U Međugorju je 14. i 15. veljače održana dvodnevna duhovna obnova za župljane Međugorja. Duhovna obnova sastojala se od molitve krunice i svete mise u crkvi sv. Jakova, te duhovnog nagovora u dvorani sv. Ivana Pavla II.. Voditelj ove duhovne obnove bio je fra Bojan Rizvan, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru. Kako nam je kazao, tijekom ova dva dana pokušao je s međugorskim župljanima razmišljati o otajstvima Kristova života budući da nas korizma trajno poziva da upoznamo izbližega Kristov život, ali i s druge strane da nasljedujemo njegov put u našem životu.
„Tako smo nakon slavlja Euharistije i homilije koja je bila na svetoj misi, ovdje u dvorani prvoga dana razmišljali o Isusovim kušnjama u pustinji koje donosi evanđelist Matej, te prepoznajući u Kristovim kušnjama i naša iskušenja s kojima se svakodnevno suočavamo i na neki način pokušali dati odgovor koji je dao i Krist, a to je ostajući vjeran Očevoj ljubavi, Njegovoj svetoj volji i poslušnosti na koju nas On poziva. Sam Gospodin nam je pokazao kako u tim kušnjama valja uvijek biti vjeran Božjoj riječi, ostati u onome što Gospodin od nas traži, a ne nekako slijediti te zamamne ponude koje nam često Đavao nudi na našem životu. Ovoga drugoga dana pokušali smo razmišljati najprije o snazi riječi koju imamo u našem životu i kako lako možemo svojom riječju slomiti tuđe živote, kako lako možemo možda zaparati nečije srce, tako ga i raskrvariti, donijeti određenu bol. Ali jednako tako i u milini riječi koja nam dolazi po Božjoj riječi, po onome što nam je On učinio u našem životu”, kazao je fra Bojan Rizvan te naglasio kako se ta domišljatost Božje ljubavi osobito očituje time što je Riječ tijelom postala.
„Tako da nam Božja riječ nije samo darovana da je mi slušamo i da na neki način hrani našu vjerničku svijest, nego ponajprije Riječ je postala tijelom i tako se možemo s Kristom i susresti, da možemo dopustiti da dotakne naš vlastiti život. U tom kontekstu promišljali smo o Markovom evanđelju onaj susret Krista sa ženom koja je 12 godina bolovala zbog krvarenja, prepoznajući upravo u tome dugotrajnost te bolesti i kako naše rane mogu poprilično dugo biti prisutne u životu. Promišljali smo i o njezinoj želji da se riješi nekako te svoje bolesti, te kako svjedoči evanđelist Matej da je sve potrošila kod pustih liječnika. To je često slika današnjeg čovjeka kojemu nekako zdravlje postaje najvažnija vrednota u vlastitom življenju, te je spreman sve što ima potrošiti ne bi li možda našao liječnike i tako iscijelio svoje narušeno zdravlje. Ali s druge strane vidimo da to njoj ništa nije koristilo, dapače bilo joj je sve gore”, kazao je fra Bojan te dodao kako smo danas nažalost u našem društvu svjedoci da ljudi čeznući za tim zdravljem ponekad se i odmaknu od Boga.
„Čak i znaju zatajiti svoju vlastitu vjeru odlazeći kod različitih bioenergičara, nekakvih gurua, različitih kvadri-nadri liječnika koji na neki način opterećuju hod i život, a vidimo da Krist zapravo iscjeljuje onoga trenutka kada sazre želja u našem životu, a to je želja za spasenjem. Jer kako svjedoči evanđelist Marko, ova žena je željela biti spašena, ne samo ozdravljena nego i spašena. Onoga trenutka kada shvatimo vrijednost spasenja u našem životu tada postajemo istinski zdravi. To ne znači da će bolest nestati ili da će se bolest ukloniti iz našeg života, ali znači da ćemo sigurno drugačije nositi svoju vlastitu bolest. Nosit ćemo je onako kako je nosio Krist svoj vlastiti križ, a to je posve predano u Očevu volju, Njegovu blizinu i Njegovu ljubav. Zato i mi samo možemo živjeti tu našu spašenost, a korizma nas upravo na to poziva da po različitim pokorničkim djelima mi živimo spašenost na koju nas Gospodin poziva”, kazao je na kraju fra Bojan Rizvan.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
