Kao prvih dana 1981. godine, već tradicionalno Nebeskoj Majci, Kraljici Mira u Međugorje pješice hodočaste i vjernici iz Rame. To su učinili i ove godine, a njih 85 krenulo je iz mjesta Podbor u ranim jutarnjima satima u petak 23. lipnja. Došavši u Međugorje, na 42. godišnjicu Gospinih ukazanja, prvo su se zaputili prema kipu Kraljice Mira, gdje su molitvom zahvalili Majci što ih je čuvala na putu. Po dolasku ispred župne crkve sv. Jakova, razgovarali smo s nekima od njih, a jednome mladiću ovo je bio 5. put da je pješice hodočastio iz Rame u Međugorje, a na početku razgovora prisjetio se svog prvog hodočašća:
“Prvi put sam išao 2018. godine, kada nas je bilo samo 18. Ujedno sam i vođa ovoga puta, ima nas par koji zajedno organiziramo ovaj put, koji nije nimalo lagan i koji traje tri dana. Svi imamo dosta žuljeva, ali se isplati jer nam Gospa usliši molitve. Zahvalimo se njoj za svaku uslišanu molitvu. Od početka do kraja svi smo tu jedni za druge. Osjećaji se ne mogu opisati riječima, prvi put kada sam došao, svi smo plakali, i to je tako svaki put kada dođemo. Pozivam sve da se priključe hodočašću, potičem ih da hodočašća organiziraju u svojim župama, kao što smo mi u Rami. U svakom mjestu sigurno postoji nekoliko osoba koja se mogu potruditi i pozvati vjernike, koji imaju svoje zavjete, i doći ovdje. Dobri ljudi uvijek nas dočekuju putem. Iako mi krenemo i planiramo spavati na otvorenome, na ledinama, ljudi uvijek za nas pripreme smještaj i hranu. Ovom prilikom se zahvaljujem svim tim ljudima koji su svake godine uz nas, kojih se sjetimo u našim molitvama.”
Putem se molilo, a iako je bilo i veselo na mjestima gdje su im prijatelji priredili doček i okrijepu, po dolasku pred kip Kraljice Mira ničije oči nisu ostale suhe. Emocije prikupljane i nabijane tijekom puta eksplodirale su pred međugorskom crkvom. Potekle su suze.
”Teško je opisati sve te emocije, koje se tijekom puta s umorom mijenjaju”, kazao nam je mladić
Prvi put pješice iz Rame u Međugorje, Gospi, Kraljici Mira, za 42. obljetnicu ukazanja hodočastila je i Božana Nikolić, koju smo upitali zašto je baš ove godine hodočastila pješice.
“Meni je ova godišnjica posebna jer sam napunila 42 godine, 10 godina braka, u znak zahvalnosti ljubavi prema Majci, a još jedan događaj privatni se dogodio baš na današnji dan, pa radi toga. Mislim da bih mogla napisati knjigu o ova tri dana. Malo je riječi kojim bih mogla opisati emocije i osjećaje koji su nas nosili, onaj osjećaj koji nas je vodio i Gospin blagoslov cijelim putem. Možda bi sada izgledamo dobro, ali da vidite naše noge, na samo jednoj nozi imam 4 ili 5 žuljeva, na drugoj neću ni brojati, mišići se upalili, prepone, znojni, mokri ali zahvalni Bogu. Hodali smo uzbrdo, nizbrdo, kroz šumu, doslovno smo lomili grane, susretali poskoke, ali Bogu hvala sve je dobro završilo. Treba se usuditi krenuti, osjetiti poziv i odazvati se Majčinom pozivu, a Majka nas sve zove, radosno nam je kazala Božana, koju smo upitali je li odrastala uz Međugorje?
”Pa mogla bih tako reći. Sjećam se kako se u našoj obitelji molilo svaku večer 7 Očenaša, Zdravo Marija i Vjerovanje na čast Blaženoj Djevici Mariji, potaknuti Gospinim ukazanjima. Zahvaljujući Gospi ja sam upoznala muža i zahvaljujem joj na njemu. Zahvaljujem i Bogu na svim ljudima, dobročiniteljima, koje smo susreli putem. Ne mogu opisati radost i emocije koje sam vidjela na tim ljudima kad su oni vidjeli nas. To je nešto neopisivo, što trebate doživjeti. Zahvaljujemo svima, ljudima koji su izišli iz svojih kreveta, darovali nam svoje spavaće sobe, da se odmorimo, istuširamo”, kazala je Božana Nikolić koja je prvi put pješice hodočastila iz Rame u Međugorje, i koja je na kraju pozvala sve ljude da se odvaže na hodočašća.
“Mislim da se svi trebamo odvažiti na hodočašća. Danas smo se odvojili od onoga što mi zapravo jesmo – ljudi. Odvojili smo se od Boga, pobjegli u materijalno, skupljamo na Zemlji stanove, kuće, vile, stalno na mobitelima, a malo je susreta s čovjekom, malo je susreta s Bogom. Ovaj susret i hodočašće od Rame do Međugorja sa sobom je nosio mnoštvo ljudi, različitih profila, profesija. Kada vidite što je dijeljenje kapi vode, kada nemate više pa vam drugi daruje, kada vidite kako netko dijeli doslovno šnitu kruha s vama jer je vama nestalo, to je ljubav! To ljudi jednostavno trebaju doživjeti i pridružiti nam se sljedeće godine. Pridružiti se ljudima koji hodočaste i pobjeći od onog “modernog”, zavodničkog i vratiti se onom iskonskom, vratiti se Bogu, svome Stvoritelju i Majci koja strpljivo zove”, kazala je Božana, a prilog, danas objavljen u Međugorskim minutama, možete poslušati u audiozapisu, ili u videojavljanju koje smo emitirali na na našoj Facebook stranici.
Andrija Šego
