U Međugorju je doticaj neba i zemlje pa imamo snage kao da smo napunili životne baterije.
U Međugorju je ovih dana boravio Josip Ćulumović, učitelj te izvođač i kantautor duhovne glazbe. U Gospino mjesto mira i molitve vraća se redovito, uvjeren da mu hodočašća daju novu snagu za svakodnevni život i daljnje svjedočenje kroz pjesmu. Susret s njim otvorio je razgovor o onome što čovjek u Međugorje donosi, ali još više o onome što iz njega odnosi.
Međugorski hodočasnički dani imaju ubrzan ritam: molitvu, uspone na Brdo ukazanja i Križevac, mise i susrete. Ćulumović priznaje da je takav raspored fizički zahtjevan, ali napor ne doživljava kao prepreku.
„Tjelesno je katkad zahtjevno i bolno. Ali ta je bol slatka bol, jedna mala žrtva. Kroz nju ovdje primamo ono što nigdje drugdje ne možemo primiti. U Međugorju je doticaj neba i zemlje pa imamo snage kao da smo napunili životne baterije. Kada dođeš na Brdo ukazanja, sjedneš i zaplačeš – to je dodir milosti. Međugorje je prostor milosti“, kaže.
Vjeruje da se nutarnji susret vidi i nakon povratka kući: ljudi primijete mir i obnovljenu radost. Zato drugima poručuje da dođu i sami iskuse tišinu koja ih izdvaja iz svakodnevne vreve.
Prvi je put došao u Međugorje 2010. ili 2011. godine i tada odlučio vraćati se kad god mu okolnosti dopuste. Danas dolazi tri do pet puta godišnje, kao hodočasnik ili glazbeni animator. „Od svih ponuda koje mi svijet nudi, Međugorje mi je najdraže“, ističe.
Iako je posjetio brojna hodočasnička mjesta, Međugorje za njega ostaje posebno zbog snažnog iskustva Marijine blizine i euharistijskog susreta s Kristom. Govoreći jednostavnim rječnikom vjernika i hodočasnika, naglašava majčinsku utjehu koja čovjeku vraća spokoj.
Nema kraćega puta do Isusa nego po Majci.
„Majka Božja je tu. Isusa imamo u euharistiji, a njegova Majka dolazi da bi nam dala utjehu, mir i spokoj. Tko ljepše tješi dijete od njegove majke? Isus je pod križem Ivanu rekao: ‘Evo ti majke.’ Rekao je to Ivanu, ali i meni, tebi i svakomu drugomu. Mnogi mi svjedoče: ‘Sve imam, ali nemam mira.’ Kada je Bog u tvojem srcu, tada imaš mir“, govori Josip.
Iz Međugorja, kaže, ponajprije nosi Majčinu ljubav. Na Brdo ukazanja i Križevac donosi vlastite rane, uvrede i potrebe, a tjelesni napor prikazuje kao dio molitve. „Kada to odložim i predam, znam da je Isus primio. Više se nemam za što brinuti. Nema kraćega puta do Isusa nego po Majci“, ističe.
Međunarodni karakter Međugorja za Josipa je živa slika sveopće Crkve. Hodočasnici dolaze iz Europe, Afrike, Azije i drugih krajeva svijeta, nose različite jezike, kulture i navike, ali u molitvi i pjesmi postaju zajednica.
„Ista smo vjera, Bogu hvala. Jedno smo u Kristu i to me fascinira u sveopćoj Crkvi. Potpuno smo različiti, ali kada ovamo dođemo, svi jednako pjevamo i molimo. Ne ostajemo samo na toleranciji, nego se međusobno ljubimo jer smo jedno pred Bogom, a Bog sve jednako ljubi. Ako iskreno živimo vjeru, drugi će pitati odakle nam mir i radost. Vidjet će svjedoke“, kaže.
Nismo samo izvođači; svjedočimo Isusa Krista i vjeru. Ako takvi nismo, onda smo samo tehničari.
Uz učiteljski poziv, Josip je sve aktivniji u duhovnoj glazbi. U nju je, kaže, ušao iz iskrene želje i poziva srca, a s vremenom je shvatio da je riječ o službi koja traži osobnu vjerodostojnost. Glazbenik na crkvenom događaju nije samo izvođač; pjesmom, ponašanjem i vlastitim životom svjedoči ono o čemu pjeva.
„Mi koji animiramo crkvene događaje, duhovne obnove i hodočašća moramo biti autentični svjedoci. Nismo samo izvođači; svjedočimo Isusa Krista i vjeru. Ako takvi nismo, onda smo samo tehničari. Bog me svakodnevno iznova ‘kleše’ da budem bolji i sposobniji služiti ljudima. Dao mi je talent i ne želim ga zakopati, nego darovano podijeliti s drugima.“
Duhovna glazba, ističe, na hodočašću može otvoriti čovjeka koji teško govori o vlastitoj boli. „Kada ljudi čuju lijepu duhovnu pjesmu, srce se otvara. Duh Sveti zahvaća i djeluje“, kaže. Ipak, vjera se ne smije zaustaviti na prolaznom osjećaju, nego treba rasti kroz misu, ispovijed, Sveto pismo i sakramentalni život.
Na blagdan Male Gospe objavljena je pjesma „Psalam 91“, glazbena interpretacija biblijskoga teksta o Božjoj zaštiti i pouzdanju. Priča je započela iskustvom don Jošta Mezega, kapelana u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Zagrebu. U vrijeme pandemije u tom je psalmu pronašao molitveni oslonac, a potom mu je došla i melodija.
Snimku glasa i gitare čuvao je nekoliko godina, a zatim pjesmu otpjevao Josipu. „Melodija je prekrasna, a tekst duhovno snažan. Don Jošt je želio da je ja otpjevam, a zamolio sam ga da snimi prateće vokale“, prisjeća se. Pjesma je snimljena u studiju Josipa Šukera u Zaprešiću, a videospot je snimao Ivan Ojdanić. U spotu se pojavljuje kao glumac Marko Javorski.
Psalam 91, Josip doživljava kao snažan tekst o zaštiti i svladavanju straha. „Psalam otkriva što napada čovjekovu dušu i kako se tim napadima suprotstaviti Božjim imenima i Božjom snagom“, objašnjava. Zato pjesmu vidi kao molitvu koja slušatelja vodi prema povjerenju.
U pripremi su još dvije ili tri pjesme. U studenome ga očekuje nastup u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa u Karlovcu, a nastavlja sudjelovati na duhovnim obnovama, svirati s Klanjateljicama Krvi Kristove u Zagrebu, te redovito odlaziti u Sloveniju.
Među svim putovima posebno mjesto ipak zadržava Međugorje. Ondje ponovno susreće mir, obnavlja spremnost na služenje i snagu da pjesmom svjedoči Krista. Zato se već raduje sljedećem dolasku, nadajući se da će biti uskoro.
Dragan Soldo
