U petak, 10. veljače, na spomendan blaženog kardinala Alojzija Stepinca, u Međugorju je obilježeno sjećanje na pobijene fratre i vjerni Božji puk iz župe Međugorje koji su stradali u I. i II. svjetskom ratu, te u Domovinskom ratu. Franjevci iz međugorske župe koji su ubijeni za vrijeme Drugog svjetskog rata bili su: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U Prvom svjetskom ratu iz međugorske župe poginula je ili nestala 61 osoba, u Drugom svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945) 386 osoba, u domovinskom ratu 10 osoba. Program je započeo molitvom u 16:45 sati kod spomenika ubijenim franjevcima koji se nalazi pokraj temelja stare crkve. Molitvu je s brojnim župljanima, te fratrima i časnim sestrama, predmolio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
„Braćo i sestre, okupili smo se ovdje kako bi se pomolili za sve pokojne koji su svoje živote izgubili u I. I II. svjetskom ratu, te u Domovinskom ratu. Danas na spomendan blaženog Alojzija Stepinca mučenika, njegovu spomenu pridružujemo i sve njih koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri i pripadnosti hrvatskom narodu. U duhu evanđelja molimo za sve progonitelje, za mir u svijetu, i tješimo se uzajamno riječima Svetoga pisma”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, te pročitao riječi iz prve poslanice sv. Ivana Apostola:
„Predragi, mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću. Tko ne ljubi ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga ubojica je, a znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga života. Po ovom smo upoznali Ljubav: On je za nas položio život svoj, i mi smo dužni živote položiti za braću.”
Nakon molitve, program je nastavljen molitvom krunice u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju u 17 sati, a nakon toga u 18 sati uslijedilo je i sveto misno slavlje kojega je predslavio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju brojnih drugih svećenika. On se u svojoj propovijedi spomenuo mučenika blaženog kardinala Alojzija Stepinca, kazavši kako čovjek nije Bog, te svaki put kada čovjek želi sebe postaviti namjesto Boga i odlučivati što je dobro, a što je zlo, i još to odlučivati bez Boga – tada nastaje nered, a tako je bilo i u doba komunizma.
„Samo Bog je mjerilo dobra. Svaki put kada čovjek želi zasjesti namjesto Boga – dolazi zlo. To je tako jasno vidio i prepoznao u svom teškom vremenu blaženi Alojzije Stepinac. No, on se nije dao zavesti različitim uputama ni idejama moćnika, niti onima koji su mu tvrdili da će mu biti dobro ako posluša njih, a pogazi riječ koju je dao Bogu i Crkvi. Htjeli su ga zavesti, poput zmije koja je zavela Adama i Evu. Ali Alojzije je bio potpuno otvoren Božjoj riječi, po njoj je živio, po njoj je sve mjerio i zato nije sišao s puta pravednosti, i nije se morao skrivati ni pred Bogom ni pred ljudima, nego ponosno stajati kao simbol Božjega svijeta, Božje ljubavi i Božjega poretka u svijetu. I kao takav, iako pritvoren i odvojen od ljudi, biva svojim vjernicima najjasniji znak, najhrabriji pastir i najupečatljiviji Kristov učenik. Zato je i pritvoren govorio više od onih koji su bili na slobodi.”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, te naglasio kako su njegov duh, njegova ljubav prema Bogu i čovjeku, tada govorili.
„Govorio je i živ i mrtav. I danas govori da je Bog jedino mjerilo u kojem čovjek može biti radostan, ispunjen, zadovoljan i spašen. Poput Alojzija, tolika su naša braća i sestre bili mučeni, iskušavani i ubijeni iz mržnje prema vjeri i hrvatskom narodu. Njih se danas spominjemo, vjerujući da ih je Bog primio u svoje divno kraljevstvo u koje su vjerovali. Molimo i za one koji to još nisu zadobili. Molimo i za njihove progonitelje jer želimo slijediti Kristov nauk i biti potpuno otvoreni Božjoj riječi, te tako ljubiti i svoje neprijatelje, svoje progonitelje. A to mogu samo veliki ljudi poput blaženog Alojzija koji nije mrzio svoje progonitelje, nego je strpljivo podnosio svoju nevolju znajući da Bog daje konačnu plaću svakome čovjeku. Braćo i sestre, neka nam blaženi Alojzije kod Boga izmoli da budemo pravi Kristovi učenici, da budemo pobožni, bogobojazni i da u svemu svome životu sve gradimo s Bogom. I svoje obitelji, i svoje zajednice i svoju domovinu. „U tebe se Gospodine uzdam” bilo je njegovo geslo, a psalmist kliče „Tko se uzda u Gospodina on je kao brdo Sion – ne pomiče se, ostaje dovijeka”. I blaženi Alojzije živi dovijeka u Božjem kraljevstvu, onamo neka povuče i sve nas”, kazao je fra Zvonimir Pavičić.
Nakon svete mise program se nastavio čašćenjem križa Gospodinova, a nakon toga u dvorani sv. Ivana Pavla II. s početkom u 20 sati prikazan je film o blaženom Alojziju Stepincu pod imenom „Razgovor”, redatelja Dominika Sedlara. Film je dirnuo u trenutak povijesti koji je znakovit i za Crkvu i za komunizam. Scenarij filma temeljen je na prijepisu razgovora između Tita i Stepinca kojega je Sedlar pronašao u Izraelu. Prije početka projekcije filma sve prisutne pozdravio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalivši se na velikom odazivu, te zatim riječ prepustio Ivici Borziću koproducentu filma.
„Do ovoga filma u ovom trenutku je nemoguće doći, ovo je Božja providnost da smo mi ovdje večeras. Dao sam izjavu već za par televizija i čvrsto stojim iza toga da je ovo jedan od najgledanijih filmova novije hrvatske povijesti. To su tisuće i tisuće ljudi koji ovo gledaju svakoga dana. Ovaj film je otkupilo već 28 svjetskih televizija. Ponudili smo ga HRT-u, ali pred Božić su nam kazali da nisu zainteresirani jer imaju previše filmova ovakve tematike. No to je naša stvarnost, ali će biti prikazan”, kazao je kratko Ivica Borzić. Gledatelji su mogli uživati u vrhunskom filmu, a dokaz tome je i dugotrajan pljesak kojega su darovali nakon završetka filma.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
