Michal Libant, koji je 20 godina radio u najstrožem zatvoru u Slovačkoj, u Leopoldovu, održao je svjedočanstvo na 37. Mladifestu. Kazao je kako je oženjen Mirkom s kojom je 23 godine i imaju petero djece. Za Međugorje je prvi put čuo za Međugorje s 32 godine, a onda mu je tetka donijela DVD iz Međugorja i zatražila obećanje da će ga i pogledati. On je obećao jer nije znao da traje dva sata.
”A šta ako je ovo sve istina?”, upitao se kada je pogledao DVD te nastavio kako ga je tada Gospa uzela za ruku i počela mijenjati njegov život, a onda je doveo jedan bend u zatvor i prenio im to što je doživio.
Kada je sreo jednoga osuđenika koji moli krunicu i drugoga koji čita Sveto pismo upitao je Boga što će s ovom dvojicom osuđenika, a onda je došao još jedan pa se zajednica proširila na 20 zatvorenike, koji su mu rekli da bi željeli imati neko ime kao Ratnici za slobodu, kamenje, Lanci… obećao im je moliti da to bude po Duhom Svetom i nakon dva mjeseca kad su svirali jedan od njih je ostavio gitaru i predložio da se zovu Dismas, a koji broji više od 5000 članova.
”Stopa recidivizma u Slovačkoj i Češkoj iznosi 70 posto. To znači da će se od 10 osuđenika, sedam vratiti u zatvor. Prema tim podacima iz zajednice Dismas u zatvoru bi trebali biti njih 1200, a u zatvoru ih je samo 46. Svaku večer 11 godina molimo, a moj zadatak je bio da osuđenicima kažem da mole jedan sat ili pošalju pismo nekome da moli s njima taj jedan sat.
Nakon otprilike dva tjedna, jedan član Društva Dismas, bivši ovisnik o drogama, kaže mi: ‘Gospodine učitelju, nazvao sam majku i zamolio je da moli sa mnom u subotu, počela je jako plakati i rekla: Sine, cijeli sam život molila da mi ovo kažeš. Idem u bolnicu, ali ću se tada moliti s tobom.’ Nakon dva tjedna sjedim u uredu, a budući da otvaram sva pisma koja osuđenici dobiju, a jedno od njih je bilo od njegove sestre. U njemu sam pročitao da mu je majka umrla. Nazvao sam ga i rekao mu: “Tvoja majka je umrla…” Puno je plakao, a i meni su oči bile pune suza. Ali kad je prestao plakati rekao je: ‘Gospodine učitelju, ja sam sretan jer je moja majka za to molila i Bog joj ej to dao, hvala Bogu, jer sada sjedim ovdje i mogu moliti za svoju majku, ženu i djecu”, kazao je Michal Libant pa prenio iskustva zatvorenika koji su mu govorili da su sretni u zatvoru, jer da nisu bili u zatvoru ne bi upoznali Isusa Krista, koji ih kako su mu rekli ”vani nije zanimao”.
U svom svjedočanstvu Michal Libant iznio je primjere brojnih zatvorenika osuđenih zbog teških kaznenih djela kojima je u zatvor ”donio” Isusa i koji nikada ne bi otkrili Isusa da nisu dospjeli u zatvor. Iznio je i primjere brojnih članova zatvorske zajednice Dismas koji su se uspješno snašli u životu izvan zatvorskih zidina nakon povratka u vanjski svijet. Brojne je povezao s članovima obitelji koji im nisu mogli oprostiti prijestup.
Pisma koja su slali po drugim zatvorima nekim su bila jedino pismo koje su dobili nakon deset godina u zatvoru.
“Gospodine učitelju, 15 godina sam u zatvoru i deset godina nisam primio pismo ni od koga. A vi, kojeg ni ne poznajem, napisali ste mi pismo, vi ste moja obitelj, jer su n amene svi zaboravili”, prenio je svjedočanstvo jednoga zatvorenika, a jednom je primio pismo s 81 stranicom, jer već 25 godina nema nikoga i u tom pismu mi je napisao sve što je proživio u tih 25 godina.
Za ljude koji su u zatvoru i koji nemaju nikoga traži ‘anđela’ da moli za njih samo tri sekunde dnevno, a pozvao je i mlade da se jave (spol.dismas@nullgmail.com) te da će dobiti ime zatvorenika za kojega mogu moliti.
”Svaki dan već 11 godina posjećujem zatvore i ovakve festivale. Pitaju me koliko da mi plate za ovo, a ja im odgovorim da mi je već plaćeno, jer smo najveća zajednica u Europi, ali većinom nitko za nju ne zna, jer su naši članovi kao u katakombama, a mjesečno moramo poslati 1300 ručno napisanih pisama i isprintati 20.000 stranica u boji. Poslat ćemo pismo odavde. Prošli mjesec sve je to koštalo oko 5.000 eura”, kazao je Michal koji je pozvao sudionike Mladifesta da mole tri sekunde dnevno za nekog zatvorenika i obećao otići u svaki zatvor u koji ga netko pozove.
