U Međugorju je u tijeku 27. međunarodna duhovna obnova za organizatore hodočašća, voditelje centara mira i međugorskih molitvenih i karitativnih skupina, koja se održava pod geslom: Učite od mene i naći ćete mir (Mt 11, 28-30).
Na ovoj duhovnoj obnovi sudjeluje oko 300 organizatora hodočašća, voditelja centara mira i međugorskih molitvenih i karitativnih skupina iz 40 zemalja, iz: Perua, Bolivije, Gvatemale, Hondurasa, Meksika, Nikaragve, Venezuele, Španjolske, Brazila, Carucaoa, Argentine, Kolumbije, Kostarike, Čilea, Salvadora, Paname, Paragvaja, Bonairea, Malte, Rumunjske, SAD-a, Irske, Engleske, Kanade, Italije, Poljske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Švicarske, Austrije, Litve, Ukrajine, Koreje, Belgije, Francuske, Mađarske, Slovačke i Rusije.
Jutros, četvrtog dana ove duhovne obnove, Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu predvodio je međugorski župnik fra Marinko Šakota, koji je potom održao i još jedan svoj nagovor na ovoj duhovnoj obnovi, u kojemu je govorio o Gospinoj pedagogiji i tome kako nas Gospa uči moliti, a prenosimo ga u cijelosti:
Međugorje je škola u kojoj Marija, Kraljica mira, odgaja svoju djecu kako pronaći pravi put do mira. Uspoređujemo li Međugorje s drugim mjestima Gospinih ukazanja i svetišta, moglo bi se reći da je odgoj u školi Kraljice mira njegova specifičnost. I na drugim mjestima, primjerice u Lurdi i Fatimi, Gospa je pozivala na povratak Bogu, na obraćenje i molitvu, ali nigdje to nije imalo takvu pedagošku dimenziju, dubinu i dinamičnost odgoja kao u Međugorju. I sljedeća poruka ukazuje na tu posebnost: «…želim vam davati poruke kao nikada što je igdje bilo u povijesti od nastanka svijeta.» (4. 4. 1985.)
Pitanje se postavlja: Zašto je u ovom povijesnom trenutku Gospa osnovala školu u Međugorju i odlučila se za takav – vremenski gledano dugi i intenzivni – pedagoški pristup ljudima?
Mnogo je razloga za to. Jedan od glavnih je sve jače djelovanje Zloga (sotone, đavla) koji čovjeka zavodi, zasljepljuje i vodi na put propasti. Majka nas upozorava: «… sotona vlada i želi uništiti vaše živote i zemlju po kojoj hodate» (25. 3. 2020.). Zbog toga je Majka došla k nama, k svojoj djeci, da nam svojim majčinskim savjetom i odgojem pomogne sačuvati se od Zloga i vratiti se s pogrješnog na pravi put mira.
Kao glavnu ideologiju usko vezanu uz sotonu Gospa navodi modernizam:
- «Bog vam je dao milost da živite i štitite sve dobro što je u vama i oko vas, i da potičete druge da budu bolji i svetiji, ali i sotona ne spava i preko modernizma svrće vas i vodi na svoj put.» (25. 5. 2010.)
- «Vi, dječice, molite i borite se protiv napasti i svih zlih planova koja vam preko modernizma đavao nudi.» (25. 3. 2015.)
- «Vi, dječice, molite i borite se protiv materijalizma, modernizma i egoizma koje vam svijet nudi.» (25. 1. 2017.)
Iako je današnji, moderni čovjek u tehnološkom i znanstvenom smislu jako napredovao, unatoč tome – ili baš zbog toga – Marija u Međugorju otvara svoju školu mira i molitve. U vremenu sve veće i češće edukacije, sve razvijenijih tehnoloških i komunikacijskih sredstava, ali i sve grubljih nijekanja i gaženja istinskih vrijednosti kao što su život od začeća do smrti, obitelj i spol te sve učestalijih avanturističkih pokusa nad čovjekom i životinjama, ponizna službenica Božja tiho i nenametljivo, s ljubavlju i ustrajno, dolazi na zemlju, u maleno Međugorje, pomažući svojoj djeci majčinskim savjetom da pored mnogih stranputica pronađu put do pravoga mira. U vremenu sve gušćeg umrežavanja putem komunikacijskih sredstava brižna Majka ne odustaje okupljati svoju raspršenu djecu oko sebe kako bi ih zaštitila od dezorijentiranosti, lutanja i izgubljenosti te ih pored bezbrojnih zamki vodila prema svome Sinu koji je Put, Istina i Život. Dok je pogled svijeta sve češće usmjeren u daleka svemirska prostranstva, u namjeri da čovjek pronađe novi životni prostor negdje daleko od Zemlje, Majka i Učiteljica preko Međugorja odgaja svoju djecu da budu njezine ruke i apostoli mira kako bi spasila ovaj svijet od uništenja koje mu prijeti. Sve većim i gotovo nezaustavljivim razvojem čovjek kao da se trudi zagaditi i uništiti ovaj svijet, a Nebo preko Kraljice neba i zemlje trudi se spasiti ovaj planet.
Nasuprot tendenciji svijeta, koji preko medija i odgojnih ustanova nastoji stvoriti novi mentalitet – materijalistički, hedonistički i egoistički – s ciljem da se Boga izbaci iz svijeta ili barem gurne na rub, Kraljica mira odgaja svoju djecu kako se vratiti Bogu i staviti ga na prvo mjesto u životu.
- «U ovo vrijeme, kad se zbog potrošačkog duha zaboravlja što znači ljubiti i cijeniti prave vrednote, ja vas iznova, dječice, pozivam, da u svojemu životu stavite Boga na prvo mjesto.» (25. 3. 1996.)
- «Na poseban način sve vas pozivam da molite na moje nakane kako biste preko svojih molitava zaustavili sotonski plan nad ovom zemljom koja je svaki dan sve dalje od Boga i umjesto Boga stavlja sebe i uništava sve što je lijepo i dobro u dušama svakog od vas.» (25. 10. 2008.)
Međugorje – Gospina škola
Prvi učenici kojima se Gospa obraćala i koje je odgajala bilo je šestero djece (vidioca). Već drugu godinu nakon početka ukazanja (1982.) konkretnim je odgojem pratila jednu molitvenu skupinu. Od 1. ožujka 1984. godine do 8. siječnja 1987. upućuje poruke župi Međugorje, a od siječnja 1987. godine i cijelom svijetu. Župi Međugorje govorila je preko tjednih, a cijelom svijetu preko mjesečnih poruka koje još uvijek daje svakog 25. u mjesecu. Poruke su male, konkretne lekcije koje Majka i Učiteljica upućuje svojim učenicima kako bi ostvarivali ono čemu ih poučava. Cilj poruka je sljedeći: «Danas vas pozivam da postanete misionari mojih poruka, koje dajem ovdje preko meni dragog mjesta. Bog mi je dopustio da ostanem ovako dugo s vama i zato, dječice, pozivam vas da živite s ljubavlju poruke koje vam dajem i da ih prenosite u čitav svijet, tako da rijeka ljubavi poteče u narod pun mržnje i nemira.» (25. 2. 1995.)
Tri središnja molitvena mjesta u župi Međugorje su: Župna crkva, Brdo ukazanja i Križevac. Pedagoškim rječnikom rečeno, tri mjesta za praktičnu nastavu.
Večernji molitveni program, koji se moli u župnoj crkvi odnosno na Vanjskom oltaru, jedan je od najvećih i najkonkretnijih pokazatelja Gospine želje da u Međugorju utemelji školu. Čitav večernji program osmišljen je onako kako je Gospa htjela. Mole se tri otajstva krunice: radosna i žalosna otajstva kao priprema za misu, a slavna nakon mise; otajstva svjetla četvrtkom prije mise. Molitvu Duhu Svetom koja se moli uoči mise Gospa je izričito zahtijevala s jasnom nakanom: da Duh Sveti otvori srca i učini ih raspoloživima za susret s Isusom. Nakon mise moli se za zdravlje duše i tijela, klanja se Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu (utorkom, četvrtkom i subotom) i moli pred križem (petkom).
Brda su također mjesta Gospine škole. Na Podbrdu se organizirano moli krunica nedjeljom, a na Križevcu križni put petkom. Rijetko se desi da na spomenutim mjestima već od ranog jutra nema nekoga tko ne moli pojedinačno ili u skupinama.
Mnoge molitvene skupine, koje je Gospa htjela već od početka ukazanja, osnovane kako u samoj župi Međugorje tako i po cijelom svijetu, govore o Međugorju kao o školi molitve.
Karakter škole na poseban način imaju seminari posta i molitve koji se održavaju u Kući mira, duhovne obnove za svećenike, za bračne drugove, za mlade (Mladifest), za organizatore hodočašća, za liječnike i medicinsko osoblje, za osobe s invaliditetom, za žene, za obitelji. Po njima se može vidjeti da je Međugorje prava škola gdje se uči kako moliti, postiti, klanjati se Isusu. Ukratko, gdje se uči kako živjeti Evanđelje i ići putem mira.
Međugorje jest Gospina škola mira i molitve, no u njoj se ne radi toliko o teoriji koliko o praksi. Doduše, postoji i teorija – to su Gospine poruke – no one ne pozivaju na stjecanje znanja o vjeri nego na praktično življenje Kristove Radosne vijesti. «Sve je ‘raspoređeno i uređeno’ prema zakonima škole s praktičnom nastavom. Postoji neprestani govor o molitvi, ali postoji i Brdo ukazanja, Križevac i crkva, dakle mjesta za konkretne vježbe. Tko dođe u Međugorje kao hodočasnik, on svakako prolazi svim tim mjestima i uči moliti.» (BARBARIĆ, Slavko, Poruka za sadašnji trenutak, str. 217.)
***
«Ja mislim da se Gospa ukazuje tako dugo i svakodnevno, jer je otvorila školu mira. A biti sposoban živjeti u miru, znači prije toga biti sposoban ljubiti, praštati, biti milosrdan. To je škola vrlo teška, zato traje duže nego obično. Ovom odgovoru se može dodati činjenica da je u ovom trenutku svijet potreban mira više nego ikada do sada. Sve je više nemirnih ljudi.» (fra Slavko Barbarić)
Učiteljica
Marija se u Međugorju pokazuje kao učiteljica koja poučava svoju djecu u školi koju je otvorila 1981. godine. Njezini učenici najprije su bili vidioci, potom župljani župe Međugorje te hodočasnici iz cijelog svijeta.
Kakva je Marija kao učiteljica? Koje osobine pokazuje na području odgoja?
a)Želi nam dobro
«Draga djeco, molim vas, poslušajte i živite po Majčinu pozivu, jer vas pozivam samo iz ljubavi da bih vam pomogla.» (16. 1. 1986.)
Jesmo li ikada razmišljali o tome da nam Marija želi dobro i da nam želi pomoći? Kad bismo toga bili svjesni, promijenio bi se naš odnos prema Mariji i njezinim pozivima. Više bismo je slušali što nam govori. Više bismo se trudili da vršimo ono na što nas poziva.
Kad nas poziva na molitvu, to je zato što nam želi dobro, jer pravi mir je u Bogu, a molitva je put k Bogu. Kad nas poziv na post, želi nam dobro, jer nas post oslobađa i budi glad, želju, potrebu za Bogom. Kad nas poziva da molimo pred križem, želi nam dobro, jer nas uči prihvaćati križ, tj. sve što je teško, neplanirano, neželjeno ušlo u naš život.
Marija želi da budemo sretni! Jesmo li toga svjesni? Sretni ne samo u vječnosti već i u ovom životu: «Želim da svaki od vas bude sretan ovdje na zemlji i da svaki od vas bude sa mnom na Nebu.» (25. 5. 1987.)
Marija ne želi da budemo tužni vjernici već radosni i da naš život prolazi u radosti. «Zato sam s vama da vas vodim prema svetosti života da svaki od vas otkrije radost življenja.» (25. 6. 2020.)
b)Radosna i žalosna
Marija je kao učiteljica sretna i radosna zbog svakog pomaka u življenju poruka koji djeca načine:
- «Danas sam veoma radosna jer ima dosta onih koji mi se žele posvetiti.» (17. 5. 1984.)
- «Danas sam sretna što vas vidim u ovolikom broju i što ste se odazvali i došli živjeti moje poruke.» (25. 6. 1995.)
No, Marija je i žalosna kad njezina djeca ne slijede njezine upute:
- «Danas vam želim reći da me više puta svojom molitvom veselite, a ima dosta i onih koji ne mole u samoj župi, i moje je srce žalosno.» (4. 10. 1984.)
- «Danas je dan kada vam upućujem poruku za župu. Ali cijela župa ne prihvaća poruke i ne živi po njima. Ja sam žalosna, i želim da me, draga djeco, slušate i da živite po mojim porukama.» (14. 2. 1985.)
c)Zahvalna
Na kraju svake poruke Marija zahvaljuje: «Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!» Zahvalna je svojoj djeci za sve što čine: «Želim vam zahvaliti za svaki odziv na poruke. Napose, draga djeco, hvala vam na svim žrtvama i molitvama koje ste mi prikazali.» (8. 1. 1987.)
