Danas na liturgijski spomendan sv. Ivana Pavla II., u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, tijekom mise koja se slavila u 11 sati, po posvetnoj molitvi i polaganju ruku mons. Petra Palića, mostarsko-duvanjskog biskupa, sveti red đakonata primila su četvorica kandidata Hercegovačke franjevačke provincije: fra Ivan Crnogorac, fra Fran Ćorić, fra Venancije Malić i fra Marin Mikulić, te jedan biskupijski kandidat Zvonimir Rezo. Svečanu svetu misu predslavio je mons. Petar Palić, a u koncelebraciji su bili generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo, vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Miro Šego, te brojni drugi svećenici. U prigodnoj propovijedi biskup Palić govorio je o važnosti đakonata, te da kandidati budu svjesni što znači biti đakon.
„Nakon primanja svetog reda đakonata ovi će mladići biti poslani s točno određenom zadaćom i postati trajni radnici u vinogradu Gospodnjem i na njivi Gospodnjoj. Dragi kandidati za sveti red đakonata, danas vam želim jasno poručiti: Rad za Gospodina nije puno plaćen, ali mirovinski planovi nadilaze granice ovoga svijeta, kao što smo čuli u današnjem Evanđelju. Đakonat i svećeništvo nisu puki posao, to je poziv, to je putovanje obavijeno tajnom, dramom i iznenađenjem”, kazao je mons. Palić, te okupljenima kazao primjer iz 2. stoljeća Crkve sv. Ignacija Antiohijskog.
Homilija biskupa Petra Palića na đakonskom ređenju u Mostaru
„Bio je treći biskup u Antiohiji, u jednom od glavnih središta kršćanskog Istoka. Uz to što se kao biskup morao neprestano boriti protiv gnostika koji su širili svoje dualističke zablude, Ignacije je sa svojim stadom bio na udaru Domicijanova i kasnije i Trajanova progonstva. Za vrijeme toga progonstva između 110. i 115. godine pozvan je na odgovornost zbog kršćanske vjere. Kako je biskup Ignacije u vjeri ostao tvrd i nepokolebljiv, okovali su ga u lance, te pod strogom vojničkom stražom brodom uputili u Rim gdje je bio osuđen da bude predan divljim zvijerima. Brod koji ga je vozio prema Rimu pristajao je u mnogim lukama, pa su kršćani Smirne sa svojim biskupom Polikarpom, ali i kršćani Efeza, Magnezije i drugih gradova izlazili pozdraviti biskupa mučenika. Ignacije je iskoristio malo dulji boravak u Smirni, pa je uputio divna pisma i poruke kršćanima tih zajednica. Iz tih poslanica posebno je važno svjedočanstvo sv. biskupa Ignacija Antiohijskog prema kojemu kršćanska zajednica živi pod vlašću biskupa, okružena svećenicima i đakonima. Kaže: „Samo je jedna Euharistija, jedno tijelo Gospodnje, jedan jedini kalež, samo jedan oltar, kao što postoji samo jedan biskup s kolegijem prezbitera i đakona suslužitelja””, kazao je mons. Palić te dodao kako se u Ignacijevim poslanicama đakoni uvijek spominju kao niži stupanj u službenoj hijerarhiji.
„Đakona se tako hvali jer je bio podložan biskupu prema milosti Božjoj i prezbiteru prema zakonu Isusa Krista. Međutim, Ignacije ističe veličinu đakonske službe, jer je to služba Isusa Krista koji je bio s Ocem prije vjekova i objavio se na kraju vremena. Kao službenici otajstava Isusa Krista potrebno je da đakoni u svakom pogledu budu prihvatljivi svima. I kad Ignacije preporučuje kršćanima poslušnost biskupima i svećenicima dodaje: „Poštujte đakone kao Božju zapovijed!””, kazao je mons. Palić, te zatim kandidatima za đakonat poručio:
„Dragi Zvonimire, fra Ivane, fra Frane, fra Venancije i fra Marine, za nekoliko trenutaka javno ćete izreći svoju odluku da svjesno i slobodno preuzimate službu đakonata, i da želite biti posvećeni za službu Crkve po polaganju mojih ruku i daru Duha Svetoga. Javno ćete se pred Bogom i okupljenom zajednicom vjernika obvezati, ispunjavati sve ono što Crkva pri preuzimanju ove službe traži i očekuje od vas. Na kraju ćete svoje sklopljene ruke staviti u moje ruke i obećati poslušnost meni i mojim nasljednicima, odnosno svome poglavaru i dijecezanskim biskupima. U biti, draga braćo, svi vi obećavate da ćete biti ljudi zajedništva i da ćete staviti potrebe drugih ispred svojih. Ovo putovanje, međutim, nije na ono koje idete sami. Danas vidimo mnoge muškarce koji su bili dio vaše formacije, vašega odgoja do ovoga svetog čina danas, ponajprije vaše roditelje i članove vaših obitelji. Obitelj ostaje prva Crkva i rasadnik zvanja. Vidimo i župe koje su vas odgajale i pomogle u vašoj formaciji. Vidimo vaše odgojitelje i profesore. Svima koji su sudjelovali u vašem odgoju dugujemo zahvalnost za njihovo služenje Crkvi kojim su vas pratili i pomagali u vašem rastu. Neka se ta služba i pratnja nastave dok postajete trajni djelatnici Crkve s nadom da ćete jednoga dana postati svećenici Isusa Krista”, kazao je mons. Palić, te novim đakonima na kraju govorio o četiri osnovne dužnosti koje proizlaze iz službe za koju su zaređeni, a koje su čuli u današnjoj poslanici sv. Petra apostola, a to su: molitva, gostoljubivost, propovijedanje i služenje, te završio svoju propovijed riječima:
„Draga braćo, krenite i budite veliki tako što ćete biti najmanji, najmanji najniži od svih. I zapamtite, svaka naša služba, i svećenička i đakonska, nepotpuna je bez radosti, a kad zadnji dan dođete Gospodinu u susret, ali i svi mi, blago nama ako ga čujemo kako nam kaže: „Valjaš slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga”. Dao Bog da tako bude. Amen.”
Na kraju misnog slavlja prigodnu čestitku biskupu, provincijskom vikaru, đakonima i njihovoj rodbini izrekao je generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo. Nakon misnoga slavlja druženje je nastavljeno u katedralnoj dvorani i u crkvenome dvorištu.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
