19.4 C
Međugorje
27.06.2222.

O. Jean-Louis Barre: Usredotočimo se na proročku milost Međugorja

Uskoro ćemo proslaviti 41. obljenticu Gospinih ukazanja u Međugorju pa tom prilikom donosimo razgovor o. Jean-Louisom Barreom, teologom i mariologom, koji trenutno djeluje pri Međunarodnoj papinskoj marijanskoj akademiji, koja istražuje Gospina ukazanja diljem svijeta, a koji nas je posjetio u srpnju prošle godine, kada smo i razgovarali s njim.

Tom prilikom kazao nam je nešto o radu spomenute akademije, istraživanju na kojem radi, svojem iskustvu Međugorja, te nam otkrio da je međugorsko zvanje.

Možete li predstaviti rad Međunarodne papinske marijanske akademije?

“Međunarodna papinska marijanska akademija je crkvena služba koju je utemeljio papa Pio XII., s kojom i papa Franjo nastavlja raditi po svim pitanjima koja se odnose na Djevicu Mariju diljem svijeta, u svim kulturama, čak i izvan kršćanstva. To je akademija koja djeluje u nekoliko pravaca: marijanska svetišta, pučke pobožnosti, teološka formacija u sjemeništima ili za laike, ali i društvena pitanja koja su nam danas nametnuta. Primjerice, Papa je želio pokrenuti odgojni pakt. Papinska marijanska akademija je uključena u taj rad, jer znamo da Djevica Marija kao Isusova odgojiteljica, kojoj je On povjerio Ivana, svog voljenog učenika, ima ulogu odgojiteljice  ne samo za kršćane već i za sve ljude dobre volje. Na primjer,  nedavno smo radili na  rezoluciji o borbi protiv mafije. U Italiji možemo koristiti narodnu pobožnost, a posebno Marijinu i u slučaju mafije, jer imaju moć nad stanovništvom i drže ih u potčinjenosti. Papa Franjo je zauzeo odnedavno još jedan smjer, u kontaktu smo i s muslimanima i imamima.  Radimo na mariološkom djelu koje se može ponuditi i muslimanima i kršćanima. Koje je Marijino mjesto u islamu, ali i u drugim smjerovima, budući da se Marija zauzima za čovjeka, Ona je ta koja je dala svoju ljudskost Božjoj riječi, pa nam Djevica Marija  nudi mogućnost da uz Njezinu pomoć raspravljamo  o ljudskoj antropologiji, tko je čovjek i sto je čovječanstvo? Ne bih želio prejudicirati odluku Crkve, ali poruke mi jako govore. Na primjer ova Gospina poruka: “Voljela bih da cijeli svijet bude poput moga jedinorođenoga Sina”. Ova je poruka izvanredna! S papom Pavlom VI. znali smo da Mariju možemo promatrati kao Majku Crkve, majku svih ljudi, prema odluci koju je donio na kraju zasjedanja Sabora. Marijine riječi: “Voljela bih da cijeli svijet bude poput moga jedinog Sina”, su rijeci koji nas potiču  da uzmemo u obzir, kako kaže sveti Ivan Pavao II., da utjelovljena riječ, Božja riječ, doseže svakog čovjeka. Tako nas ove Gospine  riječi koje su  izuzetno jednostavne,  rekao bih čak i prodorne,  vode prema tome da gledamo svoj odnos s Bogom i s Majkom Božjom, uključujući u taj odnos ne samo naše voljene i one koji su nam dragi, ali i cijelo čovječanstvo. A to nas upućuje na encikliku Fratelli tutti (Svi smo braća), pa nam Marija kroz riječi koje se čine tako jednostavnima nudi mogućnost da sve ponovno čitamo kroz Njezine riječi.”

Iako je službena objava završila Ivanovim Otkrivenjem, Bog nije napustio svoju kreaciju, nije napustio ljudski rod, i u raznim povijesnim okolnostima slao nam je Blaženu Djevicu Mariju, da nas opet vrati Njenom Sinu, da nas vrati Crkvi, sakramentima. U prošlome stoljeću, prije ukazanja u Međugorju, dogodila su se i ukazanja u Belgiji. Na tome trenutno radite, istražujete, pa možete li naše slušatelje upoznati s tim?

