”Dragi naš fra Ivane pokoj ti duši, vrijeme je odmoriti se na rukama onog kojemu si svoj život posvetio i koga si neumorno slijedio”, napisala je na svom Facebook profilu Antonela Pehar opraštajući se od fra Ivana Ševe. Mnogi koji se od njega opraštaju nakon vijesti od njegove smrti ističu upravo njegovo služenje svome narodu za vrijeme rata u Mostaru kada je bilo najteže. Tako je i Antonela Pehar, ministra Franjevačkog svjetovnog reda Mostar, opisala vjenčanje sa svojim suprugom Robertom Peharom, glumcem HNK Mostar, kojega ste često imali prilike čuti i u našem programu.
”Kad smo u srpnju 1994. došli u razrušenu i zapaljenu crkvu svetih Petra i Pavla obaviti obred zaruka pred vjenčanje, dočekao nas je fra Ivan Ševo koji nas je oboje već dobro poznavao. Odlučili smo ga pitati hoće li nas i vjenčati 13. kolovoza ako bude slobodan taj dan, jer stizalo ga je svugdje. Danima smo već raspravljali gdje bi trebalo biti vjenčanje jer je u gradu sve načeto i porušeno i većina se tih godina vjenčavala u Međugorju ili Širokom Brijegu, najprije zbog sigurnosti onih koji dolaze na svadbu. Rat je kao stao ali još uvijek je bilo “incidenata” u kojima su ljudi gubili živote. Nije bilo sigurno, a još manje je bilo pristupačno. Robert je uporno htio da se vjenčamo u našoj crkvi, tu smo se krstili, pričestili, bilo bi glupo vjenčati se negdje drugo. Ja sam razmišljala o tome kako će reagirati ljudi, hoće li htjeti uopće doći na vjenčanje. I šta sad mi izmišljamo, crkva porušena, limovi klapaju, sve je puno kamenja, kako ću uopće ući unutra u vjenčanici, trebaju mi ravne cipele, ženska posla… Ali jače je bilo na kraju ono to je naša crkva, prošli smo rat u ovom gradu, sad da tražimo gdje ćemo se vjenčati nema smisla. I tako kažem ja Robertu: ”Ti ćeš pitati fra Ivana možemo li se vjenčati u crkvi, meni je neugodno, ne znam kako će on to shvatiti, evo umjetnika nešto izmišljaju…”
I kaže Robert fra Ivanu: ”Mi bismo se ovdje željeli vjenčati”. A on će nama: ”Ovdje u klaustru, lijepo je ovdje i puno ljudi traži da se vjenča u klaustru ali na žalost…”
”Ne, ne u klaustru, u crkvi, na oltaru”. I onda on ustane sav sretan, zagrli mene i njega, oči mu pune suza i kaže: ”Pa naravno da može još nitko nije pitao” (a tko bi i pitao osim nekih) I eto, Zdenka Vladić s dvjema članicama zbora se popela na razrušeni kor i pjevala nam. Vruće, 43 stupnja ali puše, limovi klapaju, crkva nema krova, pa nam je ekipa poslije govorila da je sreća jer je crkva “kabriolet” na onoj vrućini. Misu su predvodili fra Ivan Ševo i stric Robertove mame Anije fra Vilim Primorac koji je dugi niz godina služio u Kanadi. Kum Dražan Rosić, kuma Karmela Vrljić.
Na slikama mi svi mladi i lijepi, neka djeca koja su sada ljudi i puno dragih ljudi kojih više nema. Sad nam je otišao i fra Ivan”, napisala je u dirljivom oproštaju Antonela Pehar i podijelila na Facebooku nekoliko fotografija s vjenčanja, a s nama i još jendu zanimljivost za te fotografije.
”Snimio ih je Ray Canale, koji je ovdje bio ratu kao fotoreporter. Ovaj Škot radio je za neki vojni magazin”, podijelila je Antonela s nama ove nezaboravne trenutke svoga života, a nezaboravni će biti i za mnoge koji pročitaju njezin tekst i vide fotografije.
