U utorak, 17. lipnja, drugog dana devetnice Kraljici Mira uoči obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je nekadašnji župni vikar u Međugorju, a danas župnik u župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Tihaljini fra Ljubo Kurtović uz koncelebraciju 43 svećenika. Prije mise, kao i svaku večer molila se krunica koju su predvodili fra Josip Stanić i župljani iz Vionice.
Fra Ljubo je u svojoj homiliji – osvrćući se na evanđeoski ulomak koji donosi dio govora na Gori u kojemu nas Isus poziva da ljubimo svoje neprijatelje – kazao kako to za nas ljude, s obzirom na našu ljudsku snagu, izgleda nemoguće te da je ”ljubiti neprijatelje” srž samog kršćanstva.
”Iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju slušamo evanđelje, slušamo Božju riječ koja je zahtjevna. Ovdje, iz ovoga mjesta već 44 godine odjekuje Gospina poruka koja je zapravo pojednostavljeno evanđelje ili evanđelje izrečeno jednostavnim majčinskim riječima. Time što su Gospine poruke jednostavne, one nisu izgubile na svojoj snazi i zahtjevnosti. I ako smo iskreni, ono što je jednostavno je zapravo i najteže u životu. I ono što je najteže je ustrajati, biti postojan, a Isus kaže u postojanosti ćete spasiti svoje duše. Ne kaže Isus, spasit će se oni koji dobro započnu. Lako je dobro započeti, ali potrebno je ustrajati. Lako se oduševiti, ali to oduševljenje treba uvijek hraniti. Mi se možemo oduševiti jedan dan, tjedan dana, ali biti oduševljen 44 godine je nemoguće našim ljudskim snagama bez Božje milosti”, kazao je fra Ljubo Kurtović pa pred nas stavio iskustvo svetog Pavla: Ja znam što je dobro, ali nemam snage učiniti ga.
”Upravo su tu snagu mnogi pronašli u ovome mjestu, zahvaljujući milosti koja se spuštala i spušta i danas iz Božjega srca po Gospinom srcu, po njezinoj blizini i prisutnosti. Današnje evanđelje bi mogli nazvati nemoguća misija ili nemoguća zadaća koju Isus stavlja pred nas. Ljubite svoje neprijatelje. Mi se mučimo ljubiti i sami sebe, prihvatiti i sebe na ispravan način, trudimo se ljubiti bližnje svoje prijatelje, a kamoli ljubiti neprijatelje, možemo samo zamisliti kako je to moguće ili nemoguće.
Čim čujemo Isusa kako kaže ljubite svoje neprijatelje, odmah izgubimo vezu, prekine se naš odnos s njim. Svi smo mi, vjerujem, bili barem jednom u životu neprijatelji nekome ili pokušajmo se prisjetiti kad smo pogriješili nešto, kad smo ranili nekoga, kad smo učinili neko zlo nekome, kako smo se osjećali, a s druge strane, što smo tada očekivali, odnosno što smo željeli u takvom stanju? Normalno je, željeli smo da nam se oprosti, a ne da nas se osudi ili eliminira. Zato Isus poziva na ljubav prema neprijateljima, jer Bog od nas očekuje da se ponašamo prema drugima onako kako i mi želimo da se drugi ponašaju i odnose prema nama.
I učio nas je Isus moliti, otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svoje. Bog je uvjetovao na neki način oproštenje svoje nama time da i mi trebamo oprostiti drugima. Ono što Bog nama čini, trebali bi i mi činiti jedni drugima, oslobađati u sebi druge ljude, da nitko u nama i u našem srcu ne živi s dugovima.
Ne radi se o tome da mi budemo heroji ili da imamo osjećaje u srcu koje zapravo ne imamo. Radi se o tome da budemo pošteni i da smo svi pomalo neprijatelji na smjene. Svi mi živimo unutar dinamike života u kojoj netko čini zlo ili mi drugima ili drugi nama”, kazao je fra Ljubo pa navodeći biblijske pripovijesti kaže kako bismo pojeli jedni druge da nema praštanja.
”Nema kraja osvetama, mržnjama, ratovima, ubojstvima, koji se nažalost događaju i na ovoj našoj zemlji i među narodima. Svaki dan umnažaju se ratovi, ne samo među narodima, nego i naši mali ratovi svakodnevni u našim međuljudskim odnosima, obiteljima, pa i unutar nas samih. A odavde odjekuje poziv na mir. Kako doći do mira? Draga djeco, kaže Gospa: ‘Samo vam moj sin daruje istinski mir i radost’.
Kako doći do Isusa? Ne postoji drugi put do puta molitve. To će reći sveta Tereza Avilska: Kad vam neko kaže da postoji neki drugi put do Boga osim molitve, nemojte mu vjerovati. Nema drugog puta.
