Završnu katehezu ovogodišnjega Mladifesta, petog dana Festivala na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju držao je fra Bojan Rizvan, član Franjevačke kustodije svetog Jeronima, a prije kateheze jutarnju molitvu s mladima iz cijelog svijeta koji su se od ranog jutra počeli okupljati oko vanjskog oltara, predvodio je, ako i svakog jutra međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
Ovo mjesto je obilježeno i Marijinom blizinom, ali i franjevačkom duhovnošću.
”Ad fontem! Na izvor!”, tema je ovogodišnjeg Mladifesta pa je s tom temom svoju katehezu o Međugorju, Gospi i svetom Franji počeo i fra Bojan.
”Nije to samo lijepo geslo niti želja Crkve, nego je to ponajprije osobni poziv da se vratimo na izvor, a kao što je u poruci za ovaj Mladifest rekao i papa Lav to je Krist”, počeo je svoju katehezu fra Bojan i nastavio kako je Međugorje mjesto na kojem učvršćujemo naš odnos s Kristom, kojega susrećemo u slavlju sakramenata.
”Ovo mjesto je obilježeno i Marijinom blizinom, ali i franjevačkom duhovnošću”, kazao je fra Bojan pa podsjetio na brojna svjedočanstva u kojim se govori o promjeni života po Marijinom zagovoru.
Sveti Franjo dopustio je Kristu da ga preobrazi. I to je važno za naš život: dopustiti Bogu da nas pobijedi.
Kazao je i kako je sveti Franjo bio zaljubljenik u Krista, a u našem duhovnom životu povratak na izvor može se smatrati obnovom zaljubljenosti, za koju je rekao da dublje iskustvo zrele ljubavi.
”Sveti Franjo dopustio je Kristu da ga preobrazi. I to je važno za naš život: dopustiti Bogu da nas pobijedi”, kazao je fra Bojan, pojašnjavajući kako nas Bog kada nas pobijedi ne ponižava, nego preobražava.
Kazao je kako zaljubljenost ne možemo sakriti pa govorio i o tome što smo sve spremni učiniti kada smo zaljubljeni, ali da na osjećajima nismo spremni graditi, nego na temeljima Kristove istine.
”Zaljubljenost u Krista, treba biti ukorjenjivanje u Božju volju”, kazao je fra Bojan pa nastavio kako je Franjo želio biti odgovor na Kristovu ljubav pa plače jer ”Ljubav nije ljubljena”.
Bog uvijek dolazi s pitanjem, jer je to ljubav koja nas želi osvojiti, koja nas želi preobraziti.
”Franjo kad je bio mlad nije imao sliku da će biti svetac, imao je druge snove, biti slavan, biti vitez, imati ugled i čast, da mu se drugi dive… Onda je usnio sam u kojem ga je netko pitao može li mu više dati sluga ili gospodar? Bog kada dolazi u naš san ne dolazi s optužbom, s prijekorom, nego u naše snove Bog uvijek dolazi s pitanjem, jer je to ljubav koja nas želi osvojiti, koja nas želi preobraziti”, kazao je fra Bojan pa upitao mlade puštaju li Boga u svoj san?
”Kada dopustimo da Bogu uđe u naš život onda slažemo svoje prioritete. Ono što više volimo više je na ljestvici naših prioriteta. Za ono što volimo nađemo vrijeme, za ono što ne volimo nađemo opravdanje”, kazao je fra Bojan i pojasnio kako su najveći pokornici zaljubljenici u Isusa Krista pa je to usporedio s Međugorjem koje nam govori da živeći u pokori kroz post, molitvu i djela milosrđa, mi izričemo svoju ljubav prema Bogu prepoznajući Njegov glas koji nas mijenja.
Fra Bojan je kazao kako sveti Franjo, ne dolazi Bogu kao mi kada Ga nešto molimo, nego ga pita: ‘Gospodine, što hoćeš da učinim’ te na taj način postaje Božji sluga i čuje glas s križa: ‘Franjo, idi i popravi moju Crkvu zar ne vidiš da se ruši!’, što postaje Franjino poslanje, a Crkvu je popravio svetošću svoga života, živeći Evanđelje.
Sveti Franjo bio je osoba čije je srce bilo preobraženo Kristom i zato je Krist bio vidljiv u njemu i zato su ga zvali drugim Kristom
Sveti Franjo, kazao je, bio je osoba čije je srce bilo preobraženo Kristom i zato je Krist bio vidljiv u njemu i zato su ga zvali drugim Kristom, a on je sam postao molitva, jer je stalno živio u Božjoj prisutnosti i trudio se u potpunosti postajati sličan Kristu, siromašnome i raspetome.
Prije nego je dobio darove stigmi, kazao je fra Bojan, da sveti Franjo nije molio da ga se oslobodi patnje, nego je molio za milost da osjeti ljubav koju je Krist imao kada je radi nas grešnika bio razapet na križu i molio je da osjeti bol koju je Krist osjetio kada je bio raspet na križu.
Ljubav se uvijek mjeri spremnošću na trpljenje.
”Ljubav se uvijek mjeri spremnošću na trpljenje. Nekoga voliš onoliko koliko si spreman trpjeti za njega. Nekoga voliš onoliko koliko si spreman život svoj dati za njega. I to je Franjo znao”, kazao je fra Bojan pa je za njega i smrt postala sestra.
Sveti Franjo u Porcijunkuli daruje svoj život Gospodinu okružen svojom braćom.
”Porcijunkulu je sveti Franjo posebno volio. Govorio je da je to osobito mjesto Božjeg prebivališta. To je porcija, komadić zemlje. Porcijunkula je komadić zemlje, ali je Franjo na tom komadiću zemlje otkrio komadića neba. Zato je Gospa Porcijunkula. Ona u sebi nosi komadić neba iz poslušnosti Božjoj riječi. Zato je Međugorje Porcijunkula, jer ovdje imamo komadić neba. Ovdje čujemo Božju riječ. Ovdje dopuštamo da ta Božja riječ, ovdje dopuštamo da ta riječ zavlada u našem srcu i ako to dopustimo onda i mi postajemo Porcijunkula… Onda i mi postajemo komadić neba drugima”, kazao je fra Bojan Rizvan i na kraju svima zaželio da prihvatimo Božju riječ i postanemo komadić neba jedni drugima.
Velimir Begić
