Marijanski zavjet za Domovinu, zavjetno je hodočašće koje od 2015. godine okuplja mlade, branitelje i sve one kojima je Hrvatska i Dom njezinih vrijednosti u srcu. Organizirano kroz Bratovštinu Marijanski zavjet za Domovinu, ovo duhovno putovanje vodi hodočasnike kroz najveća marijanska svetišta, od istoka do juga Hrvatske, povezujući povijest, vjeru i domoljublje. Ruta, duga više od 1600 km, u svom dijelu prelazi i kroz Bosnu i Hercegovinu, obilazeći mjesta poput Aljmaša, Zagreba, Rijeke, te kroz Posušje i Mostar stiže do Međugorja, a završava na Srđu u Dubrovniku. Potvrda snage i značaja ovog hodočašća jesu relikvije bl. Alojzija Stepinca koje prate hodočasnike cijelim putem. Otac Tomislav Rukavina, kapelan župe Srca Isusova u Skoplju, sudionik je ovoga hodočašća, a nama je kazao svoja iskustva:
“Na poziv oca Mandurića ove godine sam došao pratiti skupinu hodočasnika. Jednu dionicu od Širokog Brijega do Metkovića, to su tri dana. Ja sam i prije hodao Marijanski zavjet za domovinu, a ove godine nosimo relikvije bl. Alojzija Stepinca . Hoda se otprilike 75 dana, relikvije Blaženog Alojzija Stepinca proći će od Aljmaša, cijelu Hrvatsku, Hercegovinu i završit će na Dubrovačkom Srđu. Cilj je da njegove moći blagoslove našu zemlju. Molimo za cijeli hrvatski narod, za zadovoljštinu naših grijeha, za našu budućnost”, rekao je otac Tomislav.
Otac Tomislav kazao nam je svoje dojmove koje doživljava svaki put kada dođe u Međugorje.
“Ovo je moj treću put u Međugorju. 2016. godine sam došao s jednim Amerikancem i za ne povjerovati, ovdje nikog nije bilo, ali nikoga. Otišli smo gore na Brdo ukazanja, na Križevac, isto nikog, nas dvojica sami. Drugi put sam došao s jednim Indijcem i jednim čovjekom iz Šri Lanke. Oni su htjeli vidjeti Međugorje, pa sam ja doveo ovdje. Kad god dođem ovdje, prva stvar koju ja primijetim je mir. Sad sam treći put došao s hodočasnicima ovdje i ista stvar mi se opet ponavlja”, istaknuo je otac Tomislav.
“Danas djeca odrastaju prelagano, bez pravih napora. To ih čini nesposobnima za žrtvu i samim time nesposobnima da postignu ljubav. Kad nema ljubavi onda nema razloga zašto bi se on pokrenuo i žrtvovao. Druga stvar, oholost i sebičnost. Meni je jako pomoglo to što sam izvan Hrvatske, pa sam na neki način sa strane pogledao naš narod, jer dok sam bio u Hrvatskoj imao sam puno naših istina, vječnih istina koje sam držao dobrima, a kad sam otišao malo van onda sam vidio da su te moje vječne istine vrlo relativne, a one stvari koje sam držao kao sporedne, spoznao sam da smo u njima jako dobri. Mi volimo realno, ne volimo istinu. Prvi uzor svima nama je Isus Krist. On je ljubio do kraja, Blažena Djevica Marija također. Kazat ću vam jedan primjer: želiš ići na misu, a ne da ti se, zašto ti se ne da? Ako odem na misu nešto ću izgubiti? I onda kad povjerujem u to, Bog ispadne škrtac, a on ti je dao da živiš, da možeš čak odlučiti i to da ne odeš k Njemu. Ako ostanem, imat ću nešto više, a kako je moguće imati više s onim koji nema ništa, a izgubiti s onim koji ima sve? Bog nema nikakav problem s tobom, ni sa mnom, ni s tvojom prošlošću, ni s mojom prošlošću. On jedva čeka da ti da. Vrlo je važno osloboditi se od krivnje. Pokajanje je zapravo stanje; Bože ja te volim iako sam sagriješio, jer ja i kad sagriješim, ne znači da sam prestao voljeti”, kazao je Tomislav.
“Proteklih tjedan dana hodala sam s Marijanskim zavjetom za Domovinu i upoznala sam predivne ljude. Krasi nas jedno zajedništvo, jedna radost, jedna Božja milost. Doista međusobno hodamo i molimo jedni za druge. Svaki naš dan je ispunjen duhovnošću, paterovim nagovorima i jako nam je lijepo u ovom zajedništu. Doista se nadam da ću i iduće godine isto dobit priliku da dođem ponovno, jer ovo što Gospodin stavlja u svakog hodočasnika na ovome putu je nešto neopisivo i jednostavno tjera nas ta radost i to zajedništvo da se ponovno vratimo ovome hodu”, kazala je Marina, koja na ovogodišnjem Marijanskom zavjetu za Domovinu hodočasti od Trilja do Metkovića.
“Evo, upravo smo maloprije stigli u Međugorje i zapjevali smo Gospi na čast Njezinu pjesmu. Došli smo s relikvijama bl. Alojzija Stepinca ovdje u Međugorje, da svi ljudi s ovoga kraja imaju priliku častiti relikvije i doživjeti to blaženstvo našeg Alojzija, te da se zajedno pomolimo da naš blaženi Alojzije postane svetac. Prošli smo cijelu Hercegovinu, od Posušja preko Širokog Brijega i onda Mostara do Međugorja. Ljudi su nas dočekali otvorenog srca, osjećalo se jedno zajedništvo puno ljubavi. Pružili su nam gostoprimstvo kakvo do sada nismo doživjeli. Toliko su svi oduševljeni vjerom koja ovdje vlada i načinom na koji ljudi dišu zajedno”, kazala je Marina, a cijeli prilog poslušajte u audiozapisu.
Emanuel Musa
