U vremenu smo korizme kada se vjernici duhovno pripremaju za najveći kršćanski blagdan Uskrs. To je vrijeme i kada se u Međugorju za razliku od ostatka godine nalazi manji broj hodočasnika, no unatoč tome ovoga vikenda u Međugorje su hodočastili pojedinci, obitelji, te veće i manje grupe hodočasnika iz Španjolske, Italije, Rumunjske, Francuske, Hrvatske… Upravo iz Hrvatske, iz Cetinske krajine, u Međugorje je stigla skupina od 40-ak hodočasnika. Došli su na jednodnevno hodočašće, a 12 hodočasnika iz grupe susreli smo ispred župne crkve sv. Jakova u Međugorju, dok se ostatak nalazio u dugim redovima kod ispovjedaonica, strpljivo čekajući svoj red kako bi očistili dušu u ovoj ispovjedaonici svijeta. Tijekom dana hodočastili su još i na Brdo ukazanja, te su sudjelovali na večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova. S nekima od njih smo i razgovarali, a jedan od hodočasnika, te ujedno i organizator hodočašća mladi Hrvatin Vugdelija ne skriva radost što se ponovno nalazi u Međugorju gdje dolazi često, ali i gdje je u srcu dobio potvrdu za svoj duhovni poziv jer se sprema za skorašnji ulazak u postulaturu.
Ono što bih posebno izdvojio u Međugorju je Križevac. Svaki put kada dođem u Međugorje mene vuče taj Križevac, meni je Križevac posebno mjesto u Međugorju
„Mi smo iz Cetinske krajine, najvećim dijelom iz Otoka i Trilja, a ovo nam je treći put da dolazimo u svetište Kraljice Mira u Međugorje. Jutros smo se malo više zadržali na graničnim prijelazima pa nismo uspjeli otići na Križevac, ali se Marija pobrinula pa smo se popeli na Podbrdo. Čak i oni koji nisu mogli, koji su imali zdravstvenih poteškoća su uz pomoć Majke Božje došli do svoga cilja. Sada smo na molitvi krunice, poslije toga slijedi i sveta misa, a neki su i na ispovijedi. Posebno kada dođem u Međugorje uvijek vidim kako se Marija smiješi. Moja najveća karakteristika je smijeh, a meni je u cilju da ako Bog da postanem svećenik i fratar, pa kada je netko tužan počnem moliti devetnicu da se vrati radost toj osobi i Gospodin uvijek to usliši preko međugorske Kraljice Mira. Moj prvi dolazak u Međugorje nije bio davno, prije otprilike tri godine kada sam došao s našim svećenikom o. Brankom Zebićem. On je mene odlučio povesti i prvi put sam tada bio u Međugorju i odmah sam čitao na svetoj misi. Mislim da je to velika milost! Čitam i ministriram svugdje, gdje god dođem, ali posebna je milost u jednom Međugorju sudjelovati u služenju i čitanju svete mise. Ono što bih posebno izdvojio u Međugorju je Križevac. Svaki put kada dođem u Međugorje mene vuče taj Križevac, meni je Križevac posebno mjesto u Međugorju”, kazao je Hrvatin, a nekoliko riječi s nama je podijelila i Vanja Poljak iz Sinja.
„Ovdje mi je posebno drago doći. Imamo našu čudotvornu Gospu Sinjsku koju pohodim svaki dan jer sam žalosna pošto sam izgubila muža prije 3 mjeseca, a sina prije 22 godine, no ovdje nađem mir. Kada dođem u Međugorje nahranim svoju dušu, budem tako mirna. Majka za mene osobno znači sve, da mi nije Majke ne bih hodala i ne bih mogla ići dalje. Uvijek kada imam priliku dođem u Međugorje. Zahvaljujem na svemu, nisam pitala ni Marije ni Isusa zašto sam dobila ovaj križ, valjda znaju za što ga nosim, ali ga hrabro nosim”, kazala je Vanja, a za kraj nekoliko dojmova prenijela nam je i Gordana Voloder.
„Dolazim ovdje u Međugorje radi svoga PTSP-a pošto sam u ratu izgubila roditelje i dva strica. Imam malu djecu, pa dolazim da mi Gospa draga pomogne i da mi djeca budu zdrava. Volim ići na hodočašća s Hrvatinom. On je mlad, zna sve to lijepo organizirati. Volim doći u Međugorje gdje dobijem krila. U Međugorju mi je sve prekrasno, sve, ispovijed, krunica, sveta misa… a posebno kada dođem pred Gospu tada se rasplačem i raznježim”, kazala je kratko Gordana.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
