Kuda me ovo vodiš, Bože?
Uvjerena sam da znam jednostavnije putove.
Već smo ih prošli,
Vidjela sam znakove, i puno skretanja.
Sporo se umaram
No sad sam već zbunjena.
Kao da smo previše udaljeni
Od onoga
O čemu tako često pred san razgovaramo.
Nešto je iza nas,
A ispred ne vidim.
Ali
Ako sve ovo znači da me
Čuvaš,
Sklanjaš,
Od nečega odmičeš,
Nečemu primičeš,
Tajnim prolazima provodiš,
Želim do kraja
Ovuda
S Tobom.
Gdje god nas odvelo.
Ovako piše mlada čitlučka pjesnikinja Ivana Milićević, gošća emisije „Živim svoje snove“. Dvadeset i četiri su joj godine, a već ima dvije knjige iza sebe. Prva „Prije nego odrastem“ je iz tiska izišla 2017. i sadržava kolumne i tekstove koje je Ivana pisala kroz određeno razdoblje, a druga knjiga „Čekala sam proljeće“ ovih dana je ugledala svjetlo dana te će službenu promociju imati u ponedjeljak 20.prosinca u 20 sati u dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju.
Ivana je studentica kroatistike i za sebe kaže da se ne osjeća kao spisateljica jer svoj talent i pisanje smatra nečim prirodnim, neodvojivim od sebe, što ni u jednom trenutku nije forsirala. Svjesna je dara kojeg joj Bog dao i želi se ostvariti kroz njega. Smatra da je umijeće i radost ostati dijete cijeloga života i oduševljavati se za male stvari koje i nju inspiriraju za pisanje. Sretna je kad ju netko prepozna kao framašicu jer je Frama velikim dijelom zaslužna za ono što je ona danas.
Frama ju je oblikovala, usmjerila, ohrabrila, oslobodila strahova i pomogla joj otkriti u čemu je zapravo dobra. Ivana je smirena, staložena, voli stećke, povijest franjevaca, bosansku književnost, voli putovati i planinariti. Rim i Asiz su joj uvijek opcija i Ivana je najbolji organizator putovanja kažu njeni prijatelji, te ako treba smisliti najoriginalniji poklon onda je Ivana definitivno ta koja će to učiniti. Za sebe kaže da niti zna, niti voli govoriti o sebi, te da oni koji ju žele upoznati mogu to učiniti čitajući njene tekstove.
Ova skromna djevojka sve svoje intimno, pitanja, traženja, neuzvraćene ljubavi stavila je na papir i svoju ranjivost predstavila javnosti, a jedina želja joj je sve što u životu bude radila, raditi to srcem. To smo joj i mi poželjeli!
Antonija Bubalo
