Groblje mira na Bilima iznad Mostara u subotu 22. kolovoza bit će mjesto molitve i sjećanja. Obilježit će se Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Voditeljica ureda Memorijalnog centra Groblje mira Marijana Tomašević za naš radio govorila je o programu obilježavanja, o važnosti toga dana za obitelji žrtava, ali i za cjelokupno društvo. Kazala je više o nedavno završenoj fazi postavljanja križeva, te o važnosti nastavka projekta i planovima za budućnost kao i ovogodišnjem programu obilježavanja.
“I ove godine, kao i prošlih godina, na Groblju mira pripremamo jedan lijep, primjeren i dostojanstven program kakav i priliči povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Službeno sve počinje u 11.00 sati, s tim da se vjernici okupljaju već i puno ranije, ali u 11.00 počinje molitva krunice, zatim slijedi polaganje vijenaca, a onda na vrhuncu i samo misno slavlje u 12.00 sati. Ove godine posebno nam je drago što će s nama biti mons. Dražen Kutleša, koji će predvoditi i propovijedati na ovoj svetoj misi. Također, biti će veličanstven ugođaj, jer će misno slavlje pjevanjem uveličati glasovi ujedinjenih zborova pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića uz glazbenu pratnju profesora Emila Bevande. Nakon mise organizirano je već tradicionalno druženje iza crkve, a ove godine posebno nas veseli što je iz dosta općina i gradova organiziran besplatan prijevoz za hodočasnike pa je evo to još jedna lijepa prilika da se hrvatski narod iz svih krajeva okupi u zajedničkoj molitvi i druženju.”
Koliko su ovakvi dani važni upravo za obitelji žrtava, ali i za cijelo društvo?
“Ovakvi nadnevci i zajedničko okupljanje u molitvi jako su važni za obitelji žrtava, a jednako tako i za cijelo društvo. Jednom prilikom povodom obljetnice Drugog svjetskog rata, papa Ivan Pavao II. napisao je između ostalog jednu posebno mudru rečenicu: “kako sjećanja na rat ne smiju izblijediti, nego trebaju postati ozbiljna lekcija za sadašnje i buduće generacije”. Pri tom osobno smatram da je uistinu bitno poznavati prošlost svog naroda, dakle ne sjećati se nečega kako bismo budili mržnju ili bilo kakve podjele, nego upravo suprotno; sjećamo se kako bismo odali poštovanje prema našim žrtvama i kako bismo ostavili poruku da se takvi crni dani više nikada ne ponove.”
Zašto je važno da se o žrtvama govori i danas, posebno mlađim generacijama?
“To je doista neizmjerno važno, kao neki nepisani zakon kojeg se ipak svi moramo pridržavati. Svima nam je poznato da na mladima ostaje svijet. Mir koji treba usaditi u srce svakog djeteta koje će doći na Groblje mira mora biti mir koji je prožet istinom, sjećanjem i oprostom. Dakle, posve je jednostavno. Mi, Hrvati, vjernici smo jedini odgovorni za sve što će naša djeca znati o našoj povijesti. Mi smo ti koji im trebamo vjerodostojno prenijeti što se dogodilo i kakvu je žrtvu podnio naš narod u svojoj prošlosti, onoj davnoj i onoj nedavnoj. Mi smo ti koji im trebamo prenijeti osjećaj za ljubav prema svome narodu, prema svojoj obitelji, od koje ionako sve počinje.
Zato, uvijek kažem, razgovarajte o ovakvim temama u svojim kućama, vjerujte i kada nekada mislimo da nas djeca ne slušaju ili ne razumiju, nije to baš tako. Djelić naših priča uvijek ostaje i otvara prostor za pitanja, za pažnju i slično. Djeca usvajaju obrasce ponašanja upravo od starijih koji ih okružuju. Zato se potrudimo biti dobar primjer.”
Na Groblju mira nedavno je završena još jedna faza postavljanja križeva, njih gotovo 700. Što za vas znači ovaj veliki korak u izgradnji i uređenju Memorijalnog centra?