A tim putem nitko ne može poći umjesto nas. Gospa kao majka voli svoju djecu. Svaka majka istinska dala bi živo za svoje djede. Ali majka ne može živjeti umjesto djece. Ne može odlučiti umjesto djece. Ona može samo trpjeti, osjećati bol. Kao što kaže Gospa: ‘Draga djeco, osjećam bol za svakim srcem koje se udaljilo od mene i od moga srca’. Prva stvar koju možemo učiniti za svoje neprijatelje je odložiti oružje uza zid, staviti maču korice. Ako barem to učinimo, to je već prilično veliko. Što znači uopće ljubite svoje neprijatelje? Odnosno, tko je moj neprijatelj? Reći ćemo onaj koji mi čini zlo. I sigurno da je to moj neprijatelj koji mi čini zlo. Može mi činiti zlo, ali to još ne znači da sam ja pristao na to da je on meni neprijatelj. Kad Isus kaže ljubite svoje neprijatelje, onda se odmah poziva na Oca. I kaže: ‘Gledaj Oca, u njega se ugledaj, jer Otac nebeski ne ima neprijatelja”, kazao je fra Ljubo i nastavio kako ne znači da nema ljudi koji ne mrze Boga, li Bog ne mrzi njih, jer se Bog ne uvlači u igru zla.
Podsjetio je kako je i Isus doživio neprijateljsko raspoloženje, ali nije ušao u taj začarani krug zla te da nije pristao na igru zla pa je njegovo srce ostalo netaknuto i zato je mogao moliti.
Kazao je i kako ljubiti neprijatelje znači i ljubiti ono što je neprijateljski u samome tebi negativna sjećanja i traume koje mogu biti neprijatelji, osobine koje ne prihvaćaš, grijesi koje si počinio i sakrio…
”I što mi radimo? Mi siječemo ili potiskujemo. A Isus kaže ljubi ono što ne voliš na sebi. Ne zato što to ne valja, nego zato što je to tvoje.
Kad to prihvatiš, bit ćeš savršen i cjelovit kao Otac Nebeski. I to što na sebi ne voliš, pokušaj očevom ljubavlju prihvatiti. Sve što je na tebi bolno, trnovito, pozovi Isusa. Pozovi njegova duha da to učini prijateljskim. To je ono na što nas poziva ovdje nebeska majka. Iz njezinog srca izišle su tolike poruke. Te poruke nisu prijetnja nikome. Ona ne ugrožava nikoga. Ona ne zavodi nikoga. Ne progoni nikoga. Ne prisiljava nikoga, ali znamo od početka od kad je rekla svoj da Bogu, bila je progonjena. Progonjena je i danas. Neprihvaćena, neshvaćena, odbačena, ali ona ne odustaje. I možemo samo biti zahvalni na toliko godina – 44. Nama se može činiti da je to puno. Prema našim ljudskim mjerilima jeste. Ali odnosu na vječnost nije. I 44 godine zapravo govore o Božjoj strpljivosti, Božjoj milosti, Božjoj ljubavi. Mi kad imamo nešto, onda to ne znamo cijeniti. Kao i zdravlje. Kad smo zdravi, nekako nismo svjesni da smo obdareni zdravljem, ali kad izgubimo zdravlje, onda ga znamo cijeniti. Možda će tako biti i s Gospinom prisutnošću, Božjom milošću, ukazanjima.
Kad prestanu, znat ćemo to cijeniti. Ali bez obzira na to, kad god prestanu, majka ne prestaje voljeti i ljubiti svoju djecu. I ona nas poziva u svojim porukama, u skladu s današnjim evanđeljem:
‘Pozivam vas na ljubav prema bližnjemu. Na ljubav prema onome od koga vam dolazi zlo. (…) Ljubavlju možete učiniti i ono što mislite da je nemoguće.’ (7. studenog 1985.)
‘…Dječice, da biste shvatili moje riječi, koje vam dajem iz ljubavi, molite, molite, molite i moći ćete s ljubavlju prihvaćati druge i opraštati svima koji su vam nanijeli zlo. Uzvratite molitvom, a molitva je plod ljubavi prema Bogu Stvoritelju…’ (25. rujna 1997.)
Dopustimo nebeskoj majici da nas povede i svojim zagovorom oslobodi od začaranoga kruga zla, osvete, mržnje, neprijateljstva… Da nas povede u onu slobodu, mir koji nam samo Bog hoće i želi dati”, riječi su kojima je, drugog dana devetnice uoči 44. obljetnice ukazanja Kraljice Mira u Međugorju, svoju homiliju zaključio fra Ljubo Kurtović.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Marija Golemac
