U emisiji Sitan kamen do kamena gost je bio zaljubljenik u tradicijsku kulturu, jedan od najpopularnijih hrvatskih voditelja Frano Ridjan, rođeni Vinkovčanin, odrastao u Trogiru koji za sebe kaže kako je bivši ministrant na dugoročnom radu u Zagrebu, poznatiji kao čovjek iz svačijeg dnevnog boravka. Uz to, za sebe kao i druge folkloraše kaže kako su to ljudi s pozitivnom dijagnozom. S njim je razgovarao urednik emisije Vedran Vidović.
Na početku se osvrnuo na svoj put kroz folklorna društva i ansamble te upoznavanje tradicije diljem Hrvatske i Hercegovine te je kazao kako ga je folklorna tradicija dosta formirala kao osobu.
”Neposredan sam, u društvu mnogih ljudi se osjećam da sam svačiji, da sam na dispoziciji, to je moje bogatstvo i time se ponosim. Bavljenje tradicijskom kulturom nije mi naštetilo, dalo mi je jedan temelj za puno znanja, jer se nekad trebalo nešto i znati, nije sve bilo na klik-klik, kazao je Ridjan, koji bio i kolovođa u plesu Linđo.
”Samoinicijativno sam otišao u Metković na skup najboljih kolovođa Linđa i zapisao skoro 240 komandi koje se izgovaraju i jasno napravio distinkciju koja je za koju i pitao sam dopuštenje mogu li na zadane komande u koreografiji u Zagrebu dodati ono što ja mislim da bi trebalo dodati na temelju tradicije. Pogledao me tadašnji umjetnički voditelj sa skepsom i rekao da pokušam jer je htio to vidjeti. Iznenadilo je to i moje kolege. Dao sam si oduška, saživio se s duhom kraja u kojem se to događalo i na kraju je to prošlo toliko dobro da smo dobili jedne od najboljih kritika kada se ocjenjivao naš koncert, a onda je drmeš došao kao nadogradnja. Došla je ideja da napravim koreografiju, raspisali smo melodije jednu večer, na lijerici odsvirali i neke elemente popa i rocka na nekoliko trenutaka i nastala je naša koreografija Linđo u troje”, kazao je Ridjan, preporučujući gledanje ove izvedbe na YouTubeu.
Prisjetio se i najljepših trenutaka, kazujući kako je tradicijska kultura u njemu uvijek budila velike emocije, a najdraži trenutak iz vremena bavljenja tradicijom izdvojio je turneju Južnom Amerikom, kada su bili gosti iseljenih Hrvata u Argentini, Urugvaju, Čileu, Peruu…
”Poseban trenutak bio mi je kada smo u nošnjama pjevali misu u Buenos Airesu. Cijela misa je posebno nadahnuta, bili smo taknuti i onda se dogodio jedan trenutak, koji se rijetko događa u životu nas nas koji se bavimo tzv. reproduktivnim folklorom koji nam postane jedan način izričaja, ništa spektakularno, ponekad to bude i na autopilotu…
Međutim, u jednom trenutku smo počeli pjevati pjesmu Moja Domovina. I ta Moja Domovina je krenula, četveroglasno smo raspoređeni, cure daju uvod, mi nastavljamo… I ne znam što se dogodilo?! Valjda ta neka količina energija na jednom mjestu gdje smo svi bili zajedno i odjednom počne plakati prvi red, plače drugi red, plače cijela crkva… I polako počinjemo plakati i mi. Plaču cure, prvo soprani, počinju plakati i tenori, vidim ja zarazno je, širi se i do nas basova i ne staje… Mi smo se isplakali na toj pjesmi, ali ne od tuge, nego od radosti zbog tog nekog trenutka koji se dogodio i to je taj jedan magični trenutak koji nisi imao priliku osjetiti, a koji ti donese tradicijska kultura… Taj trenutak ću uvijek posebno pamtiti zbog tog neobjašnjivog osjećaja koji se tada dogodio”, kazao je Ridjan preporučujući svima da se bave tradicijskom kulturom, a cijeli razgovor poslušajte u emisiji Sitan kamen do kamena koja je na našem YouTube kanalu, a i kroz koju je glazbu birao upravo sam gost.
Frano Ridjan govorio je i tome kako bi se hrvatska tradicijska kultura trebala razvijati, jer je Hrvatska uz Japan jedna od bogatijih zemalja s tradicijskom kulturom. Govorio je i o sebi i o tome kako je ostvario dječački san da postane televizijski voditelj, o svojoj obitelji…