“Da, pa zapravo, kad mi je biskup Tournaia dao dokumente, znao je da se bavim događanjima u Kibehu, u Ruandi, i da sam teolog koji se specijalizirao za mariologiju. Nema nas puno takvih  u Crkvi. Povjerio mi je dosje dok je vidjelica iz Belgije još bila živa. Tamo je sve započelo 1948. godine, u školskom dvorištu, u podne 2. ožujka. Marguerite je imala 13 godina, vidjela je zvijezdu iznad reprodukcije Lurdske špilje. Bila je začuđena što njene školske prijateljice ništa ne vide. Kako je bilo prilično hladno, neke su ušle u školu pojesti sendvič, dok su se druge vani igrale loptom. Upitala ih je: “Zar vi niste ništa vidjele?” Djevojke nisu vidjele ništa. Sutradan, 3. ožujka, ponovno se zvijezda pojavljuje iznad špilje, ali ovaj put zvijezda se približava prema sredini dvorišta u smjeru Marguerite i u tom trenutku ona je ugledala Gospu. Zvijezda je ostala između njezinih sklopljenih ruku i njezinih prsa. Lijepa zvijezda s pet krakova i tada započinje njihov dijalog. Djevica Marija se predstavlja kao Gospa od Zvijezde. Djevica Marija šalje ovu mladu djevojku da prenese poruku, poruku koja je uvijek ista i koja nas usmjeru na naše kršćansko zvanje, na obraćenje, na Krista. Ona traži od Margarite da odmah ide do župnika. To je vrlo važan detalj, jer Marija ne čini ništa a da nije uz Crkvu, čiji je i Ona član, čak i ako je Majka Crkve. Ona je šalje da prenese župniku, koji je u službi svog biskupa, a biskup ima pastoralnu ulogu odluke. Ona će reći svećeniku svoje župe što joj se dogodilo. Malo-pomalo, poruke će biti popraćene vrlo određenim molitvama, to je u razdoblju Hladnog rata, Ona traži da se ta molitva moli svaki dan:

Gospodine, smiluj se meni grješniku!
Gospodine daj mi uvijek odrješenje!
Gospodine dopusti mi da umrem u stanju milosti!
Gospodine spasi me smrtnog grijeha!
Gospodine prikazujem ti svoj dan!

Kad mi je biskup povjerio dosje, rekao sam si, ma kakva je to molitva? A zatim  upućuje drugu molitvu, možemo je izgovarati svaki dan, i tijekom dana, a ne samo ujutro, a to je:

O Marijo  zagovaraj uvijek za nas kod tvog božanskog Sina!
O Marijo uvijek budi Kraljica našega doma!
O Marijo poslušaj uvijek moje molitve!
O Marijo daj da se uvijek odričem zla i da ustrajem u dobru!

Ova druga molitva mi se jako dojmila jer sam duhovni sin Saint-Louis Marie Grignona de Montforta i u duhu Svetog Ivana Pavla II., koji je puno meditirao o raspravi o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji. Znamo da nas Marija zagovara kod svog božanskog Sina. Tada je ova molitva, budi uvijek Kraljica našega doma 1948. god., jako dragocjena. To je trenutak  kada se rađaju i pokreti poput Fokolara, ali to je ujedno i vrijeme kada će Crkva ući u krizu za obitelj. Marija je otkrila tajne vidjelici, dvaput sam ih proučavao. Otac Laurentin, koji mi je bio prijatelj, s kojim smo išli na razgovor kod Marguerite, iz diskrecije nismo zajedno radili na tajnama, čekamo da ih biskup objavi svijetu, ali mogu reći bez indiskrecije da, pošto dobro znam dosje, Marija kroz tajne, ali već i sa svojim porukama, se predstavlja kao Tješiteljica, a ja gledam Međugorje u perspektivi ukazanja u Tournai-u, kao Mariju tješiteljicu.”

Kao što ste kazali Majka nam dolazi da nas utješi, a u Međugorje je došla da nam donese mir. Međugorska ukazanja utjecala su i na vaš život, vi ste međugorsko zvanje, što nam možete kazati o prvim dolascima ovdje?

“Da, jer sam s isusovcima u Parizu dobio visokokvalitetnu teološku izobrazbu do mature, a onda sam osjetio zvanje, ali nisam znao kamo bih krenuo. Upoznali su me sa jednim marijanskim svećenikom karizmatične obnove koji je se zvao Raymond Halter, koji nas je napustio 1998. godine, umro je u 73. godini. Želimo da bude proglašen blaženim, jer je on kao jedan francuski Padre Pio. Godine 1986. jedan teolog II. Vatikanskog koncila, otac Manteau-Bonamy, kojeg sam susreo  tijekom jedne duhovne obnove, zamolio me da odem u Međugorje, a ja sam odbio, jer to nije bilo priznato. Rekao mi je da ne idem radi sebe, nego za sutrašnju Crkvu, pa sam prihvatio. Bilo mi je 31 godina. Nakon prvog dolaska u Međugorje, vraćam se u Francusku i ispred Presvetog Sakramenta osjećam da moram opet susresti oca Haltera, a on je dobio nutarnje nadahnuće  da primi još jednog mladog marijanista, nakon toga sam odlučio da postanem marijanski redovnik. Prije ulaska u novicijat, ponudio mi je da idemo zajedno na hodočašće u Međugorje. Kad smo stigli u Međugorje, otac Slavko ga je ljubazno dočekao, smjestio nas je u jednu sobu koja je bila mjesto ukazanja, i oko šest sati, ljudi su došli i  odlazili nakon ukazanja, a mi ostajemo i osjetimo jedan lijep miris. Nadodao bih da sam u Međugorju, tijekom svog prvog hodočašća 1986. godine, otkrio post o kruhu i vodi. Francuski hodočasnici su tada tražili od mene jedan govor o Djevici Mariji koji je snimljen i zamislite da je otac Mateau-Bonamy, iz II. Vatikanskog koncila, koji me zamolio da odem u Međugorje, bio zainteresiran za moj govor i pristao je dati jedan polusatni uvod u moje predavanje kao teolog specijaliziran za priznata Gospina ukazanja. Ovaj dokument, izrađen prije 30 godina, ima veliku teološku vrijednost jer nije želio zauzeti mjesto teološkog povjerenstva niti donositi odluke kao teolog, ali svrstava Međugorje među sva druga ukazanja Djevice Marije prepoznata u cijelom svijetu, tako da je to dokument od ogromne vrijednosti. Želio bih još reći nešto vrlo važno, to je da je u mom duhovnom životu kao svećenika sve usredotočeno na Božju riječ, Euharistiju. Sve je usredotočeno na vazmeno otajstvo, na Isusovu smrt i njegovo uskrsnuće, sve je usredotočeno na dar Duha Svetoga, svaki dan uzimam vrijeme za molitvu, klanjanje, krunicu”.

Kazali ste da vam je vaš kolega svećenik 1986. god. rekao da u Međugorje ne idete radi sebe, nego radi sutrašnje Crkve, pa možemo kazati da su to čak i proročke riječi, kada se danas osvrnemo na sve ono što se u Međugorju događa nakon 40 godina. I naš prvi, sada pokojni, Apostolski vizitator mons. Henryk Hoser, za Međugorje je govorio da su duhovna pluća Europe. Međugorje nazivaju mjestom nove evangelizacije, ispovjedaonicom svijeta, koji je vaš komentar, vaši dojmovi?

“Kad opet govorimo o Međugorju nakon 40 godina, o ovom duhovnom rastu, kažem sebi, ali jednostavno je, vratimo se sakramentima u župnim zajednicama, molitvi krunice, euharistijskim klanjanjem, okrenimo se jadnima i siromašnima koji su u potrebi, kao što to čini vidjelac Jakov. Htio bih reći zaboravimo Međugorje kao mjesto ukazanja, usredotočimo se na proročku milost župe Međugorje, kako bi se omogućilo uspostavljanje Kraljevstva Božjega među nama i kako bi bili evangelizatori”.

Za kraj, prisjetimo se velike proslave 40. obljetnice ukazanja Kraljice Mira u Međugorju. I Vi ste bili na proslavi, zajedno sa hodočasnicima iz 30-ak zemalja svijeta. Koji su Vaši dojmovi?

“Mislim da nam ovih 40 godina daju uvid u obećanu zemlju. Još nije pobjeda, ali ovih 40 godina daju nam naslutiti pobjedu Jaganjca, ostvarenje Božjeg djela i konačno nam daju želju da napredujemo prema istinskom obraćenju znajući da je Bog onaj  koji vodi borbu sa svojom Izabranom, s Gospom, ženom koja treba zgnječiti glavu zmije. Marija rađa novi svijet, novo čovječanstvo, otvara nas novim nebesima, u svom prečistom srcu omogućuje promjenu našega srca koje postaje nova zemlja u kojoj sjetva i Božja riječ postupno zauzimaju svoje mjesto”.

Andrija Šego

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne