Drugog dana 36. Međunarodnog molitvenog festivala mladih u utorak, 5 kolovoza na svetkovinu Gospe Snježne – Posveta bazilike svete Marije Velike svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a u koncelebraciju su bila trojica biskupa i 614 svećenika. Krunicu je predmolio fra Mate Tadić.
Dan je počeo već u pet sati ujutro ili ranije, kada su se mnogi probudili da bi u šest na Brdu ukazanja sudjelovali u molitvi krunice. Nakon toga, fra Zvonimir Pavičić koji je predmolio krunicu, od devet je sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predvodio jutarnju molitvu, a potom je katehezu mladima održao fra Miro Šego, župnik župe Krista Kralja u Čitluk i vikar Hercegovačke franjevačke provincije, a potom su mladi slušali svjedočanstvo o. Gonzala Morena Poncea.
36. Mladifest – Kateheza fra Mire Šege, svjedočanstva, pjesme, molitva za mir…
Fra Jozo Grbeš je uvodeći u misno slavlje svima poželio dobrodošlicu na ovaj milosni dan u ovo milosno mjesto.
”Mi smo ovdje jer želimo biti svjedoci. Želimo poći u svijet kaosa i nemira, svijet sukoba i svijet besmisla, donijeti Krista, donijeti milost i donijeti mir. Večeras nas Gospodin poziva da budemo uho i da čujemo njegovu riječ”, kazao je fra Jozo i pozvao da ova večer bude novi početak.
Na početku svoje homilije fra Jozo Grbeš osvrnuo se na geslo Mladifesta: “Hajdemo u dom Gospodnji!” (Ps, 122,1) pa kazao kako u produžetku te rečenice stoji: ”Eto noge nam već stoje na vratima…”
”Kako često je to tako: noge i tijelo su tu, ali srce treba ući i nikako ući. I često se otima, zastaje, oklijeva da bi ušlo. Stoga smo mi ovdje na ovom Mladifestu, kako bi doista naš život ušao u hram Gospodnji, kako bismo doista mogli život razumjeti onako kako Krist kaže.
Poziva nas on: Hajdemo. Dignimo se. Pođimo. Svjedočimo. Slušajmo riječ! Otvorimo oči duše. On čeka! Noge su već stigle. Tako često naše noge stignu nedjeljom do hrama, ali duša je negdje okolo. Kako često nam je potreban samo taj mali pomak, poticaj duha ili svjedočanstvo nečijeg života da otvori ta vrata da uđe duša”, kazao je fra Jozo, a osvrćući se na evanđeoski ulomak u kojem se kaže: ”Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva”, mladima je govorio o mnoštvu.
“Mnoštvo”, u civilizaciji u kojoj mi živimo, nas čini da budemo isti kao i svi ostali. Da se ponašamo isto: Da slijedimo iste zakone. Iste kolotečine. Iste smjernice. A u naše vrijeme iste ideologije. Mnoštvo obično zagluši čovjeka pa to mnoštvo zna postati ideologija svačega. Ali može nas učiniti i drugačijima. Ova žena od svih ljudi bijaše drugačija! Kaže tekst: “Povika iza svega glasa…” Evanđelje je puno hrabrih žena. Dok muškarci negdje oklijevaju i kalkuliraju te žene hrabro ili kažu istinu, ili svjedoče što su vidjele. Svi su šutjeli ona se usudila biti drugačija, biti jaka, priznala je istinu i nazvala njegovu majku blaženom”, kazao je fra Jozo Grbeš i dodao kako je i Isus je činio upravo tako te da je dubina mistike upravo to: suprotno svijetu.
”Život je igra velikoga i maloga, veličanstvenoga i slaboga, nepoznatoga i milosnoga. Tako je i ovdje u Međugorju: ovdje je iz siromašnog, potlačenog, marginaliziranog hrvatskog naroda i mjesta potekla milost. Ove staze po kojima vi hodate po ovim brdima stvorile su ljudske bose noge. Bose i teške, napaćene često patnjama i traženjem. Isklesale su taj kamen te mučne noge, a prečesto i u mučna vremena.
O kako je to često u životu. Tamo gdje čovjek ne vidi nalaze se biseri. Tamo gdje čovjek ne očekuje pronalazi blago. Tamo gdje se čovjek ne nada možda negdje u tišini, daljini, samoći pronalazi svog Gospodina”, kazao je fra Jozo Grbeš, koji je govorio i o dva dijela današnjeg evanđelja, dva dijela zapovijedi.
”Prvi dio današnjeg evanđelja nam kaže: “Blažena utroba koja te nosila…” Ta blažena mater Gospodinova nas uči da nema nemogućega. Uči nas da ljubav nema konkurencije. Uči nas da je opraštati dobro za našu dušu. Uči nas da ćemo ako malo govorimo, puno šutimo i razumjeti sve. Uči nas da Bog s poniznima razgovara i s poniznima mijenja svijet. Uči nas da je snaga čovjekova u čovjeku i nije izvana. Uči nas da je tu potrebno tražiti ne izvan. Kada snaga u nama prestane biti snaga čovjek se raspada.
