Ovih dana u Međugorju se nalaze hodočasnici iz Španjolske, Italije, Ukrajine, Slovačke, SAD-a, Kolumbije, Poljske, Kanade, Francuske, Rumunjske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tijekom cijele godine u Međugorju se za različite jezične skupine održavaju seminari posta, molitve i šutnje u Kući mira (Domus pacis). Tako se od 6. do 10. ožujka održao seminar posta, molitve i šutnje za hodočasnike iz Slovačke. Kako su nam kazali u grupi je bilo 42 hodočasnika, od kojih trojica svećenika. Sudionici su tijekom programa molili krunice, slavili svete mise, klanjali se danonoćno Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu i razmatrali o Božjoj Riječi, a seminar je vodio fra Antonio Primorac. Drugoga dana seminara sudionike smo susreli kod Gospina kipa na Brdu ukazanja nakon što su izmolili radosna otajstva Gospine krunice, a među njima je bio i fra Peter Vician koji dolazi iz maloga grada Nová Baňa u Slovačkoj. Fra Peter ima 50 godina, svećenik je već 10 godina, a u Međugorju je bio više od 15 puta.
„Sjećam se vrlo dobro svojih prvih dolazaka u Međugorje, došao sam na Mladifest prvi put na hodočašće s mladima kao mladomisnik i bilo je to jako zanimljivo. Jedan od mojih profesora počeo se ljutiti kada se spominjalo Međugorje, a ja sam tada u srcu odlučio da unatoč svemu želim putovati u Međugorje da mogu imati svoje osobno mišljenje. Međugorje je za mene oaza mira gdje mogu uvijek crpiti snagu i doživjeti uvijek svaki puta nebo na zemlji. Gospa je u mom životu Majka. Najbolja i najljepša Majka. Majka koja me prati. Zahvaljujem joj za obraćenje koje mi je izmolila. Moji roditelji su puno godina molili krunicu za moje obraćenje i ja znam da je to bila Ona koja mi je izmolila moje obraćenje. Đakonsko ređenje, svećeničko ređenje, sve se događalo na marijanske blagdane”, kazao je fra Peter Vician, a na pitanje što Međugorje znači za svijet kratko i jasno odgovara: nada.
Kada se vraćamo iz Međugorja kući imamo iskustva upravo onih koji nisu rado dolazili u Međugorje, upravo oni su promijenjeni, oduševljeni, dotakla ih je Božja milost.
„Ono što slušam iz Božje Riječi ovdje se ostvaruje. To je istina. Međugorje je nada. Imamo obećanje od Isusa da će Crkva ostati zauvijek i da vrata paklena neće ju nadvladati. I jedna Gospina poruka kaže: Na kraju će moje Bezgrješno srce pobijediti. Crkva se ne može odijeliti od Gospe jer Blaženu Djevicu je odabrao Bog da bude Majka Crkve. Osobama s kojima putujem u autobusu na hodočašće je teško kada dolaze, kada putuju u Međugorje, ali na kraju vidim kako su na koljenima u molitvi muškarci s krunicom u ruci i mijenjaju se srca. To je jedan predobar, lijep osjećaj gledati što se događa. To je snažno iskustvo gledati ljude, dovoditi ljude u Međugorje i onda vidjeti kako se mijenjaju. Kada se vraćamo iz Međugorja kući imamo iskustva upravo onih koji nisu rado dolazili u Međugorje, upravo oni su promijenjeni, oduševljeni, dotakla ih je Božja milost. Međugorje – to je mjesto povratka čovjeka Bogu. Sotona želi ispuniti naša srca nemirom, mržnjom i želi nas okrenuti kao brat protiv brata, a sve možemo nadvladati i pobijediti molitvom koju nam nudi Marija. Bez odnosa s Bogom nije moguće osjetiti i imati mir srca”, kazao je fra Peter, a na pitanje što za njega osobno znači seminar posta, molitve i šutnje na kojemu je sudjelovao kaže:
„Ovo vrijeme je duboko provedeno s Bogom. Doma u samostanu živi se brzo, vrlo brzo se sve radi, blagovanje za stolom, kušanje hrane, sve ide na brzinu. Ovdje sam shvatio da sjediti i blagovati za stolom je upravo molitva. Otkrio sam dubinu i ljepotu posta. Post je ogroman dar. Post je odabir, a ne odricanje. Doživio sam promjenu srca, susreo sam se sa stvarima koje želim mijenjati u svome životu, uvidio sam svoj odnos prema braći kako sam krao vrijeme koje sam njima mogao darovati. Često sam se izgubio u služenju i rijetko sam se zaustavljao da osluškujem riječ Gospodinovu u srcu. Nakon ovog seminara smatram da su post, molitva i šutnja jako, jako važni i da ih se ne može obilaziti. Bez posta, rekao bih da gledamo preko prljavih naočala na svijet koji nas okružuje, naše oči su prljave bez posta”, rekao je fra Peter te dodao da je teško izdvojiti nešto u Međugorju kada vidi molitve, svete mise, Brdo ukazanja, Križevac… no ipak izdvaja ispovjedaonicu u kojoj se događaju promjene.
„Ono najosnovnije, najvažnije jest onih pet glavnih poruka, kamenova. Kako nas Gospa Majka vodi svome Sinu Isusu, otvaraju nam se oči i vidimo istinu. Svjedok sam promjene života u ispovjedaonici, to su čudesa. U Međugorje sam na prva hodočašća počeo dolaziti kao svećenik. Tu se učvrstilo moje zvanje, moj svećenički poziv. Ponekada u srcu osjećam da bih najradije ostao ovdje živjeti zauvijek, ali Gospa me šalje kući jer tamo još imam svoje obaveze. Međugorje je duboko, duboko u mome srcu”, govori fra Peter te naglašava kako Međugorje sigurno može pomoći mladom čovjeku da otkrije svoj duhovni poziv: „Sigurno mladi tu pronalaze svoj identitet i tko su zapravo oni u Božjim očima, te je tada lakše odlučiti se za duhovno zvanje”, kazao je fra Peter, te na kraju uputio nekoliko riječi zahvale.
Hvala Gospi da me je pozvala u Međugorje da mogu doživjeti svaki put Božje Kraljevstvo. Zahvalan sam za ljude koje sam mogao ovdje susresti i upoznati, ljude na kojima mogu vidjeti ono što govore i žive
„Hvala Gospi da me je pozvala u Međugorje da mogu doživjeti svaki put Božje Kraljevstvo. Zahvalan sam za ljude koje sam mogao ovdje susresti i upoznati, ljude na kojima mogu vidjeti ono što govore i žive. Zahvalan sam za zajednicu Svjetlo Marijino da se mogu osjećati kod kuće, ne moram se brinuti što ću jesti, gdje ću spavati jer se oni pobrinu o meni, ali najviše se brinu o duši. Bogu hvala, Bogu hvala. Sve one koji će čitati ovo svjedočanstvo neka blagoslovi Gospodin. Neka vas On blagoslovi na Gospin zagovor i zagovor sv. Josipa.”
Tekst i foto: Mateo Ivanković
