Mnogo se pisalo o hercegovačkom kamenu, kao i hercegovačkom temperamentu, a pri tome nam se mnogo toga oduzimalo ili nadodavalo. No, ono što je sigurno je da nitko nema ponos, volju za uspjehom i za borbom kao hercegovački narod.
Primjera je mnogo, a samo neke spominjemo u emisiji Živim svoje snove, svakog utorka u 9 sati i 20 minuta u programu radiopostaje Mir Međugorje. Urednice i voditeljice Antonija Bubalo i Dijana Vranić već pola godine tragaju za mladim, uspješnim ljudima čije životne priče pokazuju kako se svaki trud, rad, ustrajnost i odricanje isplate. Tako su do sada ugostile glumicu Marijanu Mikulić, grafičku dizajnericu Josipu Maras, geologa dr.Gorana Glamuzinu, poduzetnicu Gloriju Galić Volarić, glazbenicu Luciju Zovko, urednika Božanstvene komedije Josipa Kežića, poduzetnicu Mariju Vukoju Lastvić, grafičku dizajericu Katarinu Vasilj, sportaša Andreja Višticu, glazbenika Vinka Ćemeraša, modnu dizajnericu Božanu Matić, ekonomisticu, slastičarku Ivanu Čuljak Lošić, frizera Stipu Filipovića te iz Hrvatske glazbenicu Đorđiju Palić, Stjepana Lacha i fotografa Gorana Jovića.
Ljubav prema radiju
Svaka ova priča potiče, ohrabrabruje i poziva na ustrajnost, baš kao i priča naše sugovornice u najnovijem izdanju emisije Živim svoje snove. Riječ je o dr. Vlatki Martinović koja se rado odazvala našem pozivu ali isto tako istaknula kako je jednostavno pričati o mnogim stručnim temama ali kada treba govoriti o sebi, svom životu tada je to već teži zadatak… No i ovaj zadatak dr. Martinović uspješno je riješila.
Ljubav prema radiju rodila se u srednjoj školi, kada se na upit o radu na radiju Mir Međugorje fra Miljenka Miće Stojića dobrovoljno javila te je prolazila prve korake uz pomoć naše drage pok. kolegice Ljubice Lukić. S vremenom je raslo njezino radijsko znanje i iskustvo ali i ljubav prema radiju, za kojeg kaže da, bez obzira na sve obveze i odgovornosti koje obavlja, uvijek nađe vremena. Tako nam danas pomaže uređivati emisiju o zdravlju Puls te nagradnu igru Nedjeljni upitnik.
No, osim radija s Međugorjem je povezana i preko još jednog posla kojeg je obavljala po završetku srednje škole. Naime, radila je kao vodič za engleski jezik te se brinula za hodočasnike iz Irske. Iskustvo rada i života u Međugorju obogatilo ju je i osnažilo za sve ono što je očekuje u životu. Iako ju je rad s hodočasnicima prije svega duhovno ispunjavao, on joj je omogućio i samostalno financiranje za vrijeme studija na Medicinom fakultetu u Mostaru. Ističe kako je u Međugorju velika uloga vodiča, oni osim što šire poruke Kraljice Mira i vijest o Međugorju, uvijek moraju biti nasmijani, radosni i na usluzi svim hodočasnicima koji dođu u ovo mjesto molitve opterećeni svojim poteškoćama i problemima.
Snaga, upornost, rad…
Dio emisije Živim svoje snove je i kratka rubrika iznenađenja u kojoj goste razveselimo izjavama njima bliskih osoba. Stoga smo Vlatku iznenadili s izjavom njene prijateljice iz djetinjstva Irene Jerković koja je inače iz Međugorja ali živi i radi kao psiholog u Zagrebu. Irena je potvrdila naše poglede o Vlatki, o njenoj snazi, upornosti i radu, a upravo je to potrebno kako bi se zahtjevan i odgovaran posao kojeg naša sugovornica obavlja uspješno vodio.
Dr. Vlatka Martinović po zanimanju je dječji kirurg. Kaže kako je put do njene pozicije prve žene kirurga u Mostaru bio dosta dug i težak te je samo spomenula lijepe stvari kao što je bio rad u Domu zdravlja Čitluk, zatim specijalizacija u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, odlazak na studij u Njemačku, rad i iskustvo s uglednim liječnicima poput prof. Stehr i dr. Dietza koji joj je pokazao kako biti skroman, a ipak biti veliki stručnjak. Nakon stečenog iskustva u Njemačkoj te rada u Zagrebu, Splitu i Kanadi ponovo se vraća u SKB Mostar u kojoj radi dugo godina kao dječji kirurg, a danas obavlja funkciju ravnateljice Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja federacije BiH.
Koliko god nam se činilo da radi puno i da je dosta toga već postigla u životu njen neumorni duh i daljnji razgovor s njom nas razuvjerava, kaže kako je naučila puno raditi i da je to postao njen način života no u zadnje vrijeme je shvatila kako je najvažnije posložiti prioritete i ne živcirati se ako neke stvari taj dan jednostavno ne uspije odraditi, odradit će ih sutra. Jedino što si zamjera je nedostatak vremena za druženja i prijatelje ali i za to kaže kako se za veće stvari nečega treba i odreći, nešto žrtvovati samo je važno naći dobar omjer.
Uz sve obveze i funkcije koje ima, najviše nas zanima i intrigira dječja kirurgija, valjda zato što je ono najvrjednije što imamo na ovom svijetu u njenim rukama. Kao prva žena kirurg u SKB Mostar, u početku se borila s predrasudama vezano za mjesto žene kao kirurga, te spomenula kako bi roditelji doveli dijete na pregled kod nje, a zatim pitali kada će doći liječnik. Međutim, veličina dr. Martinović se vidi i u ovom primjeru u kojem se blago nasmijala i rekla kako ljude ne treba osuđivati zbog njihovih slabosti i neznanja u određenim situacijama, treba biti strpljiv, skupiti snagu i nastaviti se dalje boriti.
‘Danas su medicinari podcijenjeni’
Dr. Martinović u razgovoru je istaknula nekoliko puta koliko joj vjera znači u životu, kao podršku i snagu na prvom mjestu vidi Boga, a zatim majku i oca, koji je nažalost preminuo, ali uvijek osjeća njegovu prisutnost. Prije svake operacije izrekne molitvu da je Bog vodi i da njene ruke postanu Njegove ruke.
”Bog je stvorio čovjeka i dao nama kirurzima da mi ulazimo u to nešto što je On stvorio i mi sada tu trebamo nešto raditi, „popraviti“ što ne funkcionira onako kako bi trebalo i zato uvijek prepustim svoje ruke u Njegove, jer želim da napravim najbolje što mogu jer ipak u rukama imate nečiji život, nečije dijete. To dijete je na početku svog života i vi trebate napraviti da ono živi slijedećih 50,60 ili 100 godina. To nešto što mi uradimo tom djetetu ostaje za cijeli život i zato je bitno da to uradimo onako kako najbolje možemo”, kazala je dr. Vlatka Martinović.
S obzirom na aktualna događanja u HNŽ glede štrajka medicinkog osoblja prokomentirali smo i činjenicu kako su upravo medicinari često predmet javnih rasprava u negativnom smislu. Dr.Martinović se složila kako je to tužna slika društva te da se medicinari bore za svoja prava kako bi imali jedan normalan život.
”Danas su medicinari dosta podcijenjeni, svi neki drugi su važniji ali kada je čovjek bolestan, kad treba uslugu medicinskog osoblja tada oni promijene svoje mišljenje. Mislim da ova država treba više uložiti u zdravstvo i u zdravstveni sustav zato što jednu zemlju čine ljudi, a ti ljudi trebaju biti zdravi da bi imali zdravo društvo i zdravu državu. U nas se jako malo ulaže u zdravstveni sustav, on je više prepušten sam sebi i tu je onda uzrok problema”, naglasila je dr. Martinović i nastavila kako biti dobar liječnik danas nije jednostavno.
‘Želim izdati kuharicu’
”Završetak zahtjevnog fakulteta kao što je Medicinski ne znači završetak obrazovanja i edukacije, osim specijalizacija, ostatak života očekuju vas seminari, rad i učenje, a nakon toga i dugi radni dani, noćne smjene…, a sve to kako biste pomogli čovjeku, kako biste spasili nečiji život”, zaključuje dr. Martinović uz komentar kako prihvaća da ljudi ne razumiju život i rad liječnika no ipak misli kako bi trebali imati više razumijevanja jer liječnici omogućavaju da netko ozdravi ili da mu pruže zdravstvenu uslugu: ”Vi danas možete imati svo bogatstvo ovog svijeta, možete imati najbolje bolnice, ali ako nema čovjeka koji zna odraditi operaciju, koji zna dijagnosticirati nešto onda nemate ništa”.
Jedna od najboljih i najčistijih radosti je odmor poslije rada, zato na pitanje na koji način se odmara nakon stresnog dana, naša sugovornica kaže kako voli kuhati jer kuhanje smatra umjetnošću ali i općenito jako važnim za čovjekovo zdravlje jer se više brinemo što ćemo obući i kako ćemo se našminkati, a trebali se brinuti više kako naš organizam izgleda iznutra.
Uz zahvalu na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor, na kraju smo sugovornicu upitali o budućim planovima, a ona je, kao što smo i očekivali, završila s osmijehom i šalom: ”Želim izdati kuharicu!”
Ustvari, kad bolje razmislimo, ne znamo je li se šalila, provjerite u našem audio zapisu. No, ono što sigurno znamo jest da čega se god primi i što god planira vjerujemo da će ona to postići i ostvariti, a mi joj u tome želimo Božji blagoslov i zagovor Kraljice Mira.
Dijana Vranić
