„Znamo da je kraj drugog svjetskog rata bio vrlo bolan, tragičan za hrvatski narod. Nije se dogodilo nikakvo oslobođenje. Moja obitelj je i pogođena tom tragedijom. Svjestan sam da je hrvatski narod duboko traumatiziran i dalje mnogi ne žele o tome govoriti, ali imamo obvezu i prema novim naraštajima, ali i prema žrtvama ne samo da saznajemo istinu, nego da osiguramo svima da mogu saznati, da imaju gdje otići pomoliti se. Ova izložba je zapravo mali doprinos tome, ne radi se ni o kakvom revizionizmu. Kao eurozastupnik smatrao sam da treba i europska javnost više saznati o tome. Mnogi, pogotovo na političkoj ljevici, i dalje smatraju da je diktator Broz bio bezazlen, da je bio zapravo u okolnostima hladnog rata pozitivac i moramo više učiniti da se bolna istina o njegovoj ulozi i o stradanju hrvatskog naroda proširi“ kazao je Stijepo Bartulica, autor izložbe „Kraj II. svjetskog rata i zločini komunizma“, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu u emisiji Susret Radiopostaje Mir Međugorje osvrćući se na postavljanje spomenute izložbe nakon Bruxellesa i u Širokom Brijegu.
Naglasio je kako „ni u modernoj demokratskoj Hrvatskoj, ni jedan komunistički zločin nije procesiran. I dalje imamo ljude u javnom životu koji opravdavaju masovno ubijanje. To su isti ljudi koji zagovaraju ljudska prava. Radi se o jednom sustavnom mučenju hrvatskog naroda. Mislim da treba reći dosta. Istina je takva kakva je, ali je moramo čuvati. Moramo imati više samopoštovanja.“
U Bruxellesu rijetko vidim belgijsku obitelj, uglavnom su ondje djeca stranih doseljenika. Onaj koji je spreman na život, on ima budućnost.
Stijepo Bartulica rođen je u Sjedinjenim Državama, u Hrvatsku se vratio 1992. godine te s obitelji živi u Zagrebu. Kaže kako nikad nije pomislio da će biti hrvatski političar, a kamoli služiti u Europskom parlamentu „a kad je već Bog tako odredio, učinit ću sve da vjerno služim do kraja. Ovo je meni prioritetno pitanje, nije samo usputno – mislim da Hrvatska treba dobiti muzej za žrtve komunističkog terora. To imaju brojne zemlje u srednjoj Evropi, čak u Americi, u Washingtonu postoji muzej za žrtve komunizma. Dakle Amerikanci koji nisu trpjeli komunizam imaju toliko svijesti da imaju vlastiti muzej kako bi Amerikanci saznali istinu o tome. Ova će izložba možda ondje završiti. Naša je uloga odvažno, na glas govoriti, jer mnogi nisu doživjeli slobodu. Naši su djedovi mogli samo sanjati o organiziranju ovakve izložbe ili kritiziranja vlasti. Moramo cijeniti slobodu jer je ona na kraju krajeva krhka.“
O životu u Hrvatskoj je rekao “Hrvatska je moja domovina, preko 30 godina živim uglavnom u Zagrebu s obitelji. Možda bi jedino, osim Hrvatske, pomislio da živim u Hercegovini. To je možda obećana zemlja. Osjećam se zahvalnim i blagoslovljenim što sam imao priliku vratiti se i ostati. Mnogi su se moji prijatelji vratili, ali i odustali te otišli natrag u Ameriku, Australiju, Kanadu… Nije to jednostavno, ali pokušavam sve gledati nadnaravnim pogledom. Nadnaravnim pogledom, znači, duboko sam uvjeren da Bog ima plan za svakog čovjeka i s vremenom sam sve sigurni da je njegov plan da budem u Hrvatskoj s našim ljudima, da služim.“
Dodao je kako je Europa u jednoj dubokoj krizi identiteta. „Kad čujem sintagmu europske vrijednosti u Bruxellesu, to obično znači u praksi provođenje antikršćanskih vrijednosti. Kad elite svjesno odbace religiju, glavnu koja definira našu kulturu, mora nužno to zamijeniti s nečim novim i to su te nove ideologije. Od rodnog ludila do nametanje LGBT ideologije, do zaštite okoliša, zelene agende, to su kao kvazi religije danas postale. Vidim to kao jednu veliku zabludu. Europski narodi nestaju. Nije to slučajno. Živimo u vremenu širenja kulture smrti. Poručio bih kako nema ništa vrjednije nego služiti Bogu, obitelji, domovini. Nema ništa ljepše nego postati roditelj. Isplati se žrtvovati za djecu, to je bilo nešto što su naši preci razumjeli i bilo je dio života. Danas se to treba isticati da bi ljudi shvatili da je to put ka sreći. To su neke stvari koje su, vjerujem, sačuvane u hrvatskom narodu. Kad šetam ulicama Međugorja ili Širokog Brijega, Mostara – vidim puno obitelji. U Bruxellesu rijetko vidim belgijsku obitelj, uglavnom su ondje djeca stranih doseljenika. Onaj koji je spreman na život, on ima budućnost“ zaključio je Stijepo Bartulica.
Cijelu emisiju, u kojoj je o temi Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskog naroda govorio fra Miljenko Stojić, vicepostulator Postupka Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće poslušajte na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