“Kroz jednu tekuću godinu imamo tri faze podizanja križeva. U ovoj godini je već podignuto preko 1200 križeva kroz zadnje dvije faze. Već stižu i novi zahtjevi koji će biti obrađeni i postavljeni do naredne jeseni, odnosno do Svih svetih. Sve više zahtjeva govori nam da se svijest o Groblju mira sve više širi. Posebno je dobro što se nekako taj interes za jednim ovakvim projektom razmjerno proširio u cijeloj zemlji, ali i izvan nje pa i na dnevnoj bazi imamo puno upita iz drugih zemalja, dakako, najviše iz Hrvatske. Ljudi su prepoznali koliko je bitno sačuvati sjećanje i imati jedno ovakvo mjesto zajedničke molitve za naše žrtve. Često ljudima objašnjavamo kako je Groblje mira spomen mjesto za žrtve s područja BiH, pa ih nekad i razočaramo jer ne mogu podignuti križ za nekoga svoga ako je osoba rođena, odnosno krštena negdje drugo, ali potrudimo se makar objasniti što mogu učiniti sa svoje strane kako bi potaknuli slično u svojim zajednicama.”
Koliko je do sada postavljeno križeva i koliko je važno da se ovaj projekt i nastavi? Kakvi su planovi za sljedeće aktivnosti?
“Preko 20 000 križeva je postavljeno dosad, i kao što sam prethodno spomenula svake godine taj broj sve više raste. Ono što se trenutno radi na Groblju mira su radovi na uređenju središnjeg dijela, ali i pristupnih staza kojima se dolazi do križeva. Također, veći radovi na nadstrešnici su pri kraju, sada ostaju ti završni dijelovi, kada je zapravo i najveći dio posla jer svi ti finiši trebaju biti savršeni i uklopljeni u projekt. Nekoliko različitih timova radnika su svakodnevno, od jutarnjih sati na Groblju mira, a vjerujem da će raditi sve do kasne jeseni, jer zbog posebnih vremenskih uvjeta zimi smo ograničeni s izvođenjem radova pa sada koristimo svaki prigodan dan kako bismo što više uradili na Groblju mira.”
Koliko je važno da iza svakog imena ostane trajni spomen?
“Bog voli svako ljudsko biće jednako. Bog nam je isto tako svojim primjerom dao do znanja koliko je svaki čovjek vrijedan spomena. Ljudi čija imena su na križevima na Groblju mira su stvarni ljudi koji su koračali ovom zemljom, koji su živjeli vjeru svog naroda, koji su se borili za opstanak… To su ljudi koji su ono najvrijednije, a to je vlastiti život, postavili kao temelj našoj slobodi. To su isti ljudi koje spominjemo u pričama naših baka, onim teškim životnim pričama. Uvjerena sam da je trajni spomen u obliku bijelog križa s osnovnim podacima žrtve, najmanji čin dostojanstvenog odnosa prema tim ljudima, prema našim djedovima od kojih smo potekli.”
Kako danas izgleda Groblje mira u odnosu na njegove početke i koliko se cijeli prostor promijenio?
“Kada danas pogledamo Groblje mira, vidimo jedno prepoznatljivo memorijalno mjesto s uređenim prostorom i s tisućama postavljenih križeva. Vidimo mjesto koje svakodnevno posjećuju hodočasnici, obitelji i ostali posjetitelji. Ako ga usporedimo s onim počecima primjetno je da se ono što je golim okom vidljivo uvelike promijenilo, a donekle se promijenila i svijest ljudi, odnosno ljudi su uvidjeli ono što je od samog početka bila misao vodilja skupine ljudi koji su sve ovo pokrenuli, a to je upravo ovo današnje spomen mjesto na sve žrtve Drugog svjetskog rata s područja Bosne i Hercegovine. To je ono što se nije promijenilo od samog početka, predanost i rad ljudi koji su usko vezani uz projekt od početka. Vidite, kroz razgovore s njima, nekad se dobije dojam da su i sami iznenađeni kako se sve ovo lijepo razvilo, nekad su i sami bili skeptični u pogledu nekih pitanja i izazova. Ali, kako to obično bude, kada je nešto ispravno, “čisto kao suza” i ponajprije iskreno, onda se sve nekako pođe razvijati prirodno, svaki problem nađe rješenje, jer ako iza nečega stoji sila kao što je u ovom našem slučaju hrvatski narod, onda nema mjesta za brigu, sve ide spontano i točno onim pravim ritmom, ni presporo ni prebrzo. Naravno, uz potporu Hrvatskog narodnog sabora koji od početka stoji uz Groblje mira i veliku potporu Vlade Republike Hrvatske te institucija na razini države, danas Groblje mira slovi za jedno od najvećih memorijalnih mjesta u širem prostoru.”
