13. Generacija nastavlja svjedočiti Novo Nebo
U župi sv. Ilije proroka u gradu Zenici, prije 40 godina osnovan je duhovni sastav ‘’Novo Nebo’’. Nedavno su proslavili tu veliki obljetnicu okupljanjem članova i koncertom na istom mjestu gdje je sve počelo. 13 generacija mladih i 100 članova bilo je dio sastava, objavili su 4 albuma, animirali pjesmom više od 2000 misa, trudili se, vježbali i u dobrim i manje dobrim vremenima. Ustrajnost i započinjanje uvijek iznova sa svakom novom generacijskom, kažu njihova je misija. U emisiji Popsacro Val, emisiji o popularnoj duhovnoj glazbi, ugostili smo voditelje sastava supružnike Čurić, Zorana i Danijelu, ali i osnivača sastava ‘’Novo Nebo’’ fra Peru Vrebca koji je trenutno na službi u župe i franjevačkom samostanu Guča Gora.
Uz ovu veliku obljetnicu Danijela kaže kako se osjeća posebno, emotivno, blagoslovljeno i ispunjeno. ‘’Itekako smo ponosni, jer nije šala 40 godina bez stanke aktivno sudjelovati u odgoju mladih ljudi i djece. Svake nedjelje biti na raspolaganju kroz sviranje i pjevanje, a mom suprugu Zoranu i meni ovaj bend je druga obitelj. ‘’Novo Nebo’’ je odavno prerastao razinu župnog benda. Danas je sve isprepleteno prijateljstvima, kumstvima, brakovima, tako nas je Bog mnogo blagoslovio u našoj maloj skromnoj župnoj zajednici. A što se tiče naših 40 svjećica na obljetničkoj torti, one i dalje ispisuju životne priče mnogih generacija’’.
Fra Pero dodaje kako nije mogao ni zamisliti da će sve toliko trajati. ‘’Moje je srce ispunjeno velikom radošću i zahvalnošću. Radošću zato što gledam plodove našeg početnog, bojažljivog, skromnog rada s mladima, koji već 40 godina izrasta u jednu instituciju. A zahvalnost upućujem svim dosadašnjim članovima ‘’Novog Neba’’, kao i sadašnjim, koji su vrijedno kroz sve ove godine svirali i pjevali na misnim slavljima. Nekako se osjećam poput biblijskog starca Šimuna, koji je svojim očima u dubokoj starosti doživio susret sa svojim Spasiteljem u malenom djetešcu Isusu i zavapio Gospodina – ja sad mogu mirno umrijeti. U svojoj 73. godini Bogu vrlo zahvalan, jer ‘’Novo Nebo’’ je dar Božji’’.
Podsjećajući na početke ‘’Novog Neba’’ s početka 80-tih godina prošlog stoljeća, fra Pero kaže kako je sastav osnovan iz pokušaja da se mladima omogući pastoral koji je njima primjeren. ‘’Tih godina, 1982. godine, Uprava provincije šalje me iz Banje Luke u Zenicu. Razmišljam što poduzeti u radu s mladima. Imao sam jasan koncept predavanja, koje smo imali svake subote u 19 sati. Međutim, bilo mi je jasno da je to nedovoljno. Koliko god smo se trudili, trebalo je nešto konkretnije, nešto dublje, jače! U našoj župi bila je jako dobro posjećena dječja misa nedjeljom u 10 sati na koju su dolazila djeca iz zeničkih osnovnih škola. Misa je bila kraća i prilagođena djeci. S. Renata Piličić iz Družbe Klanjateljica Krvi Kristove u to je doba jako dobro radila s djecom kao katehistica i sviračica. Ona je vodila Dječji zbor. Djeca su svirala, pjevala, čitala, a ja bih dodao svaki puta uz Evanđelje kratku priču. Propovijed bi bila dijaloška, postavljao bih pitanja u vezi s Evanđeljem. I uvijek sam bio začuđen i oduševljen kako djeca razumiju prispodobe. Osjećali smo u razgovoru s mladima, da ne bi bilo loše razmišljati i o misi za mlade. Jedno od prvih pitanja bilo je kako je koncipirati. Željeli smo da mladi čitaju, mole, sviraju, pjevaju, da oni organiziraju svoj dio liturgijskog slavlja, gdje će doživljavati prisutnost Božju. I opet jedno od pitanja bilo je kako s glazbom? Iz te liturgijske potrebe, rodila se ideja o osnivanju vlastitog vokalno instrumentalnog sastava. 1983. godine nabavili smo polovne instrumente. Prvih petero članova, dvoje iz srednje škole i troje iz osnovne škole, započeli su svoje probe. Iduće godine, 1984., već smo imali program mise za mlade. Oni su subotom u 18 sati svirali na misi, u 19 sati imali smo predavanje, a nakon toga druženje, razgovor, sviranje za dušu i pjevanje. Tako je sve krenulo’’.
