Sedmero mladih ljudi iz Tomislavgrada pješačili su nešto dulje od jedne noći i jednog dana do Međugorja ususret 43. obljetnici ukazanja Kraljice mira. S odmorom od samo jednog sata prešli su 85 km. Nisu se željeli zaustavljati ni za kratak razgovor kao da su strahovali da bi im zadržavanje poremetilo kontinuitet koraka. Ipak jedan od njih, Marko Ćavar, zastao je i u nekoliko minuta za Radiopostaju Mir Međugorje ispričao kratku hodočasničku priču svih sedmero hodočasnika.
„Krenuli smo sinoć oko 18 sati iz Tomislavgrada. Iskreno, malo nas je umor svladao, ali evo, kad smo blizu onda ćemo još malo pretrpjeti i završiti dionicu. Željeli smo iskoristiti noć, budući da su visoke temperature. Samo smo oko 5 sati jutros odlučili u Posušju malo, na sat vremena, kako se kaže – ubiti oko. U 6 sati nastavili smo hoditi.“
Zapitao se smije li spomenuti prijatelje – suputnike pa ipak počevši od sebe kazao „Zovem se Marko, imam 25 godina, student sam, kao i Petar Krešimir, a uz nas hodočaste još Marijana, Ante, Stipe, Ivan i Karlo. Odlučili smo se na hodočašće da se pomolimo, ali i da malo razmislimo o svojim životima uz molitvu, uz hod i druženje, uglavnom jedno lijepo iskustvo. Ja hodim prvi put dok moji prijatelji već nekako godina pješače svake godine.“
Kazao je kako su im je prva i najvažnija nakana zahvala, a onda i molitvene prošnje. „Neka svatko za sebe uzme svoje možda najteže trenutke, male žrtve, umor i vrijeme, neka to bude zahvala Bogu za sva dobročinstva u našim životima, a isto tako prilika da razmislimo o svojim životnim pitanjima, problemima i u konačnici zahvala za nas, za dar života, za naše obitelji, za naše prijatelje, bližnje i ostale.“
Na kraju Marko je kazao kako je Kraljici mira u Međugorje dolazio kao Framaš. „S Framom smo dolazili na seminare. No najbitniji su plodovi Međugorja, tako da idemo i molimo se Kraljici mira sa zahvalom, a opet i s prošnjama.“
Višnja Spajić
