15.4 C
Međugorje
29.09.2222.

Proslavljena sveta misa na Križevcu

U nedjelju je svečanim Euharistijskim slavljem u 11 sati na brdu Križevcu proslavljen blagdan Uzvišenja Svetog Križa, koji se u župi Međugorje tradicionalno slavi prve nedjelje nakon blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe. Prva sveta misa na Križevcu slavila se odmah po izgradnji križa, 16. ožujka 1934. godine koju je tada slavio fra Grgo Vasilj, tadašnji župnik u Studencima. Tisuće župljana i hodočasnika koji su došli u Međugorje sa svih strana svijeta i ove su nedjelje bili na Križevcu, gdje su se uspeli na vrh Križevca, te u podnožju križa sudjelovali na svetoj misi. Mladi, stari, bake i djedovi, obitelji s djecom, svećenici i časne sestre… korak po korak, a mnogi od njih i bosonogi, penjali su se ka zavjetnom križu kojega u vjeri izgradiše međugorski župljani. Svetu misu ove godine predslavio je fra Jure Barišić, novi župni vikar u župi sv. Jakova u Međugorju, a koji je na početku svoje propovijedi kazao koliko brdo ili gora imaju važno mjesto u povijesti ljudskoga roda.

„Brdo, gora, uzvišica ili planina u biblijskom smislu je uvijek mjesto posebne Božje blizine, Božje prisutnosti. Tako kada čitamo Stari Zavjet, odmah se na početku u Knjizi Postanka susrećemo s jednim prelijepim izvještajem kada je Noa u korablji zaustavio se na jednom brdu nakon sveopćeg potopa, i tada mu se na tom brdu Bog objavio i rekao da više nikada neće kazniti narod potopom. Zatim dalje u Knjizi Izlaska Bog se objavljuje Mojsiju, opet na gori, na brdu Horebu i kaže mu „Ja sam koji Jesam, ja sam Bog otaca tvojih. Evo sad ti se objavljujem da znaš tko sam, moje ime, i da znaš da ću te spasiti iz Egipta, od Izraelaca”. Zatim, na brdu Sinaju Bog se opet objavljuje Mojsiju, sklapa s njim savez, daje mu deset Božjih zapovijedi, onaj zakon ili dekalog po kojemu i mi danas živimo… Također su i proroci imali iskustva Božje blizine upravo na brdu”, kazao je fra Jure Barišić kazavši da u konačnici i Krist svoje otkupiteljsko djelo završava ponovno na jednoj gori, na brdu Golgoti gdje je uzdignut na križ i tako nas spasio od grijeha, darovao nam slobodu.

„Papa Pio XI. želeći na poseban način obilježiti 1900. obljetnicu Kristovog otkupiteljskog djela na Golgoti naložio je da se na svim povišenim mjestima – brdima grade križevi, gradi taj sveti znak kako bi nas vjernike podsjećao u kojem znaku smo spašeni – u znaku križa, u znaku Krista. I ta ideja je bila jako lijepo prihvaćena među našim Hercegovačkim pukom. Tako je 1934. godine tadašnji međugorski župnik fra Bernardin zajedno sa svojim župljanima krenuo u tu svetu akciju. Toliko je tu bilo oduševljenja da su za samo 52 dana izgradili ovaj velebni križ koji je visok 8,5 metara i širok 3,5 metra. Gore u križu su ugrađene relikvije iz Rima, relikvije svetoga križa i postavljen je natpis „Isusu Kristu, otkupitelju ljudskoga roda”. Narod je sve to iznio na svojim rukama – sav materijal, kao zavjet, kao molitvu da je to sveti znak”, kazao je fra Jure dodavši kako godinama dolazimo na Križevac kako bi slavili svetu misu i kako bi sebi posvijestili što je križ u mom svakodnevnom životu, te se upitao da li je križ za nas samo jedan obični znak koji nosimo oko vrata? Znak koji nosimo na krunici ili znak koji držimo u svojoj kući? Ili je to za nas nešto više?

„Biti kršćanin i slaviti današnji blagdan Uzvišenja Svetog Križa ne znači ništa drugo nego uzeti onaj svoj svakodnevni križ. Mi često mislimo da je to bolest ili patnja, ali braćo i sestre križ može biti takav da recimo u društvu gdje je sve pokvareno i prevrtljivo ja ne želim biti takav nego želim živjeti pošteno. Ako u društvu svi psuju, pa ne želim ja to – to je isto jedna vrsta križa. Ako u društvu svi mladi ne prakticiraju predbračnu čistoću i žive svakakvo, e ja neću. To je križ, ali je to jedino ispravno. Križ je i ako živim s nekim koga ne podnosim, ali ga moram podnositi jer je dio mene. I zato, braćo i sestre, kaže Isus „Ako želite biti moji, možete, ali uzmite taj svakodnevni križ, onda me slijedite”. I zato ohol čovjek, čovjek koji nije ponizan i jednostavan ne može biti Kristov, jer ne može se poniziti da uzme taj Kristov križ”, kazao je fra Jure Barišić, te završio propovijed kazavši vjernicima da kada se budu vraćali s Križevca, kada budu išli svojim kućama, da se sjete da svakoga dana kada se prekriže i pogledaju taj jednostavan znak križa, da budu svjesni da su Kristovi i da su po tom znaku spašeni.

Mateo Ivanković

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne