Svaki slobodni trenutak koristim za pobjeći u Oazu mira, a ta Oaza za mene je Međugorje, dosta sam svijeta proputovao u svojoj karijeri, al’ Međugorje, to je više od svega
Ivo Gamulin Gianni je hrvatski glazbenik, porijeklom iz Jelse na otoku Hvaru, a s trenutnom adresom života i rada u Zagrebu. Kao petogodišnjak Gianni je prvi put stupio na pozornicu i zapjevao i to uoči Božića u mjesnoj crkvi, koja je bila centar života Jelse. Taj nastup je imao veliki značaj za Giannija jer je tom prigodom zapjevao pjesmu koju je napisala i uglazbila njegova majka. U Zagreb dolazi 1989. godine na studij teologije. Htio je biti vjeroučitelj. Šest godina kasnije osniva klapu “Jelsa” s kojom je snimio i dva nosača zvuka. Iste godine odlazi na audiciju za zbor u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i biva primljen za stalno. Ostalo je povijest i bit će u znaku glazbe, pozornice, nastupa, snimanja pjesama i albuma, brojnih angažmana.
Proteklog tjedna Gianni je boravio u Međugorju. Kaže kako je ovo četvrti ili peti dolazak u ovo mjesto mira i molitve u zadnjih desetak mjeseci. U šali dodaje kako se ovdje već udomaćio, prije godinu i pol dana nije ovdje nikoga poznavao, ali sada je bolje upoznao mjesto i ljude, stekao prijatelje. A najviše se sprijateljio s Gospom – Kraljicom Mira.
”Svaki slobodni trenutak koristim za pobjeći u Oazu mira, a ta Oaza za mene je Međugorje”, kaže nam, ”dosta sam svijeta proputovao u svojoj karijeri, al’ Međugorje, to je više od svega”.
”Poruka Međugorja mora prije svega zaživjeti u ljudima. Svi mi koji dolazimo u Međugorje, promatramo ovo mjesto i kroz ljude. Naravno, da se puno toga mijenja i promijenilo se kroz godine. Neki krenu krivim putem, drugi pak žive poruku Međugorje, ali Bogu hvala ja uvijek ‚ ‘naletim’ na ljude koji su otvorena srca”, posvjedočio nam je u programu našega Radija.
”Biti otvorena srca najvažnija je poruka Međugorja. Druge ljude slušati, pokušati ući u njihovo srce i kroz njihovo oči gledati druge da bismo mogli prihvatiti i njih kao ljude. Poći u srce druge osobe, jer ljudi su zaboravili slušati jedni druge”, podijelio je s nama svoja promišljanja Ivo Gamulim Gianni.
Dodaje kako je kroz umjetnost i glazbu najviše doživio duhovnost, ”mislim da umjetnost bez duhovnosti i obrnuto, ne idu. Duhovnost mi jako koristi u mome radu i stvaranju, jer kada izađete na scenu, kad umjetnost stvarate s drugima, tu možete iskusiti Božju ljepotu. Duhovnost mi pokazuje, da kada svi zajedno uključimo svoje darove, stvara se nešto prekrasno”.
Mislim da umjetnost bez duhovnosti i obrnuto, ne idu. Duhovnost mi jako koristi u mome radu i stvaranju
Iznenadilo nas je ugodno kada je kazao kako je u Međugorje prvi put stigao 1982. godine u pratnji roditelja, župljana i tadašnjeg župnika sa samo deset godina.
”Moj tadašnji župnik don Božidar Medvid, bio je veliki prijatelj s fra Jankom Bubalom. I na taj način smo čuli za Međugorje. Kada sam stigao prvi put u Međugorje spavali smo na crkvenom koru, a potom u parku u blizini crkve. Sad je Međugorje drugačije… I ja sam se promijenio. Ne volim gužvu. Volim promatrati. Ljudi uvijek traže nešto opipljivo, neka čudesa, a nema ljepšega čuda nego kad gledate te sve boje, čujete te različite jezike, prirodu, meni je to sve čudo do čuda. To je ljepota što nam je Bog dao”, posvjedočio je Gianni.
Legao sam u blizini Gospina kipa na kameni pločnik i gledao sam nebo. Ne mogu vam opisati tu radost i tu sreću koju sam tada osjećao, tu tišinu i mir koju sam osjećao
Jedno posebno iskustvo ističe s kraja ljeta prošle godine kada je jednu cijelu noć ostao na Brdu ukazanja kod Gospina kipa.
”To mi je nešto najljepše što mi se dogodilo u Međugorju. Mislio sam biti na brdu sat ili dva, bilo me je pomalo i strah. Razmišljao sam pa valjda neću biti sam na brdu. Ali onda u dva sata u noći sam ostao sam. Legao sam u blizini Gospina kipa na kameni pločnik i gledao sam nebo. Ne mogu vam opisati tu radost i tu sreću koju sam tada osjećao, tu tišinu i mir koju sam osjećao”, kazao nam je Gianni.
”Sve ove dane razmišljam koju Oazu imamo ovdje u Međugorju. Puno sam puta svojim ljudima na Hvaru govorio kako ljudi iz svijeta ‘potegnu’ tisuće kilometara kako bi došli u Međugorje, a nama je to tu blizu, možeš otići na misu u Međugorje i doma si do popodne. Nismo svjesni što imamo, pogotovo u ovim vremenima kada zbilja treba stati, razmisliti, odmaknuti se od napadnih medija i doći ovdje u Oazu i u ovaj mir, vratiti se Izvoru. Ovih dana boravka ovdje sam najmanje molio za sebe. Najviše sam molio za svoje kolege u kazalištu i ljude koji se bave kulturom i umjetnošću, jer toliko smo ‘zaprljali’ taj naš prekrasan posao, taj dar koji nam je Bog dao, s tim svim nevažnim što nam priječi da pošaljemo poruku mira i ljubavi. A to je ono što Međugorje ima, mislim da je unutarnji mir taj iz kojeg svi moramo krenuti, to je poruka Međugorja i otvoriti srce jer jedino tako možemo donijeti mir cijelome svijetu”, riječi su našega sugovornika Ive Gamulina Giannia.
Gianni se pridružio i župljanima iz župe Krista Kralja iz Čitluka koji su hodočastili na Brdu ukazanja. Kod Gospina kipa zapjevao je pjesmu ‘Aleluja’ nakon završetka molitve, a svi su ga hodočasnici radosno podržali svojim glasovima.
Cijeli razgovor poslušajte u audiozapisu.
Tekst: Dragan Soldo
Foto: Mateo Ivanković
