Sinoć (19. studenog 2024.) međugorski trećari proslavili su blagdan sv. Elizabete Ugarske, zaštitnice Trećeg franjevačkog reda. Budući da je blagdan padao u nedjelju, on se prebacuje na sljedeći slobodan dan, a u Međugorju su izabrali utorak jer se tada sastaju. Trećari su povodom ovog blagdana ispekli kruhove, a međugorski župnik i duhovni asistent Trećeg franjevačkog reda u ovoj župi fra Zvonimir Pavičić ih je blagoslovio, a potom su ih preuzeli volonteri Marijinih ruku koji su ih odnijeli potrebitima.
”Prije tri godine započeli smo s blagoslovom kruha na ovaj blagdan koji se kasnije dijeli siromasima u pučkoj kuhinji. Kao duhovni asistent Trećeg franjevačkog reda želio sam da trećari nekako na poseban način obilježe taj dan, da ne bude samo da smo se okupili, slavili misu tražili njezin zagovor, nego da trećari budu potaknuti njezinim primjerom i da pomažu tako svojim bližnjima, onima koji su u potrebi, koji su u oskudici.
Vidio sam da se u drugim državama njeguje taj običaj blagoslova kruha, jer po jednoj zgodi iz njezine života, kad je ona nosila kruh siromasima, zaustavili su je i tražili su da pokaže košaru, jer joj je bilo zabranjeno više išta iznositi iz kuće, budući da je rasipala sve za siromahe. Međutim kad je ona digla krpu s košare, u košari nije više bio kruh, nego su se ukazale ruže, zato se sveta Elizabeta prikazuje s košarom punom ruža. I upravo zbog toga na njezin blagdan se u nekim dijelovima svijeta blagoslivlja kruh, koji se onda dijeli onima koji su potrebni kruha”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, dodajući kako su prije tri godine odlučili peći kruh, blagosloviti ga i podijeliti onima koji su u potrebi i to u suradnji s udrugom Marijine ruke čiji volonteri kroz pučku kuhinju dijele taj kruh, koji su blagoslovili na svom redovitom sastanku nakon molitve Večernje u čast blažene Elizabete Ugarske.
”Vjerujemo da ovaj jedna mala gesta pomoći može puno značiti, ne samo za one koji će dobiti kruh, nego još više za trećare koji su se potrudili taj kruh napraviti svojim rukama. Uvijek napominjem da taj kruh treba biti domaći, a ne kupljen iz pekare. Oni moraju nešto svojim rukama učiniti, nešto od sebe, od srca dati, potrošiti ne samo novac nego i vrijeme i utkati u to svoju ljubav i želju da pomognu nekome.
I zato su tu ti kruhovi posebni i vjerujem da se preko njih širi blagoslov, ne samo na one koji će ih blagovati, nego i na one koji su ih priredili. Tako trećari, po uzoru na svoju zaštitnicu Elizabetu Ugarsku, pomažu onima koji su potrebi. Vjerujemo da je ovo jedan lijep primjer koji mogu slijediti i druga bratstva u Hercegovini, ali i trećari u drugim zemljama”, zaključio je fra Zvonimir Pavičić.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković
