U utorak, 10. veljače na spomendan bl. kardinala Stepinca molit će se za franjevce i puk iz međugorske župe koji su stradali u Prvom i Drugom svjetskom ratu te Domovinskom ratu. Molitva kod spomenika na temeljima stare crkve bit će u 16:45, zatim slijedi krunica i misa u crkvi.
”Franjevci iz naše župe ubijeni za vrijeme Drugog svjetskog rata: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U Prvom svjetskom ratu iz naše župe poginula ili nestala je 61 osoba. U Drugom svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945): 386 osoba. U domovinskom ratu: 10 osoba”, navode iz međugorske župe u novom Župnom listu, u kojem donose i dio iz propovijedi blaženog kardinala Stepinca, a koju je izrekao u travnju 1941. godine, a u kojoj govori o potrebi za mirom, a riječi blaženog kardinala Stepinca, koje donosimo, aktualne su i danas.
”Jedan od najljepših darova što ih je Isus Krist donio svojim apostolima nakon slavnog uskrsnuća, bio je bez sumnje dar mira. Ako smo ikada osjećali vrijednost ovoga dara, to ga osjećamo danas, kad je čitav svijet nalik strahovitom uzburkanom oceanu, na kojem pojedinačni ljudski životi, a i čitavi narodi, postadoše igračka razbješnjelih valova strasti. Svima nam se, svima bez razlike, otima danas uzdah iz grudi sličan onome, što svećenik moli kod oltara: »Uskrsnuli Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir!«. O Kneže mira, Isuse Kriste! Ti ne isključuješ nikoga od svoga mira ni nakon slavnog uskrsnuća, samo ako nađeš otvorena i raskajana srca. Ti si bio spreman da ga dadeš i podlim židovskim poglavicama, koji su nahuškali masu da viču na Tebe – raspni ga, raspni! Nisi isključio Petra, koji se zaklinjao na Veliki Četvrtak, da Te ne pozna. Nisi isključio apostola i učenika, koji su Te onako sramotno ostavili na cjedilu u Tvojoj gorkoj muci. A zašto ipak nisu svi jednako postali dionici Tvoga svetog uskrsnog mira? Zato jer su samo neki od njih bili ljudi dobre volje. Pa makar su i pogriješili po ljudskoj slabosti, ipak su priznali tebe i sveti zakon Tvoj. Zato im daješ mir, veliki mir prema riječima pobožnog psalmista: »Veliki mir imaju, koji ljube zakon tvoj!«.
Pođimo dakle putem koji je označio Bog, ako hoćemo da nas ogrije konačno blagodat trajnog mira. Prva i temeljna stvar jest, da čovjek opet sagne ponizno glavu pred živim i pravim Bogom i da ga prizna ne samo ustima nego srcem i dušom, apsolutnim Gospodarom svega, jer je »bez vjere nemoguće ugoditi Bogu«. Rekoh dušom i srcem, a ne samo ustima, kao što čine danas mnogi katolici, da ne bi uskrsnuli Krist i nama upravio ukor, koji je za života upravio nevjernim Židovima: »Puk ovaj časti me ustima, ali srce njegovo daleko je od mene!«. Iz žive vjere niče onaj spasonosni strah Božji, koji je početak svake mudrosti, jer izgoni grijeh iz duše i čuva i unapređuje krjeposti. Kad se bude opet poštivalo sveto ime Božje, kad se bude opet poštivao dan Gospodnji, kad bude opet cvala sveta čistoća mladeži, kad bude opet vladala bračna vjernost i poštenje, kad se bude poštivala tuđa imovina, život i glas bližnjega, kad se bude opet poštivalo odredbe Svete Crkve, izdane za duhovno dobro vjernika, onda i samo onda se mogu očekivati dani mira prema onoj Svetoga Pisma: »Velik mir imaju koji ljube zakon Tvoj!« Isuse, uskrsnuli Spasitelju! K Tebi, Knezu mira, upiremo oči u strašnoj oluji, koja je snašla čitav svijet. Dođi među nas, koji smo Te istina mnogo puta zatajili, gore nego apostoli, ali koji ipak hoćemo da budemo Tvoji. Reci, molimo Te, i našem hrvatskom narodu na pragu novoga razdoblja života, kao nekoć apostolima nakon Uskrsnuća: »Mir vama!«
