Nadbiskup đakovačko osječki Đuro Hranić, predvodio je u srijedu 15. svibnja u župi Bezgrješnog Srca Marijina na Budainci u Slavonskom Brodu večernje misno slavlje uz spomendan sv. Ivana Nepomuka, kada Grad Slavonski Brod slavi Dan grada. Uz župnika Tomislava Ćorluku, slavonskobrodskog dekana suslavili su tajnik Nadbiskupije vlč. Nikola Klemen i fra Slavko Milić, gvardijan brodskog samostana. Na misu su uz ostale vjernike sudjelovali predstavnici Grada na čelu s gradonačelnikom Mirkom Dusparom.
Nadbiskup je na početku mise blagoslovio novouređenu kapelu smještenu u župnoj dvorani (nekadašnjoj crkvi) posvećenu bl. Carlu Acutisu u kojoj će odsada biti Trajno euharistijsko klanjanje započeto u toj župi prije dvije godine, točnije 25. lipnja 2022. na svetkovinu Bezgrješnog Srca Marijina.
Osvrćući se na misna čitanja napose na evanđeoski odlomak u kojem Isus snažno i dojmljivo moli Oca za nas: „Oče sveti! Sačuvaj ih u svom Imenu – da budu jedno kao mi (…) A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. (…) Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. I za njih posvećujem samoga sebe, da i oni budu posvećeni u istini: Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što si ti mene poslao u svijet tako i ja šaljem njih u svijet“, nadbiskup je pojasnio kako su svijet u evanđeoskom rječniku svi oni koji misle prvenstveno na sebe i oni koji su vođeni samo svojim osobnim interesima te ukazao što nas sve udaljava od istine od Boga.
„Svijet su svi oni koji žive kao da Boga nema, koji su lišeni iskustva ‘biti s Isusom’ te iskustva voljenosti od Boga. I kao što je Isus bio od Oca poslan u svijet, da ga oplemeni i spasi Božjom ljubavlju, tako smo mi njegovi učenici pozvani Kristovo djelo spasenja ovoga svijeta u kojem mnogi trpe zbog sebičnosti, samodostatnosti, laži, korupcije i poigravanja ljudima, nastaviti danas. Isus nas ne spašava niti nas izbavlja od toga i takvoga svijeta, nego nas u nj šalje da budemo zdrava alternativa i pozitivan izazov za taj svijet“, rekao je nadbiskup. Pojasnio je kako tu nije riječ o bježanju od svijeta i od zadataka, nego je to poziv na ono polagano i mukotrpno suočavanje s onim što je nedostojno čovjeka. „To je poziv na pretvaranje ljudske povijesti u povijest spasenja, ludo vjerujući da se isplati živjeti kao Isus i onda kada se drugi podsmjehuju i kada se stari čovjek buni u nama. To je pozivna: biti u svijetu, ali ne biti od ovoga svijeta, nego od Boga – biti Božji“, ustvrdio je nadbiskup Hranić.
Dionicima trajnog euharistijskog klanjanja kojih sada službeno ima više od 260, njihovim koordinatorima kao i onima koji povremeno dolaze zahvalio je na ustrajnosti u motivi naglasivši kako biti klanjateljem euharistijskom Isusu znači ponajprije hraniti se euharistijskim Isusom, živjeti sakramentalnim životom te nahranjen Isusom njemu se suobličiti i biti živa Isusova slika za ljude s kojima žive i susreću se u svakodnevnom životu, biti, kako je rekao, „u ovome svijetu, ali ne biti od ovoga svijeta, nego izranjati iz blizine Božje i zajedništva s njim, živjeti sebedarje Boga u čovjeku, čuvati se od zloga, kloniti se napasti da hrabrost svjedočenja izgubi snagu i pretvori se u oportunizam…“
Potaknuo ih je da poput bl. Carla Acutisa, kojemu je euharistija bila ‘autoput prema raju’, njeguju euharistijsku duhovnost, žive sakramentalnim životom.
Pojašnjavajući značenje klanjanja naglasio je kako klanjanjem dajemo Gospodinu priliku da nas preobrazi svojom ljubavlju i dobrotom prema drugim ljudima.
„Klanjati se Isusu znači ići do onoga bitnog – oslobađati se od beskorisnih stvari, od ovisnosti, odbaciti ono čemu se ne smijemo klanjati. Klanjati se znači biti malen u prisutnosti Svevišnjega, otkriti pred njim da životna veličina nije u tome koliko imam, već koliko volim, da je životna veličina u ljubavi. Klanjati se znači pred otajstvom ljubavi, koja nadilazi sve udaljenosti, ponovo otkriti da smo braća i sestre, to znači crpsti snagu za dobro iz izvora svakoga dobra te u Bogu dobrote, ljubavi i milosrđa pronaći hrabrost za takav odnos sa svima drugima. Klanjati se znači susresti Isusa bez liste zahtjeva, s jedinom molbom da budemo s njime, za njega i za druge ljude. Klanjati se znači osjetiti da pripadam drugima i Bogu, da oni imaju pravo na mene, na moje vrijeme i na svoj prostor u mom životu. Kad se klanjam dopuštamo Isusu da nas izliječi i promijeni. Onaj tko je u stanju klanjati se pred euharistijskim Isusom izlazi iz najvećega robovanja, prestaje biti usredotočen na sebe, Klanjati se znači staviti Božje planove ispred sebe… To je naša najljepša čestitka i ovome gradu Slavonskom Brodu za njegov Dan“, rekao je uz ostalo nadbiskup.
Dodao je kako je upravo klanjajući se euharistijskom Isusu, nebeski zaštitnik Grada Slavonskog Broda sv. Ivan Nepomuk zadobio snagu da se odupre zahtjevima svjetovnog vladara te radije postao mučenik, nego da oda ispovjednu tajnu.
Naglasivši kako toga dana blagoslivljaju kapelu posvećenu blaženiku Carlu mladiću koje je sve do svoje smrti u 16 godini života, bio redoviti klanjatelj euharistijskom Isusu te je uz ostalo izradio mrežnu stranicu posvećenu euharistijskim čudima, pozvao je mlade župe i grada da se udruže u Udrugu pod zaštitom toga blaženika te poput njega šire evanđeoske vrednote i euharistijsku duhovnost.
Župnik Ćorluka zahvalio je nadbiskupu na predvođenju slavlja i blagoslovu nove kapele, naglasivši kako će sada pristup kapeli smještenoj u prizemlju u dvorani prijašnje crkve imati i osobe s invaliditetom i starije osobe, s obzirom da je dosadašnja kapela bila smještene na katu župne crkve. Zahvalio je svim donatorima i nazočnom gradonačelniku Duspari na financijskim sredstvima koje su darovali da je sada kapela opremljena sa svime potrebnim.
Zahvalio je i svim klanjateljima i koordinatorima Trajnog euharistijskog klanjanja na čelu s nacionalnom koordinatoricom Nadom Burum, koja je za tu prigodu iz Dubrovnika došla sa suprugom.
Tom je prigodom otvorena i izložba slika duhovne tematike mlade slikarice iz Jaruga Monike Kajić, učiteljice razredne nastave. Kako je ona naslikala i bl. Carla Acutisa u Isusovu zagrljaju slika se nalazi na ulazu u novu kapelu.
Tekst i foto: Brankica Lukačević