Fra Pero ističe kako se službeni nadnevak početka rada ‘’Novog Neba’’ uzima Božić 1984. godine. Tada se bend prvi put službeno predstavio župnoj zajednici s Božićnim recitalom. Govoreći dalje o ‘’Novom Nebu’’, prisjeća se kako tadašnja komunistička vlast nije bila oduševljena mladima koji se okupljaju u crkvi, a ni nazivom sastava ‘’Novo Nebo’’. ‘’Kad se sjetimo tih dana 80-tih godina prošloga stoljeća, znamo da je Zenica bila čuvena po dvije stvari. Prva je stvar, da je nebo bilo jako zagađeno smogom. Stotine dimnjaka je dimilo u željezari u samom gradu. Druga stvar po kojoj je grad bila poznata, bio je Kazneno-popravni dom Zenica, dakle kaznionica za domoljube i rodoljube gdje su mnogi fratri stradavali. Bili smo svjesni da vlast sve prate. UDBA je bila cijelo vrijeme za petama. Župnika su pozvali da im objasni ime ‘’Novo Nebo’’. On je genijalno smislio naziv ‘’Novo Nebo’’. Morao je vlastima to rastumačiti, jer im je to djelovalo subverzivno. Poslije sam i ja morao ići na informativni razgovor. Zapravo iz njegovih pitanja mi je postalo jasno, njima je ‘’trn u oku’’ bio rad s mladima, a ‘’Novo Nebo’’ je bila provokacija’’.
Dodaje, kako se nakon službenog predstavljanja, pročulo za duhovni sastav ‘’Novo Nebo’’. ‘’Čuo se za njih jer su naši župljani s oduševljenjem pričali o ‘’Novom Nebu’’. Mladi su nastavili marljivo vježbati i 1985. je bila plodna godina. Redovito svake subote su svirali na misama za mlade, a onda su pomalo počeli pristizati i pozivi iz okolnih župa. Išlo se animirati misna slavlja na patrone župa i na Mlade mise. U tomu zamah naš solo i ritam gitarist Josip Lončar skladao je pjesmu naziva ‘’Novo Nebo’’, koju smo poslali na natječaj za festival duhovne glazbe ‘’Uskrs fest’’ u Zagreb. Kada je pjesma prošla na natječaju, to je bilo nevjerojatno oduševljenje. S većim žarom se počeo raditi, pa su i vježbanja bila intenzivnija. Na tim Mladim misama i na animiranju patrona župa, steklo se puno iskustva. Nastup za ‘’Uskrs festu’’ 1986. godine bio je kulminacija, pogotovo kad se fotografija sastava ‘’Novo Neba’’ pojavila na naslovnici Glasa Koncila, u to vrijeme najtiražnijeg vjerskog lista. Na naslovnici je pisalo ‘’Najmlađi sudionici Uskrs festa i jedini predstavnici bosanskohercegovačke crkve’’. Onda je led bio probijen i mnoge su župe željele za svoje patrone da im svira ‘’Novo Nebo’’, a također i naši mladomisnici’’.
Zanimalo nas je i što su tada svirali mladi, budući da popularna duhovna glazba kakvu je poznajemo danas nije postojala. ‘’Nama su uzori na početku bili ‘’Žeteoci’’ bogoslovski sastav iz Zagreba. Nakon toga VIS ‘’Prijatelji’’ franjevci s Kaptola, koji su imali jako solidan sastav. Kasnije i VIS ‘’Jukić’’, kada su počeli objavljivati vlastite skladbe, tu su za nas bili uzori. Od njih smo učili i malo pomalo stvarati vlastiti glazbeni žanr koji je bio primjeren euharistijskim slavljima’’, kazao je fra Pero Vrebac.
Fra Pero je morao poći svojim franjevačkim putem u misije u Afriku, a ‘’Novo Nebo’’ ostati postojati u Zenici. Ističe, kako je oproštaj bio bolan. ‘’Na vrhuncu suradnje, oduševljenja i rada, ostavljate nešto što ste započeli. Na jednoj strani duboka bol, kidanja, raskidanja, rastajanja, a s druge strane bio sam u duši sretan i zadovoljan što se nešto lijepo dogodilo i što će sigurno biti nastavljeno. Znao sam da će fra Mirko Majdandžić, koji je svirao u VIS-u ‘’Jukić’’, učiniti da ‘’Novo Nebo’’ nastavi dalje. Pokušavao sam, koliko sam mogao, preko kolega, čuti što se događa. Svaki put kad bih čuo da mladi i dalje sviraju na misi za mlade, osjećao sam duboku radost. Bio sam svjestan da dok god budu svirali na liturgijskim slavljima, dotle će ‘’Novo Nebo’’ opstajati’’.
Stigle su 90-te godine prošlog stoljeća, koje su bile teške zbog rata koji se događao u Bosni i Hercegovini. Ipak, 1992. godine sastav objavljuje album ‘’Sudit će Bog’’. Zoran Čurić kaže kako su ratne godine bile izazovne za rad sastava. ‘’Izaći iz kuće i otići na probu. u župu, pogotovo za muške članove bio je rizik. Svakakvih je žrtava trebalo napraviti da bi se došlo na probu i na misu, da bi se išta uradilo. Zahvaljujem Bogu što im je dao snagu, ljudima koji su opstali s obzirom na žrtve koje su trebali podnijeli’’.
Zoran se prisjeća i kako je došao u sastav krajem 1994. godine. ‘’Bio sam prvi razred srednje škole i održavao se srednjoškolski vjeronauk. Tadašnji kapelan fra Janko Ćuro je kazao kao mu treba bubnjar u bendu. Bilo nas je poprilično. Probali smo svi ponešto, no, iz nekog razloga fra Janko je odabrao baš mene. Tako sam došao u bend. Obično nas je u bendu bilo od 5 do 10 ljudi, ali oko benda je uvijek bilo dosta mladih koji su se okupljali u crkvi’’.
Danijela je pročitala svjedočanstvo koje joj je kazala bivša članica sastava Tea o tom ratnom razdoblju. ‘’Mi stari imamo posebnu emotivnu povezanost s ‘’Novim Nebom’’. Taj bend osim glazbe i druženja, bio je jedina svjetlost s neba, duhovna utjeha, snaga i pogled u budućnost u onoj ratnoj situaciji. Bogu dragom smo zahvalni što nas je naš duhovni bend odgojio i vjerski ojačao onda kad nam je to bilo najpotrebnije u najkrhkijem životnom dobu naše mladosti’’.
Nakon ratnog razdoblja dolazi 1997. godina, kada sastav objavljuje album ‘’Snaga Ljubavi’’. Poseban događaj za bend bit će poziv na animiranje glazbenog programa uoči svečanog misnoga slavlja pri dolasku pape Ivana Pavla II. na stadion Koševo u Sarajevu. Zoran o tom vrlo emitivnom događaju kaže. ‘’Želio bih zahvaliti fra Janku Ćuri jer upravo, to ratno i poratno vrijeme bili su najkritičniji. Trebalo je najviše žrtve podnijeti da bi bend opstao. Fra Janko je bio ta karika, premosnica u tom kritičnom razdoblju. Ustrajao je i nas duhovno i moralno animirao da ostanemo. Na njegovu inicijativu je objavljen album. Radili smo ga u fra Jankovom improviziranom studiju. Pod njegovim vodstvom smo nastupili u glazbenom programu animiranja na Koševu pri Papinom dolasku u Sarajevo. U tom poratnom razdoblju to je bio izvanredan događaj, najveći na kojem sam mogao prisustvovati u životu, stvarno velika čast, a isto tako i veliki blagoslov’’.
2004. godine ‘’Novo Nebo’’ objavljuje album ‘’20 godina Novog Neba’’, a potom album ‘’Gospodin dolazi’’ 2014. godine. Zanimljivo je kako su članovi sastava najčešće i u najvećem dijelu sve sami radili za objavljene albume. ‘’Nikad nismo imali komercijalnu namjeru pri objavljivanju albuma. Župa nam je pomagala, koliko se moglo, međutim, snimanje albuma je skupa rabota. Spomenuo samo već da je fra Janko imao jedan mali improvizirani studio. Kada je otišao sa župe ostavio je meni taj dio i prenio mi određena znanja. Onda sam ta znanja prenio Davoru Logariću, našem gitaristi koji se zanimao za rad u studiju. Nas dvojica prenijeli smo znanja na Davida Adžića, koji je trenutno, mogu slobodno reći na profesionalnoj razini. Uvijek smo imali ljude entuzijaste. Imali smo kakvu takvu tehničku opremu i u tom angažmanu snimali smo pjesme za albume i festivale’’.
Njihov predani dugogodišnji rad prepoznala je i zajednica, odnosno čelni ljudi grada Zenice, a o tome Danijela ističe. ‘’2016. godine dobili smo najviše priznanje grada Zenice, a zove se ‘’Nagrada grada Zenice – za doprinos u razvoju duhovne glazbene kulture, okupljanje mladih glazbenika, te međureligijsku, volontersku i karitativnu aktivnost’’. Jako smo aktivni i na međureligijskom polju i volonterski djelujemo. Svi koji nas poznaju, znaju da rado pomažemo gdje treba. Izuzetna je čast dobiti najviše priznanje grada Zenice za jedan mali skromni bend’’.