Ponekad Marija zahvaljuje pojedinim skupinama: «Želim zahvaliti svima za sve što su učinili za mene. Napose mladima!» (28. 11. 1985.)
Zašto Gospa zahvaljuje nama?
Najprije zato jer je puna ljubavi, a ljubav je zahvalna. Nadalje, zahvalna je, jer polazi od onoga što jest i vidi ono što je dobro i pozitivno.
- «I večeras sam vam, draga djeco, na poseban način zahvalna što ste tu… » (15. 3. 1984.)
- «Danas vam zahvaljujem za sve molitve… Zahvaljujem napose mladima za žrtve koje su prinijeli.» (5. 9. 1985.)
- «Ja sam s vama i zahvaljujem Bogu za svaki trenutak proveden s vama.» (25. 4. 1991.)
Zahvaljivanje je Marijina odgojna «metoda» kojom nas uči da se i u nama probudi zahvalnost i ljubav prema Bogu zbog obilja Njegovih darova:
- «Neka svaki dan bude ispunjen zahvalnom molitvom Bogu za život i za sve što imate.» (25. 4. 1991.)
d)Strpljiva
Marija je strpljiva. To je jedna od njezinih temeljnih osobina. Strpljiva je s nama jer nas ljubi i jer nas poznaje. Kad nas poziva da nešto činimo – primjerice, da se obratimo – ne naređuje nam da odmah sve naučimo, da se odjednom obratimo, da odjednom postanemo drugi ljudi. Ne očekuje od nas da odjednom naučimo moliti.
Iz svoga iskustva Marija zna da se ne može odjednom sve razumjeti. Nije ni ona odjednom sve razumjela što Bog od nje traži. Nije sve razumjela kad joj je Isus govorio.
I onda kada njezina djeca nisu odgovorila na njezine pozive Marija strpljivo čeka: «Ja sam s vama i čekam vas.» (25. 5. 1992.) Ne odustaje djelovati zbog onih koji ne surađuju s njom nego nastavlja zbog onih koji je slijede: «Ima dosta župljana koji ne slušaju poruke, ali zbog onih koji su mom srcu na poseban način bliski, zbog njih upućujem poruke za župu.» (10. 1. 1985.)
e)Istinoljubiva
Marija ne uljepšava stanje nego uvijek govori istinu svojoj djeci:
- «Ovih dana malo molite, a mnogo radite.» (5. 7. 1984.)
- «Ja, vaša Majka, kažem vam da malo molite.» (9. 6. 1984.)
Kritika je znak da Majka nije ravnodušna prema nama, da joj nije svejedno što će se s nama dogoditi, hoćemo li napredovati ili nazadovati, hoćemo li se spasiti ili propasti. Majka upućuje kritike svojoj djeci jer im želi otvoriti oči za istinu:
- «Ovih dana sotona se podmuklo bori protiv ove župe, a vi ste se, draga djeco, uspavali u molitvi i nekolicina vas ide na misu.» (17. 1. 1985.)
Kritike su znak Majčine ljubavi prema svojoj djeci. Cilj kritike nije samo ukazati na slabosti i pogrješke nego potaknuti djecu da ponovno počnu živjeti Majčine poruke.
- «Danas vas molim da prestanete s ogovaranjem i da molite za jedinstvo župe.» (12. 4. 1984.)
f)Zahtjevna
Kao majka i učiteljica Marija je u odgoju zahtjevna. Poziv na post o kruhu i vodi dva dana u tjednu primjer je njezine zahtjevnosti. Također njezino traženje da vidioci i molitvena skupina idu na Križevac i mole pred križem po noći kad je bilo jako hladno.
No to je bio način kako je Marija odgajala vidioce i mlade. Htjela je da ojačaju, da se penjući uz Križevac (po noći i hladnoći) uče prihvaćati križ, ono što je trenutno neugodno i teško.
Tu Gospinu «tvrdu» lekciju fra Slavko Barbarić u tom trenutku kad ju je Gospa izrekla nije shvatio pa je upitao Ivana vidioca koji je njezin smisao. Na to mu je Ivan odgovorio: «Tko te ljubi, on je zahtjevan prema tebi!»
g)Optimistična
Iako nam stalno govori da je sotona jak, zbog čega trebamo biti budni i iznutra jaki, Majka Marija je optimistična.
- «Ne zaboravite: ja sam vaša majka i osjećam bol za svakog koji je daleko od mog srca, ali vas ne ostavljam same. Vjerujem da možete ostaviti put grijeha i odlučiti se za svetost.» (25. 9. 2005.)
- «Dječice, neka vam nada u bolje sutra bude uvijek u srcu.» (25. 1. 2015.)
Gospa vidi svaki mali pomak na bolje, što joj daje razloga da hrabri svoju djecu:
- «Ja vas pozivam: Nije kasno, odlučite se za svetost i život s Bogom u milosti i miru!» (25. 9. 2018.)
- «Vi, dječice, budite moje ispružene ruke i ponosno idite s Bogom.» (25. 6. 2019.)
TEMELJNI PRINCIPI U GOSPINU ODGOJU
Poruke u sebi kriju temeljne principe na kojima Kraljica mira gradi svoju školu u Međugorju. Jedan od glavnih principa je učiti.
Kao razlog svog dolaska u Međugorje Gospa navodi učenje:
- «Budite svjesni, ljubljeni moji, da sam ja vaša Majka i da sam došla na zemlju da vas učim…» (29. 11. 1984.)
- «Želim vas poučiti i pomoći da pođete putem svetosti.» (25. 6. 1991.)
Budući da se Gospa obraća vjernicima, postavlja se pitanje zašto od vjernika traži da uče moliti i ljubiti? Zar vjernicima nisu dovoljni obiteljski odgoj i vjeronauk u školi, primljeni sakramenti, knjige i časopisi o vjeri?
Gospa navodi nekoliko razloga zbog kojih je – i vjernicima – potrebno učiti u njezinoj školi, a to su:
a)Neznanje
Neznanje je jedan od razloga zašto trebamo učiti. Gospa nam pokazuje u čemu se sastoji naše neznanje:
- «Ne, ne znate ljubiti i ne znate s ljubavlju slušati riječi koje vam dajem.» (29. 11. 1984.)
- «Ne, ne znate koliko vam Bog daje milosti.» (9. 5. 1985.)
- «Vi ne znate, draga djeco, kolika je moja ljubav i ne znate je prihvatiti. Na različite načine želim vam je iskazati, ali je vi, draga djeco, ne prepoznajete. Vi ne shvaćate moje riječi srcem te ne možete shvatiti ni moju ljubav.» (22. 5. 1986.)
- «… ne, ne znate mi se predati.» (13. 6. 1985.)
- «Kad je Bog s vama, imate sve. A kada ga ne želite, jadni ste i izgubljeni, te ne znate na čijoj ste strani.» (25. 12. 1991.)
- «Dječice, vi ne znate živjeti u milosti Božjoj, zato vas sve iznova pozivam da nosite Božju riječ u svojemu srcu i u mislima.» (25. 8. 1996.)
- «Dječice, živite u vremenu gdje vam Bog daje velike milosti, a vi ih ne znate iskoristiti.» (25. 3. 2001.)
- «Dječice, ljubite malo, molite još manje. Izgubljeni ste i ne znate što vam je cilj. Uzmite križ, gledajte Isusa i slijedite ga.» (25. 2. 2016.)
Samo neznanje nije problematično. Mudri Sokrat je čak govorio: «Znam da ništa ne znam.» Time je želio reći sljedeće: Kad uvidim da nešto ne znam, otvaram se novome znanju i tako rastem. No, problem je naše znanje, to što mislimo da znamo, jer nam ono može postati preprekom. Zapravo, nije problem u znanju nego u uvjerenosti u svoje znanje, u svoju ispravnost. Takav stav nas zatvara novome znanju.
Koji je ispravan stav prema (ne)znanju u kontekstu Gospine škole?
Filozof Gadamer je govorio: «Nije mudar onaj koji mnogo zna, nego onaj koji je otvoren za novo znanje.» Ispravan stav je spremnost priznati da mnogo toga ne znamo, tražiti Gospinu pomoć i usvajati nove spoznaje.
Osim toga, važno je razlikovati između znanja i njegove praktične primjene. Puno toga znamo o miru, ali često ne poznajemo uzroke zašto ga izgubimo niti poznajemo načine kako ga pronaći. Puno toga znamo o molitvi, ali molimo li, kakva je naša molitva i kakvi smo nakon molitve, u susretima s ljudima? Znamo da trebamo praštati, ali kad nas netko povrijedi, znamo li kako izići iz stanja ranjenosti i nepraštanja?
