Kantautor duhovne glazbe Antonio Culej Cuc nedavno je objavio novu autorsku pjesmu „Sila odozgor“, a iza same pjesme krije se mnogo više od glazbenoga projekta. Riječ je o osobnom svjedočanstvu čovjeka koji je kroz vlastite borbe, traženja i sazrijevanje pronašao novi smisao života u odnosu s Bogom.
Antonio dolazi iz Virovitice, a danas živi u Zagrebu zajedno sa suprugom Marijom. Mnogi ga poznaju kao evangelizatora na društvenim mrežama, tiktokera Cuca, ali i kao pokretača kršćanskoga brenda ručno rađene odjeće koji vodi zajedno sa suprugom. Ipak, kako sam priznaje, ništa od toga nije bilo unaprijed isplanirano, kazao je gostujući u emisiji Popsacro Val, koju uređuje i vodi Dragan Soldo.
Kad sam se obratio krenula je i želja za glazbom
„Bavim se stvarno s dosta toga zajedno sa suprugom. Imamo kršćanski brend i to nam je nekako glavna niša. Kantautorstvo i sve ostalo čime se bavim došlo je spontano kroz godine. Evangelizacija je prije bila puno intenzivnija jer sam tijekom posljednjih godina fakulteta osjećao snažan poziv za to. Poslije sam se preselio u Zagreb i upoznao suprugu Mariju. Kroz projekt kršćanske odjeće, koji je također jedan oblik umjetničkog izražavanja, paralelno se razvijala i glazba. To je jednostavno moj način izražavanja“, kaže Antonio.
Njegov put vjere nije bio jednostavan niti trenutačan. Iako je odrastao u obitelji koja je tradicionalno živjela kršćanstvo, duboku osobnu vjeru otkrio je tek u adolescenciji.
„Moji su kršćani, tradicionalno se išlo u crkvu za Uskrs i Božić. Međutim, pravu spoznaju vjere dobio sam tek s petnaest godina. Bio je to izazovan period jer sam u svemu tome bio prilično sam. Nisam imao neku dublju podršku u upoznavanju živoga Boga i trebalo mi je dosta vremena da čvršće stanem na noge“, iskreno priznaje.
Upravo u tom razdoblju obraćenja počela se rađati i ljubav prema glazbi. Iako je završio osnovnu glazbenu školu za tamburu, tada još nije slutio da će jednoga dana stvarati duhovne pjesme.
Nisam htio stvarati pjesme koje nemaju duhovni temelj.
„Glazba je postojala u mom životu, ali minimalno. Završio sam osnovnu glazbenu školu za tambure, no iskreno, više sam išao zbog bodova za fakultet. Međutim, kad sam se obratio sa 14 ili 15 godina, paralelno je krenula i želja za glazbom. Kao da ti Bog nešto stavi u srce i kaže: ‘Kreni.’ Tako je meni bilo. Sve je došlo spontano“, govori Cuc.
Dodaje kako u početku nije imao ambicije vezane uz karijeru ili popularnost, nego želju da glazbom prenese poruku koja će mladima biti bliska, ali utemeljena na vjeri. „Za vrijeme fakulteta još sam slušao svjetovnu glazbu – trap, rap i pop. Kasnije sam poželio taj moderan stil prenijeti mladima, ali na duhovan način. Nisam htio stvarati pjesme koje nemaju duhovni temelj. Nakon obraćenja nisam imao želju za slavom, novcem i svim onim što je često tema svjetovne glazbe. Cilj mi je bio uzeti moderan zvuk i staviti ga u službu Gospodina.“
Njegova nova pjesma „Sila odozgor“ posebno se izdvaja među dosadašnjim pjesmama. I sam priznaje kako je riječ o pjesmi koja je nastajala drukčije od ostalih
„To iskustvo rada na pjesmi bilo je jako pomazano. S Gospodinom ništa nije teško. Svaka pjesma intimna je na svoj način, ali ‘Sila odozgor’ došla je potpuno spontano. Nisam previše razmišljao o njoj, jednostavno je došla. Zanimljivo je da je čekala pune tri godine. Trebala je sazrijeti i biti usavršena. Ta pjesma naučila me strpljenju, a nisam baš pretjerano strpljiv čovjek“, govori kroz osmijeh.