Bilo je i nagrada na festivalima i drugih priznanja. ‘’2004. godine dobili smo od Radiopostaje Mir Međugorje nagradu za najperspektivniji sastav na Framafestu, a nakon toga bilo je i nekoliko nagrada s duhovnog festivala u Subotici ‘’Hosanafesta’’. Bilo je tu još drugih priznanja i zahvalnica. Ali meni je interesantan jedan događaj, s jednog od festivala kada nam je prišao jedan gospodin i rekao – Ja samo čekam da čujem vašu pjesmu, jer znam da će biti potpuno drukčija od onoga što se nudi u ovom trenutnu. To mi je bio najveći kompliment. Uvijek smo istraživali nove zvukove i žanrove, tako da nijedna pjesma ne sliči na onu prethodnu, vrlo smo šaroliki u zvuku’’, kazala je Danijela.
Donijela je i zanimljive podatke o bendu ističući kako kao prava ‘’statističarka’’ vodi pomno evidenciju o svakom članu. ‘Mogu kazati kako je ukupno kroz sastav prošlo 100 članova. Trenutno radimo s 13. generacijom mladih. Ono što je posebice zanimljivo jest da je u sastavu bilo 9 parova braće i sestara, imamo i 4 bračna para. Imamo čak u najavi još jedan, pa ćemo vidjeti što će Bog dati. Kroz brojke kada se sve pogleda, onda je sve to jako, jako plodonosno’’.
S obzirom na veliki trud, pitali smo koliko je rad u sastavu s tolikim mladima, teret, a koliko blagoslov. Danijela nam je dala zanimljiv odgovor. ‘’Pamtim jedan događaj iz 2007. ili 2008. godine. Bili smo u to vrijeme na vrhuncu glazbenog rada s tom generacijom. Te godine smo nastupili na ‘’Kristfestu’’ u Osijeku. Ljudi su ostali zatečeni, jer su očekivali mali župni zbor. A mi smo mogli slobodno parirati tada velikim glazbenim imenima. Kad smo se vratili s festivala, došla je jedna nedjelja. Članovi sastava su otišli studirati, jednostavno nema ih više. Unosila sam klavijaturu i plakala. Zoran je bio tu, ako bude nešto trebalo, mislim on će ‘’uletjeti’’. Jednostavno odsvirat ćemo misu pa kako god. U jednom trenutnu on mi kaže – ma neću ni ja svirati. Velim mu – ne treba ja ću sama svirati. Naravno, da je Zoka svirao i neki su se prijašnji članovi pridružili. Tad sam shvatila da se raspao sastav te generacije, a mi moramo krenuti ispočetka. Na koncu čovjek shvati da je to naše poslanje. Kad smo došli do spoznaje, odnosno kad sam ja ‘’poravnila’’, onda je sve opet krenulo i dolazili su nam članovi koji su jako dobri. I evo do dana današnjeg divni mladi ljudi’’.
Zorana smo pitali što daje snagu čovjeku da sve ‘’gura’’ naprijed iznova i iznova. ‘’Nema blagoslova bez žrtve! To jedno uz drugo jednostavno ide, drukčije ne može. Ustvari nas dvoje mi nismo ta snaga, snaga dolazi odozgo, a mi je na neki način usmjeravamo. I mi štošta utkamo od sebe, ali snaga mora doći odozgo i drugačije ne može. Nije malo ustrajati tolike godine, pored drugih obaveza, posla i obitelji. Međutim u trenucima, kako je Danijela rekla, kada ti realnost opali šamar, važno je opet ići ispočetka. Mi smo to shvatili, kao nešto što ima smisao’’.
Pitali smo ih i što planiraju s ‘’Novim Nebom’’. Danijela kaže kako nastavljaju aktivan rad s trenutnom 13. generacijom mladih. ‘’’Znali su nam ljudi reći blago vama, vi imate djecu, mlade, ali najpametnije je krenuti od malih jer onda sigurno imate puno godina djecu koje su lojalna, traju, vežu se i sve je drugačije. Budući da smo imali velikih projekata tijekom 2024. godine, možda ćemo sve to objediniti na nosač zvuka. Imam i zvučni materijal kojeg smo snimali kod vas na radiju prije 10 godina, pa možda sve objedinimo. Bila bi šteta da ostane zakopano u nekoj ladici’’.
Dragan Soldo
