1.4 C
Međugorje
27.01.2323.

Fra Anton Bulai: Međugorje je jedno svjetlo, ljudi se ovdje mijenjaju

Ne mogu reći da sam krenuo iz Istanbula s mišlju na hodočašće. Jako sam želio doći u Međugorje, ali sam uvijek čekao prigodu. Prigodu je pripremila Blažena Djevica Marija

U Međugorju je krajem prošle godine boravio fra Anton Bulai, franjevac koji je na službi u Turskoj. Predmoleći krunicu u župnoj crkvi Svetoga Jakova, za vrijeme večernjeg molitveno-liturgijskog programa, prvi put smo imali prigodu čuti molitvu krunice na turskom jeziku. Fra Anton Bulai rodom je iz Rumunjske, a ovo je bio njegov prvi dolazak u Međugorje, a na početku razgovora osvrnuo se na to kako je došlo do tog prvog dolaska.

 „Ne mogu reći da sam krenuo iz Istanbula s mišlju na hodočašće. Jako sam želio doći u Međugorje, ali sam uvijek čekao prigodu. Prigodu je pripremila Blažena Djevica Marija. Jedna gospođa iz Rumunjske zamolila me mogu li pratiti jednu skupinu hodočasnika iz Rumunjske u Međugorje. Mislio sam to je tako dobro, međutim bio sam zauzet, bio sam spriječen. Nakon nekog vremena, jedna gospođa, udovica, zamolila me je mogu li pratiti nju i njezinu kćer, koja je trebala ući u zajednicu Cenacolo, jer je imala problema s ovisnošću. I onda sam sebi rekao: ‘Ovo je nova prigoda za mene’.

‘Rado ću poći s vama’, rekao sam joj i tako sam došao u Međugorje. Nažalost, djevojka nije odlučila ostati u zajednici. S jedne strane jako mi je žao zbog njih, posebice za tu djevojku, jer nastavlja na svom putu ovisnosti, a s druge strane sam rekao: ‘Gospa je mislila na drugi način za mene. Ja imam cijeli tjedan za molitvu, za sudjelovanje u svim programima koji su tu u Međugorju’. Obavio sam put križa na Križevcu, molio sam krunicu na Brdu ukazanja, i to su sve milosti koje su mi dolazile jedna za drugom, da sam to sam isplanirao, sigurno ne bi bilo tako dobro.“

Koji su Vas osjećali obuzeli dok ste se uspinjali prema Gospinom kipu na Brdu ukazanja?

„Prije svega osjetio sam radost. Ovdje sam na jednom mjestu, gdje je Blažena Djevica Marija došla, gdje nas je posjetila, gdje je jako lijepo. Taj sat vremena mira, vedrine, spokoja, i sjetio sam se jedne klasične umjetničke slike – Isus sjedi i plače nad Jeruzalemom, toga sam se sjetio. Isus sa željom da spasi, gleda i misli na sve one koji prolaze Međugorjem. I svakako vidjeti tu molitvu, snažnu molitvu koja je potakla i moju vjeru. Mi pomažemo jedni druge kada molimo, podržavamo jedni druge u molitvi. Mislim na molitvu krunice. Hodajući po tom kamenu, vidiš ljude bosih nogu, penju se i to su sve znakovi koje mi je Bog darovao, stavio ih ispred mene da bi ojačao moju vjeru, da bi probudio nadu u meni, jer ja se nalazim u jednoj muslimanskoj zemlji i ponekad pomisliš: ‘Ma gdje su kršćani?’, kad vidiš ovdje tu masu ljudi osjetiš radost i kažeš: ‘Evo, tu su kršćani!’, i sjetiš se rečenice: ‘Vi ste svjetlo svijeta’, i shvatiš da mi svi trebamo biti svjetlo. Malo nas je ali možemo obasjati druge. Silazeći od Gospina kipa prema Plavom križu, susreo sam jednu gospođu, koja je boravila u istom pansionu kao i ja. Ispričala mi je neke svoje doživljaje koje je doživjela u Međugorju i to je sve utemeljeno u Gospinim porukama.“

Mislim da je Međugorje jedno svjetlo. Jedna stvar je posve jasna, osobe se ovdje mijenjaju. Ono što vidim, vidim ljude koji mole, koji sudjeluju u molitvi, vidim ljude koji se žrtvuju, rano ujutro ustaju, penju se na brda…

Bili ste na ukazanju i upoznali ste vidjelicu Mariju Pavlović Lunetti. Što nam možete kazati o tome susretu?