Tematika pjesme, objašnjava, ostaje vjerna njegovu osobnom iskustvu obraćenja i zajedništva s Bogom, ali glazbeno nosi jednu novu dubinu.
„U pjesmi je i dalje riječ o osobnom obraćenju i spoznaji živoga Boga. To je tema koja se provlači kroz sve moje pjesme. Međutim, ‘Sila odozgor’ razlikuje se po tome što je sporija i dublja. Ostale pjesme možda imaju više taj osjećaj poleta i energije, dok ova nosi posebno pomazanje. Dublja je i značajnija na jedan drugačiji način.“
Nas mladih izvođača nema puno pa smo prirodno povezani.
Na zvuku pjesme radio je producent Grgur Sesar, a Antonio vjeruje da je i njegova produkcija dala poseban pečat pjesmi.
„Puno sam razmišljao o tome zašto je ova pjesma drukčija. Mislim da dio odgovora leži upravo u zvuku. Ipak, uskoro izlazi još jedna pjesma sličnoga stila koju nije radio Grgur pa ćemo vidjeti. Vjerujem da je imao utjecaj.“
Posebnu pozornost privukao je i animirani videospot za pjesmu, objavljen na njegovu YouTube kanalu. Za njegovu realizaciju bio je zadužen Dorian Domiter iz Domy Media produkcije.
„Dorian je genijalac. Možda je upravo zato trebalo čekati tri godine jer tehnologija tada nije bila dostupna na ovoj razini. On voli profesionalizam i nevjerojatno je talentiran. Inače radi sa svjetovnim izvođačima, ali za ovu pjesmu dobio sam poticaj da surađujem baš s njim. Spot me potpuno oduševio“, ističe Cuc.
Na hrvatskoj duhovnoj sceni posljednjih godina pojavljuje se nova generacija mladih izvođača koji suvremenim glazbenim izričajem nastoje približiti vjeru mladima. Antonio priznaje kako među njima postoji povezanost i međusobna podrška.
Međugorje je natopljeno milošću i to mi puno znači.
„Nas mladih izvođača nema puno pa smo prirodno povezani. S Lukom Markovićem sam jako dobar prijatelj, a poznajem i ekipu iz ZANAS-a. Bio sam kod njih u studiju. Otvoren sam za dublju suradnju i zajedničko stvaranje.“
Iako je danas manje aktivan na društvenim mrežama nego prije nekoliko godina, evangelizacija i dalje ostaje važan dio njegova poziva.
„Prije sam puno evangelizirao preko livestreamova i društvenih mreža. Ljudi su postavljali pitanja o vjeri, odnosima i životu. Osjećao sam da me Gospodin poziva da drugima pristupim na taj način. Trenutno je to na pauzi jer supruga i ja pokušavamo poslovno i financijski stabilizirati stvari. Ali ako Gospodin ponovno pozove, vjerujem da će i to doći u svoje vrijeme.“
Dodaje kako nema posebnu želju za velikom pozornicom ni koncertima.
„Nemam motiv organizirati velike koncerte i javno se izlagati. Više sam usmjeren na stvaranje za Gospodina. Nemam neke velike planove, ali imam želju stvarati.“
Za kraj razgovora Antonio se prisjetio i svoga iskustva Međugorja, mjesta koje mu, kako kaže, zauzima posebno mjesto u srcu. Međugorje za njega nije tek hodočasničko mjesto, nego prostor osobnog duhovnog rasta i milosti.
„Međugorje mi je predivno. Odmah nakon mog osobnog odnosa s Gospodinom, ono mi je najbliže srcu. Nisam odrastao kao katolik i u početku mi je mnogo toga bilo teško razumjeti. Kad sam prvi put došao, gotovo sam bio poput nevjernika. Trebalo mi je vrijeme da upoznam i Gospu i svece. Nitko mi o tome prije nije govorio. U Međugorje vjerujem zbog duhovnih plodova. Supruga Marija i ja često dolazimo, kao i sa zajednicom u kojoj smo danas. Međugorje je natopljeno milošću i to mi puno znači“, zaključio je Antonio Culej Cuc.
Dragan Soldo
