorski župnik fra Marinko Šakota.
”Kao što smo već čuli, velika je radost biti ovdje i slaviti svetu misu zajedno s četvoricom naših zlatomisnika… Drago braćo zlatomisnici u ime svih župljana i hodočasnika iskreno vam čestitamo. Hvala vam za sve što ste činili i Bog neka vam bude plaća. Dao vam Bog zdravlja da još možete nastaviti djelovati i svojom ljubavlju i mudrošću donositi ljubav i mudrost drugima”, kazao je fra Marinko Šakota
U ime slavljenika, svima je zahvalio župni vikar u Međugorju fra Slavko Soldo, jedan od četvorice zlatomisnika.
Velimir Begić