Dragi mladi prijatelji. Snaga vječnoga dolazi iznutra. To je božanska dimenzija. ‘Brodovi ne tonu zbog vode koja je oko njih, nego zbog vode koja uđe u njih.’ Stoga ne dopustimo da ono loše što se događa oko nas, ono što je grijeh i kaos svijeta uđe u nas i povuče prema dnu”, kazao je fra Jozo Grbeš pa se osvrnuo i na drugi dio koji kaže: ”…još blaženiji oni koji čuju.”
”Mi živimo u svijetu koji ne čuje, svijetu koji puno govori, mi živimo u svijetu koji ne sluša, u svijetu koji ne šuti, u svijetu koji viče, koji je glasan, Isus kaže: “Blaženi oni koji slušaju…” On naziva blaženima slušatelje. One koji su spremni pretvoriti život u uho duše. Ovaj svijet nam prlja srce. Zaprlja nas. Kaže Krist: ”Blago čistima srcem”. Ovaj svijet je stalno u sukobu. Stalno je u ubojstvima. Stalno je u ratovima. Kaže Krist: ”Blago mirotvorcima”. Ovaj svijet nudi kazne za prekršaje da bi se sačuvao, male i velike. Kaže Krist: ”Blago milosrdnima”. Sve suprotno pa to je i naša misija. Kad se Božji glas ne čuje, tama se nastani u čovjeku.
Ako Njega slušamo otkrit ćemo ljubav. Ona je naše oružje. Ona je naša snaga. Protiv nje se mnogi bore. Ona je Kristov potpis. Ona je Bog. Ona je Gospin put”, kazao je fra Jozo Grbeš pa se upitao: Što to mi čujemo ovdje u Međugorju?
”Dvije stvarnosti, a prva kaže: ”Draga djeco!”. ”Draga djeco” je glavni način svih obraćanja u ovom mjestu koje se Međugorje zove. Mi smo djeca! Nemojmo zaboraviti biti dijete! Ako ne budemo kao djeca, nema neba! Nema u nebo bez toga. Kaže Krist: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete u Kraljevstvo Božje! (Mt 18,3) Draga djeco s tim počinje nebo.
I druga stvarnost, također u pozdravu: ”Mir… mir neka zavlada između Boga i ljudi!” Mi kršćani ne trebamo samo željeti, sanjati, pričati o miru. Mi moramo biti mirotvorci.
Moramo dizati svoj glas i danas za djecu Gaze i za djecu Ukrajine i protiv svih zlih ideologija, pokreta i čina. Kršćani pozvani ste dići glas, ne smijete šutjeti svijet je u kaosu, a mi ne smijemo biti. Ako mi budemo šutjeli, bez obzira koji je dio svijeta, koja rasa, nacija, religija… Ako kršćani šute, neće imati tko govoriti. Zato vas molim, ako razumijemo ovaj drugi dio Kristova poziva ne bojte se! Pretvorimo se ovih dana u uho!”, kazao je fra Jozo Grbeš pa pozvao da čujemo Gospu i hodimo s njom.
”Zato vas molim: Ne bojte se biti suprotni ovome svijetu. Biti drugačiji od njega. Biti jedinstveni, jer na vas on računa. Blaženo stanje duha počinje slušanjem riječi. Nemojmo otići isti. I na kraju vas molim nemojmo biti formalni kršćani, njih je danas previše. Previše”, riječi su kojima je svoju propovijed zaključio fra Jozo Grbeš.
Nakon svete mise uslijedila je procesija s Gospinim kipom i klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, a prije svete mise u poslijepodnevnom dijelu programa svjedočili su donatori i korisnici Marijinih obroka predvođeni osnivačem ove organizacije, koja je plod Međugorja, Magnusom MacFarlane-Barrowom, a poslijepodnevni dio programa prije početka krunice zaključili su glazbenici Roland Patzleiner i Agostino Ricotta.
Agostino Ricotta ispričao je kako je svirao gitaru na jednom od prvih Festivala mladih s fra Slavkom Barbarićem 1992. godine, kada su kako je kazao svi sudionici stali unutar vanjskog oltara te da je bio jako sretan jer je svoje talente iskoristio za Gospu. S mladima je otpjevao svoje pjesme napisane za Mladifest prije više desetljeća, a koje se i danas izvode.
Roland Patzleiner kazao je kako je sudjelovao na gotovo svim Festivalima mladih te da je u Međugorju iskusio blagost i nježnost Božju upravo preko glazbe. Kazao je kako to što već 23 godine svira u međugorskoj crkvi na klanjanju smatra Gospinim planom te osjeća privilegiranim jer je bio odabran da to može činiti. Govorio je kako u Međugorju osjetio Isusovu ljubav i pronašao mir pa je na kraju sa zborom i otpjevao pjesmu koju je napisao za mir – ‘Evenu Shalom’.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI
