U emisiji Susret 22. studenog 2021. gostovala je Matija Pačar, školska sestra franjevka Krista Kralja Provincije Svete obitelji u Hercegovini. Radi se o radosnoj mladoj osobi koja će više puta naglasiti „Meni je uvijek lijepo“, osobi koja je željela biti hrvatska časnica, ali je postala časna sestra i časno naviješta Evanđelje. „Osjećam se kao zrno evanđelja, kao prilika da se Bog i po meni utjelovi u mome narodu“, reći će s. Matija koja je na Papinskom Sveučilištu Salesiana u Rimu obranila magistarski rad o temi “Praćenje mladih u razlučivanju poziva. Dobila je i rektorovu nagradu za najbolji ostvareni uspjeh na magisteriju teologije sa specijalizacijom Pastorala mladih. I to danas s puno ljubavi radi. Održava seminare za djevojke, pokrenula je zajedno sa drugim sestrama aplikacija za mlade „Hodos“.
Osim o radu s mladima uz Svjetski dan mladih proslavljen dan ranije, govorila je i o drugim temama jer je gostovala dan nakon svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga, a njezina sestrinska družba pripada Kristu Kralju te uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i o domoljubnim temama, vrijednostima domoljublja, jer je dijete branitelja koji je na Kupresu dao život za obranu Domovine.
S. Matija u svakom branitelju prepoznaje svoga tatu i uz svakog od njih veže svoju pripadnost Domovini.
„Očinstvo, roditeljstvo nije ograničeno samo na krvnu povezanost nego postoji nešto puno jače od toga, a to je ljubav. I roditelj nije samo onaj koji rodi nego onaj koji ljubi. To mogu svjedočiti i iz rada s mladima, koliko je važno mladima pružiti autentični primjer te ljubavi. Mogu zahvaliti svojoj mami što brata i mene nikada nije odgajala u duhu mržnje. Nekako je u nas usađivala vjeru u Božju ljubav i Božje opraštanje i da mi trebamo živjeti kršćanski. I posebno prilika da budemo na Jakljanu koju nam je omogućio fra Jozo Zovko, kao obiteljima poginulih branitelja, bila je za mene nekako baš prilika da rastem uz vjeru i da upoznam Boga onakav kakav jest – Bog koji je živ, koji je blizak, koji želi s nama razgovarati, želi jednostavno koračati s nama. I tu su nicali koraci za današnje zvanje – biti školska sestra franjevka“, kazala je s. Matija, objašnjavajući i odluku o svom pozivu.
Iako je ranije čula poziv, odluka je došla nakon treće godine studija u Zagrebu kada je slušala predavanje don Damira Stojića, koji je pored ostaloga rekao „Zašto odgađati ako osjetiš u srcu da je to za tebe“. Dodaje „Poziv je otkriti istinu o sebi – tko sam ja? A ja sam ljubljeno Božje dijete i Bog me želi upravo ovdje gdje jesam sada.“
O sadašnjoj pandemiji je kazala kako odraslija djeca nisu toliko opterećena mjerama i zabranama. Željni su društva, prijateljstava, blizine. No u jednom razredu niže škole doživjela je da je „jedno dijete pogriješilo u crtanju i počelo plakati. Ohrabrila sam ga da ne plače, nego jednostavno izbriše i popravi. A ono nije imalo gumicu. Kada mu je gumicu dodao dječak iz klupe cijeli je razred viknuo – Ne, korona je, ne smijemo posuđivati stvari. Meni se tada srce slomilo. Osjetila sam u tom trenutku koliko ova situacija ne može biti od Boga, jer nas dijeli, a zna se tko je onaj koji nas dijeli. Ne trebamo živjeti u strahu nego trebamo vjerovati da Bogu ne može promaknuti ništa. Zna koliko nam je vlasi na glavi kako bi mu onda što moglo promaknuti. Zanimam ga ja, a ne i situacija oko mene. Možemo ovu situaciju iskoristiti da radimo na sebi, da radimo na bitnome, na vjeri koja nam je možda bila površna. Kada su nam zabranili ići na misu probudila se u nama vjera, da nam to znači. U ovome svemu mi možemo rasti i napredovati u vjeri. Trebamo svjedočiti da Bog oslobađa i želi nas slobodne od straha jer strah paralizira i u strahu ne možemo donijeti dobre odluke. Mlade odgajamo u povjerenju u Božju blizinu, a ne u strahu.“
Poručila mladima da ne žive od očekivanja drugih da moraju biti savršeni, nešto što oni nisu. Jer to od njih traži onaj koji je protiv Isusa.
„Potakla bih mlade da žive ono što jesu, i da u slabostima koje osjećaju, u osjećaju nedostatnosti, u osjećaju bezvrijednosti, da tu prepoznaju veliki potencijal za svetost. Jer u tim situacijama najviše mogu zazvati Božju pomoć. Da ih Bog dovede do one nagrade u blaženstvu. I stariji trebaju biti autentični primjeri u obitelji. Oni ne trebaju biti prijatelji svojoj djeci, nego trebaju biti oni u kojima će mladi vidjeti primjer, zrelost, jer danas nije nedostatak prijatelja nego nedostatak očeva, autoriteta koji je u svom primjeru i autentičan. A osim što mlade treba roditi i brinuti za njihovo odrastanje treba ih znati i pustiti u jednom trenutku kada sami za sebe mogu odgovarati, moraju pustiti djecu da iskuse žrtvu. Jer samo po žrtvi dolaze do ljubavi koja nam se daruje po križu“ poručila je s. Matija Pačar. Cijelu emisiju možete poslušati na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
