U subotu, 21. lipnja 2025. godine šestog dana devetnice Kraljici Mira, uoči 44. obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je župnik župe Krista Kralja u Čitluku i vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Miro Šego, uz koncelebraciju 57 svećenika, a krunicu su predmolili fra Josip Stanić i župljani iz Međugorja. Fra Miro Šego sin je ove župe, koji je kao mladić iz prve ruke svjedočio i onim prvim ukazanjima 1981. godine pa se na početku svoje homilije prisjetio tih početaka dolaska Kraljice Mira među nas.
”Navršava se skoro 44 godine od milosnih početaka Marijine nazočnosti u ovoj župi. Tko je mogao i zamisliti i predvidjeti na samome početku da će sve ovo potrajati ovoliko vremena. Vjerujem da se mi, posebno koji smo rođeni u ovoj župi i koji smo bili svjedoci onih prvih dana, prisjećamo svega onoga što se događalo, a na poseban način oduševljenja koje je zahvatilo ljude ove župe, a onda i šire okolice. Sjećamo se i pamtimo ta vremena u kojima je srce bilo puno radosti, srce puno svega onoga što je svaki čovjek u sebi nosio. Ali se jednako sjećamo i onih trenutaka i one druge strane koliko je bilo protivljenje, koje je ukazanje izazvalo, protivljenje i otpor. Bogu hvala, evo na 44 godine gospine prisutnosti među nama. Sve je ono što se događalo nekako iza nas, a možemo reći sve je ono negdje u našem sjećanju. Mi smo danas ovdje, braće i sestre, jer najprije želimo Bogu zahvaliti za ovih 44 godine milosti. Da je unatoč svemu ostala i vjernost i ustrajnost ovoga naroda, ali i svih drugih ljudi i hodočasnika koji su dolazili ovdje kroz sve ove godine.
Ostala je vjernost i ustrajnost u mnogim srcima i dušama i ona se proširila i širi i danas po cijelome svijetu. O tome posebno svjedočite vi, poštovani hodočasnici, koji ste u većini ovdje večeras na ovoj svetoj misi, koji se svake godine kao tiha rijeka skupljate, dolazite, sve više i više slijevate ovdje na ovo mjesto milosti, u Međugorje. Tko od nas može znati, tko li od nas može ikada dokučiti sve ono što je Bog po Mariji, Kraljici Mira učinio u srcima svih ljudi, i ovih domaćih i vas hodočasnika”, upitao se fra Miro Šego pa se osvrnuo na Gospin poziv, kojega je puno puta u porukama rekla, a to je poziv na radost, te da se i ona s nama raduje.
”Danas bismo trebali biti svjesni one snage Božje ljubavi u ovom vremenu i neizmjernoga njegovoga milosrđa i istinski danas srca naša ispuniti radosti. Iako smo svjesni – vidimo svaki dan, slušamo vijesti, pratimo različite događaje koje su danas u svijetu – kako danas posebno postoje razlozi za tjeskobu, za muku i znamo da nisu prestala ni naša osobna, naša obiteljska i stradanja različitih naroda.
Unatoč svemu tome što nas okružuje i svemu onome što se događa, Gospa nas iznova poziva da u svome srcu ponesemo radost. Kad je blagopokojni papa Franjo proglasio jubilarnom ovu 2025. godinu, onda ju je naslovio hodočasnici nade.
Rekao bih da mi svi ovdje večeras jesmo upravo to i svaki kršćanin danas u svijetu trebao bi biti hodočasnik nade. Hodočasnik nade prema nebeskoj domovini u kojoj nas čeka ona konačna radost, mir i ljubav. I zato s pravom Gospa poziva ovdje da nosimo radost, da živimo radost, da budemo ispunjeni nadom i snagom onom kojem nas je Krist otkupio i koju je Krist stavio u naša srca. A on je upravo pokazao onaj put nade i put radosti, ali taj put nije jednostavan. Isus pokazuje put na svoji način i kaže put kroz trpljenje koje se s ljubavlju prihvaća”, kazao je fra Miro Šego pa naglasio kako je tajna radosti o kojoj Gospa govori i na koju nas Krist poziva je prihvatiti svoj križ, svoje trpljenje, svoju muku, svoju bolest pa i samu smrt.
”Znamo i svjesni smo da to nije lak, ali je jedini put do radosti. Tko god nije spreman prihvatiti svoj križ i trpljenje s ljubavlju i u nadi budućega života, on će biti razočaran, žalostan, depresivan, bezvoljan ili će posegnuti za radostima koje nudi ovaj svijet. Stoga razlog radosti s Marijom uistinu postoje. Treba ih samo znati, pronaći i prihvatiti. A to je ovo vrijeme koje provodimo ovdje na ovome mjestu milosti. Mi tražimo, mi istražujemo, mi prihvaćamo ono na što nas Gospa poziva. Tko je god, braćo i sestre, poslušao Marijinu poruku i njezin poziv, te počeo moliti, postiti, ići na svetu misu, ispovijedati se, činiti dobro, on se onda duhovno obnavlja i doživljava duhovnu obnovu. Zato je u njezinome pozivu potrebno shvatiti i razumjeti i ostati svjestan da duhovni život i njegova obnova upravo započinju svaki dan ponovno. I taj poziv ili obnova traje dok je god čovjek hodočasnik na zemlji. Zato spravom danas gospodin upućuje svoju molitvu, upućuje svoju poruku i svoj poziv”, kazao je fra Miro Šego pa se osvrnuo i na današnji evanđeoski ulomak u kojem se kaže: ‘ Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.’
”A mi danas živimo u jednom vremenu u kojem je sve u suprotnome od ovoga što Isus kaže. I ne samo u nekima onima koji ne žive ili se ne deklariraju kao kršćani, nego, nažalost, među mnogim kršćanima. Zahvatilo je stanje ili duh suprotan od ovoga o čemu Isus govori. Ono čega smo svjedoci danas najviše u našem osobnome životu, u našem zajedničkom životu, jest sebičnost. To je toliko preplavilo naša srca, naše živote, naša zajedništva, naše obitelji, naše zajednice, da se rijetko i teško možemo oduprijeti”, kazao je fra Miro pa pojasnio i zašto je to tako.
”Ako čovjek nije spreman shvatiti i razumjeti ono o čemu Isus govori, a posebno ono na što nas Kraljica Mira toliko godina poziva, onda će on tražiti one druge neke stvari ili druga neka stanja, pa će posegnuti ne za onim što Isus nudi, nego za onih što svijet nudi. I tu smo svi na svoj način u opasnosti. A ona kaže jednostavno, dječice molite, dječice postite, dječice slavite euharistiju srcem, dječice ispovijedajte se.
Kao što je rekla na samome početku ukazanja: ‘Mir mora biti između čovjeka i Boga’, jer ako uspostavimo taj mir, onda će mir među nama sam biti po sebi. I to je ta snaga o kojoj nam danas i govori evanđelje, kada Isus poziva i kaže: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.’ Danomice?! A što kaže Gospa ovdje? Ona kaže jednostavno: ‘Draga djece, kleknite svaki dan pred križem, kleknite svaki dan pred križem, jer preko križa u vaš život dolaze milosti’. Ili na drugome mjestu kaže: ‘Uzmite križ u svoju ruku i meditirajte, molite nad njim’. Važno je učiti se s Marijom i po Mariji ljubiti križ. Jer je križ mjesto spasenja, susreta”, kazao je fra Miro Šego naglašavajući kako je za nas križ znak spasenja te da po križu učimo slijediti Krista, da po križu učimo pobijediti sebe, da po križu učimo istjerati egoizam i sebičnost iz svoga srca i da se naučimo prihvatiti drugoga.
”To je put o kojem govori Gospa. To je put kojim nas ona ovdje uči već 44 godina”, kazao je fra Miro Šego i pozvao nas da se ne bojimo križa i ne bježimo od križa, iako svijet danas bježi od križa.
”Svijet izbacuje križeve iz javnih prostorija. Ne žele ih imati. Smeta im. Koliko je država u zapadnoj Europi koje bacaju križeve, izbacuju ih, isključuju. Zašto? Smeta im, kažu. Ovdje nas Gospa uči da ljubimo križ. Uči nas da poštujemo križ. I uči nas da u križu prepoznamo svu onu snagu ljubavi i snagu radosti, koju ti nitko, nitko živ, nijedan čovjek dati ne može”, kazao je fra Miro Šego i na kraju nas ohrabrio da se ne bojimo one rečenice iz današnjeg evanđelja u kojem Isus kaže: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.’
”Budimo otvoreni, krenimo za Gospodinom. Ne bojmo se! Dopustimo njemu da mijenja i naše srce, i naše stavove, i naše odnose. On koji to može i želi, ali mu treba tvoje srce, neka ono bude spremno otvoriti se i primiti snagu milosti”, zaključio je fra Miro Šego, a u audiozapisu poslušajte cijelu homiliju u kojoj je govorio i o potrebi da se češće ide na Križevac jer nas to uči strpljivosti, ali i tome da smo potrebni jedni drugima…
Na kraju svete mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio je fra Miri Šegi te kazao je kako se u ovoj devetnici posebno moli za mir, za mir u našim srcima, mir između Boga i čovjeka, ali i mir među ljudima osobito u onim mjestima koja su pogođena ratnim zbivanjima, a potom su kao i svaku večer u ovoj devetnici uoči 44. obljetnice Gospinih ukazanja vidioci Marija Pavlović Lunetti i Ivan Dragićević molili Marijin hvalospjev Veliča, dok je od 22 do 23 sata bilo klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu.
Za ovo vrijeme svaki dan se moli i krunica na Brdu ukazanja, a u utorak na uočnicu 44. obljetnice Gospinih ukazanja bit će i Hodnja mira od Humca do Međugorja, kao i Zavjetno hodočašće iz Čitluka do Međugorja.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Marija Golemac
