Hrvatska rukometna reprezentacija u posljednjoj utakmici prvog kruga Svjetskog prvenstva u Zagrebu je poražena od Egipta 28:24. Nekad je u takvim utakmicama branio i Marin Šego koji je sudjelovao u osvajanju posljendje hrvatske medalje – 2020. godine. Bilo je to srebro na europskom prvenstvu, a sada je utakmicu gledao na televiziji i u Sportskim minutama podijelio dojmove s našim slušateljima. Kazao je kako mu je još čudno pratiti utakmice kao navijač.
”Prvu utakmicu sam uživo išao gledati u Zagreb, to je bilo još malo čudnije, da nisam više na parketu s ekipom, nego se gleda s tribina, ali već sam se pomirio s tim da je kraj karijere došao i prve dvije utakmice su stvarno dobre bile, mada nisu to bili protivnici nekih kvaliteta, sinoćnja utakmica bila je jako zanimljiva za gledati, ali nije išla u našu korist, Egipćani su stvarno dobro odigrali, imaju stvarno jako dobru ekipu”, kazao nam je Šego te razriješio dvojbu: je li Egipat stvarno tako dobra ekipa ili je Hrvatska bila loša?
”Hrvatska sigurno nije odigrala neku svoju najbolju utakmicu, ali Egipat je stvarno dobra ekipa i stručni stožer ekstremno dobro radi na pripremama svake utakmice. Znam njihova trenera, s njim sam imao prilike surađivati tri godine u Szegedu. To je stvarno trener koji ulazi u detalje rukometne, možda je jedan od najboljih stručnjaka trenutno u rukometnom svijetu. Jako su se dobro pripremili za utakmicu, imaju dobru ekipu, imaju dobre pojedince, vratar je bio odličan i kada vratar tako isprati svoju ekipu teško je pobijediti stvarno”, kazao je Šego ističući izostanke Duvnjaka i Cindrića pa naglašava kako ni mladim igračima koji trebaju preuzeti njihove uloge nije lako istrčati pred punom Arenom ”posebno kada se igra u Hrvatskoj, mi Hrvati uvijek očekujemo medalje, a nije to baš tako lagano”.
Sada je pred Hrvatskom drugi krug, također u Zagrebu, kojega otvaraju u srijedu u 18 sati s pobjednikom susreta Kuba – Zelenortski otoci, a onda slijede utakmice s Islandom i Slovenijom.
”Pa sigurno da će biti teško, ali igramo u kući, igra se u Zagrebu, momci moraju zaboraviti tu zadnju utakmicu… Bilo je što je bilo, izgubili smo je od dosta dobrog protivnika, nismo izgubili utakmicu od nekog lošeg, tako da moraju se skupiti, moraju smoći snage da se pobijedi ta prva utakmica i onda da se sve to nekako malo zahukta pa uz našu publiku i uz prepunu arenu idemo dalje”, kazao je Šego i dodao kako su Slovenija i Island dobre momčadi, ali da nisu bolje od Egipta, a javnost, kad je rukomet u pitanju, uvijek priča o medalji.
”Igrači ne toliko koliko javnosti. Igrači znaju da nije lak posao doći do medalje. Svijesni su, malo se i generacija promijenila, ali opet već su ti momci na okupu zadnjih par godina, imaju glavne uloge u svojim klubovima i nema se šta čekati, oni moraju preuzeti inicijativu, moraju biti ti koji će vodit reprezentaciju i koji će vući”, kazao je Šego, koji je 2020. godine Hrvatsku vukao do europskog srebra.
”To je bila i zadnja medalja Hrvatske. Uvijek je čast, uvijek je to posebno igrati za reprezentaciju, totalno drugačije od kluba. Bio sam u puno klubova europskih, dosta se toga i postiglo, i dobrih utakmica odigralo, ali reprezentacija je nešto posebno”, kazao je Šego, koji je prošlog ljeta završio svoju igračku karijeru u kojoj je osvajao Ligu prvaka i nacionalna prvenstva s klubovima, medalje s Hrvatskom… Stoga teško može pronaći najljepši trenutak karijere, kao i najteži, ali ističe kako je bilo i jednih i drugih tijekom ovih više od dvadeset godina profesionalne karijere.
”I moji u kući su mislili da ću spakirati torbu u jednom trenutku i negdje otići, ali to je to od mene za rukomet. Što se tiče igračkih dana, u šestom mjesecu je došao kraj, u Göppinginu sam završio svoju profesionalnu karijeru koja je trajala preko dvadeset godina. Sad kad je sve završilo ljudi me često upitaju gdje sam sve bio i onda kada nabrajam sam sebi ne vjerujem gdje sam igrao. Na kraju sam bio u Francuskoj i Njemačkoj i bilo bi mi žao da sam završio karijeru, a da nisam igrao u dvije najbolje lige na svijetu u francuskoj i njemačkoj”, kazao je Šego koji se s obitelji vratio kući u Međugorje i posvetio se nekim drugim poslovima, a među njima je i rad u RK Međugorju, klubu u kojem je i počeo svoju igračku karijeru.
”To je moj najdraži klub, ali ja sam tu potekao i trenirao od osme do 16. godine, tu su moji ljudi, ljudi s kojima sam počeo igrati rukomet, sad smo svi u drugoj ulozi, vodimo klub… Prije pola godine postavila se nova uprava i tu smo da malo pomognemo klubu, da ga malo dignemo na neku veću stepenicu, to ništa previše ne mora biti, ali malo će biti dovoljno da djeca uživaju, da skupimo što više djece, da imamo svoje termine da svakodnevno djeca mogu trenirati, tako da mislim da smo na dobrom putu i da ćemo uspjeti”, kazao nam je Šego, a u audiozapisu poslušajte cijeli razgovor s njim u kojem je govorio još detalja iz svoje bogate karijere, strancu Sigurdssonu na klupi Hrvatske, radu s mladim rukometašima u Međugorju, a govorio je i o tome je li ovo Domagoju Duvnjaku uistinu zadnje natjecanje s Hrvatskom ili će se od reprezentacije oprostiti na neki ljepši način, bez ozljede…
Velimir Begić