Zbog toga je Majka s nama da nas pouči kako živjeti ono što znamo.
b)Ne možemo sami
Mišljenje da smo dostatni sami sebi, da nam ne treba Bog, da možemo sami živjeti i sami pronalaziti rješenja i pravi put do mira je drugi razlog zašto nam je potrebna Gospina škola.
- «Pozivam vas, da razmišljate o svojoj budućnosti. Vi stvarate novi svijet bez Boga samo svojim snagama i zato ste nezadovoljni i bez radosti u srcu. Ovo vrijeme je moje vrijeme i zato vas, dječice, iznova pozivam, da molite… Ja vas blagoslivljem i ponavljam vam, da sam s vama, da vam pomognem.» (25. 1. 1997.)
Najveća sotonina prijevara nastaje kad nas uvjeri da možemo živjeti sami, bez Boga. Kao što je uspio odvojiti od Boga Adama i Evu, tako pokušava i nas. No, takav život ne samo da nema budućnosti nego nas vodi u propast, jer ne možemo živjeti sami. Ne možemo bez Boga, jer smo od Boga i za Boga stvoreni, kao što kaže Augustin. I Isus nam je to rekao: «Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.» (Iv 15, 5) I Gospa, naša majka, to nam kaže nudeći nam pomoć:
- «Vi, draga djeco, ne možete sami, zato sam ja tu da vam pomognem.» (4. 12. 1986.)
U kojem smislu nam je potrebna Gospina pomoć?
Uzmimo za primjer mir, jednu od najdubljih čežnji našega srca. Mir, naravno onaj pravi, Božji, ne možemo ostvariti samo svojim vlastitim snagama, jer je on Božji dar. U slučaju da ga ostvarimo, lako ga izgubimo. Zbog toga smo slični nesigurnoj djeci u prvim koracima (25. 12. 1989.).
Isto vrijedi za molitvu, post, euharistiju, odnos prema prirodi i dr. Na svim tim područjima ne možemo se osloniti samo na svoje snage, jer smo slabi. Imamo znanje o svemu tome, ali ne uspijevamo ostvariti ono što znamo. Jaz je između našeg znanja i njegova ostvarenja. No, zato je Majka s nama i nudi nam svoju pomoć.
Svoju pomoć Gospa je odlučila dati nam na jedinstven način u povijesti majčinski nas odgajajući u svojoj školi. Gospa je ostala toliko dugo u župi Međugorje zbog jednog razloga – zbog naše potrebe za učenjem.
- «Tako ćete shvatiti zašto sam ovako dugo s vama. Želim vas naučiti moliti.» (12. 6. 1986.)
***
Dijete se muči uzaludno se trudeći podignuti oveći kamen. Otac ga gleda i upita: «Dijete moje, jesi li upotrijebio sve svoje snage?» «Jesam», odgovori dječak. «Nisi», reče otac, «jer nisi pozvao mene da ti pomognem.»
c)Zbog rasta u otvorenosti Bogu
Jedan od razloga zašto nam je potrebna Gospina škola je mogućnost rasta. Čest je prigovor nama vjernicima da doduše molimo, ali da nakon molitve ostajemo isti.
Farizej koji moli u Hramu (usp. Lk 18, 9-14) primjer je čovjeka koji doduše moli, ali mu srce ostaje zatvoreno za Božju riječ i za uvid u stanje svoga duha. Zatvorenost je nastala kao posljedica uvjerenosti u ispravnost svoga mišljenja i gledanja. U takvoj molitvi, koja je isključivala dijaloški odnos s Bogom, nije bilo osluškivanja Božje volje, upoznavanja Božje ljubavi ni kritičkog preispitivanja svoga stanja i svojih odnosa. Ostao je samo monolog i puko izvanjsko obdržavanje Zakona. Osim toga, takav stav samodostatnosti onemogućavao je potrebu primanja Božje ljubavi.
Farizejeva molitva je krivo usmjerena jer u njoj nema prostora ni spremnosti za promjenu, čime je promašen njezin smisao. Zato nas Gospa poučava važnom pravilu:
«Tražite, dječice, mir i molite na različite načine, a niste još dali svoje srce Bogu, da ga on ispuni svojom ljubavlju. Eto, zato sam s vama, da vas poučim i približim Božjoj ljubavi.» (25. 5. 1999.)
Ne samo da nije dovoljno samo moliti već u molitvi trebamo rasti, mijenjati se, postajati zreli vjernici, težiti za svetošću. Jedan od uvjeta rasta je imati otvoreno srce, a otvaramo se, ako smo spremni učiti i primiti novo i drukčije.