Koliko je zahtjevan posao prikupljanja podataka, imena i povijesnih svjedočanstava o žrtvama? Koliko je važna suradnja s obiteljima žrtava, svjedocima i ljudima koji još uvijek čuvaju podatke o stradalima?
“To je vjerojatno najodgovorniji dio našeg rada. Sve se donekle može popraviti, puknuti beton na građevini pa i ispucali križ se može zamijeniti, ali oni podaci na njemu moraju biti točni, provjereni i pravilno arhivirani. Svako ime na Groblju mira je prošlo postupak provjere, usuglašavanja ako je bilo nekih upitnika. Dakle suradnja s Povjerenstvima, s obiteljima žrtava te crkvenim osobama koje su uvijek dostupne za naše provjere, to je ključno za ovaj odgovorni posao koji je s jedne strane mukotrpan i dug, jako dug, ali s druge strane je taj osjećaj ponosa kada radiš nešto što je toliko bitno za sliku povijesti vlastitog naroda, kada si sretan i ponosan da si dio toga, to je taj dobri osjećaj koji prevladava.”
Zna li se okvirno koliko još uvijek postoji nepoznatih podataka i neistraženih slučajeva?
”Takve informacije je teško i okvirno dati. Ipak, ono što je sigurno je da još uvijek postoji neevidentiranih žrtava. Iako, naglašavam da su pojedina Povjerenstva odradila stopostotno popise žrtava, ali moramo znati da ima puno mjesta koja još nisu u potpunosti završena, ali svake godine ih je manje nego prethodne, to je bitno, jer to nam govori da rad daje plodove, odnosno da radimo temeljito i ispravno.”
Što biste voljeli da svaki posjetitelj ponese sa sobom nakon svakog dolaska na Groblje mira, pa tako i ovog 22. kolovoza?
“Voljela bih da svatko nakon ove svete mise i nakon svakog posjeta Groblju mira, bilo koji drugi dan, odavde ode s mirom u srcu, s još jačim poštovanjem prema žrtvama i s onim jednim upitnikom nad glavom, a to je ono preispitivanje samog sebe; što mi možemo učiniti da očuvamo mir koji danas uživamo? A možemo puno toga učiniti, puno toga.”
Na Groblju mira snimao se i dio dokumentarnog filma „Vjera i patriotizam“. Kako je došlo do ideje da upravo Groblje mira bude jedno od mjesta snimanja? Možete nam reći nešto više i o tome?
“Groblje mira je svojom simbolikom zapravo idealno mjesto za snimanje ovakvih projekata. I ranije su se ovdje snimali slični dokumentarni sadržaji, pa i neki spotovi, tako da nam je drago kada autori, posebno oni koji govore o važnim temama prepoznaju Groblje mira kao mjesto vrijedno spomena. Naravno, uvijek smo otvoreni prema takvim suradnjama i pri tome svakako valja napomenuti da takva snimanja trebaju biti najavljena našem službenom uredu.
Iskoristila bih ovu priliku za poziv, dakle pozivamo sve one koji su u mogućnosti da nam se pridruže 22. kolovoza na Groblju mira kako bismo zajedno proveli taj dan u molitvi, sjećanju i zajedništvu. A također, pozivam sve da nas posjete i kroz cijelu godinu jer su vrata Groblja mira uvijek otvorena. Dođite slobodno bilo kad, zapalite svijeću pokraj križeva i pomolite se za vaše, odnosno naše žrtve, ili ako dosad niste imali priliku doći svakako to učinite kako biste upoznali priču koju čuva ovo mjesto. Također, na našoj web stranici grobljemira.info možete pronaći sve podatke o Groblju mira, a možete nas i kontaktirati izravno putem telefona, društvenih mreža ili službene e-adrese. Još jednom, vidimo se 22.kolovoza na Groblju mira! Svi ste dobrodošli!”
Mijo Brkić