„To je bio jedan dirljivi trenutak jer sam očekivao kada Marija dođe, ja je nikada prije nisam susreo vidio sam je samo na fotografijama i to je bilo prije puno vremena, da će ona doći s nekom svitom ljudi pored sebe, a ona je došla na takav jednostavan način. Nismo čak ni shvatili da je došla Marija. Jako me dirnula ta njezina jednostavnost s kojom je došla među nas. Tada smo zajedno molili. Ta molitva je bila tako snažna, svim srcem. Tijekom molitve, iako ja osobno kao svećenik, franjevac, molim krunicu, nekako sam bio potaknut od te situacije, tog doživljaja i krunica je imala jedan drugi, rekao bih okus, užitak i ta misao da sam na mjestu gdje nas naša Majka dolazi pohoditi me jako dirnula. Ta misao me se jako dojmila. Kada sam počeo moliti, bio sam praćen tom mišlju, ona će tu vidjeti Blaženu Djevicu Mariju, Marija će tu biti prisutna, i ja sam mislio: ‘Samo sam jedan metar udaljen od mjesta gdje će Isusova Majka, i moja Majka biti prisutna’. To je bio jedan zaista dirljiv trenutak. Nakon molitve, nakon ukazanja jednostavnost kojom je Marija nama govorila bila je jako dirljiva. Nakon toga imao sam radost da me Marija pozvala u kuću, na kavu. Ta kava se produžila, pa sam imao priliku večerati s Marijom i postavljati joj pitanja. Razgovarali smo o jednostavnim stvarima. I još jedna stvar koja me dirnula je njezina pozornost. Vidio sam u blagovaonici dok smo sjedili, bila je tako pozorna na ostale osobe u blagovaonici. Ona se ustajala, posluživala ljude sa jednom velikom jednostavnošću, kao domaćica. Ona je dobila silno veliku objavu, a tako je jednostavna.“

Osobe koje mole ovdje, mogu shvatiti tko su one pred Gospodinom i mogu lakše razumjeti sebe

Za Međugorje se kaže da se ovdje živi i promiče nova evangelizacija. Što Vi mislite o tome?

„Mislim da je Međugorje jedno svjetlo. Jedna stvar je posve jasna, osobe se ovdje mijenjaju. Ono što vidim, vidim ljude koji mole, koji sudjeluju u molitvi, vidim ljude koji se žrtvuju, rano ujutro ustaju, penju se na brda. Ta brda nisu visoka, ali su jako teška za popeti se zbog kamenja. Mislim da su to svjedočanstva koja privlače vjeri mnoge osobe. Uvjeren sam da osobe koje dobro žive svoju vjeru ovdje, imaju dobro iskustvo svoje vjere ovdje, u budućnosti će biti dobri svjedoci. Njihov život će biti svjedočenje Isusa Krista, koji je trpio, koji je bio prikovan na križ, koji je umro, uskrsnuo, uzašao na Nebo. Ta vjera će se vidjeti u osobama iako možda neće otvoreno govoriti, ali sama činjenica da su se oni u sebi promijenili, nešto će ponijeti i to će se vidjeti pred drugima i dovesti druge vjeri. Same molitve mijenjaju srce ljudi. Mi moleći ne mijenjamo Gospodina, mi Njemu u molitvi ne govorimo stvari koje On ne zna, mi u molitvi shvaćamo ono što Gospodin želi od nas. Mi shvaćamo kako Gospodin želi da mi govorimo, kome da govorimo, na koji način da govorimo. I to se samo može shvatiti u molitvi i mislim da osobe koje mole ovdje, mogu shvatiti tko su one pred Gospodinom i mogu lakše razumjeti sebe.“

Cijeli razgovor poslušajte u nastavku.

Andrija Šego

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne