Tijekom cijele godine u Međugorju je veliki broj hodočasnika iz cijelog svijeta, koji ovdje dolaze moliti, tako je jučer na uočnicu blagdana svetog Franje Asiškog bilo mnoštvo hodočasnika, a za vrijeme svete mise i Obreda preminuća svetog Franje uz prepunu crkvu i dvoranu Ivana Pavla II, iako je bilo hladno prostor oko crkve bio je ispunjen župljanima i hodočasnicima. Danas na blagdan svetog Franje hodočasnici su u Međugorje stigli iz Španjolske, Italije, Albanije, Francuske. Koreje, Latvije, Poljske, Irske, Engleske, SAD-a, Kanade, Austrije, Njemačke, Švicarske, Crne Gore i Hrvatske (Zagreb, Slavonski Brod, Ivanac, Donji Miholjac i Kraljevac na Sutli) kao i brojni domaći hodočasnici iz BiH.
Tako se u ovom mjestu molitve i mira danas slavilo 15 svetih misa – na jezicima hodočasnika iz svijeta i tri na hrvatskom jeziku. Onu u 11 sati predslavio je međugorski župni vikar fra Antonio Primorac.
Na početku svoje homilije osvrnuo se na Isusove riječi iz evanđelja koje nam Crkva donosi za današnju svetkovinu, svetkovinu svetog Franje: ”Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.”
”Ono što Izraelci nisu prepoznali, ono što taj izabrani narod nije prepoznao u Isusu, to danas nama upućuje, danas se nama to želi naglasiti. Da samo maleni i neznatni mogu otkriti Božju mudrost. Da nam maleni i neznatni mogu biti učitelji u našem životu. Primjer je to kojeg je Franjo slijedio, primjer je da je i Franjo malen, neznatan i ponizan, postao učitelj života za mnoge, nadahnuo je tolike, na njemu se nadahnjuju tolike franjevačke karizme i mi franjevci smo njegovi nasljedovatelji, ali prije svega slijedimo Krista. Ne čovjeka, nego uvijek Boga i čovjeka Isusa Krista. To evanđelje je bilo pravilo života. To je Franjo živio čitavom svojom dušom, svojim tijelom, u svim mjestima koje je pohađao, gdje je boravio, uvijek je propovijedao, gledao je sve novim očima, malenim očima, poniznim očima, očima ljubavi”, kazao je fra Antonio, a na svetoj misi bilo je i krštenje djece pa je fra Antonio kazao kako je znak križa koji se urezuje i u ovu djecu, urezan u svakoga od nas.
”I u tom znaku križa svi ćemo i mi biti spašeni, svi ćemo i mi zadržati put poniznosti, put malenosti. Franjo je prihvatio taj jaram koji je bio lagan, sladak i učio se od samog Krista i tako postao učitelj mnogim narodima. Franjo je uvijek bio osobito pobožan prema Blaženoj Djevici Mariji. U njezinoj prisutnosti iskusio je radost, u njezinoj prisutnosti iskusio je da Bog prašta grijehe i upravo je to stavio svojoj braći na srce da osobito čuvaju pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. U njoj je prepoznao onu poniznu službenicu koja je svim srcem predala sebe Gospodinu i tako postala majkom svih nas”, kazao je fra Antonio pa nastavio kako kad promatramo život svetog Franje vidimo poniznost i ustrajnost, ali vidimo i da je bio grešan i običan čovjek kao svi mi.
”Na nama danas je odluka: Hoćemo li se svi mi poput Franje trgnuti oda sna? Hoćemo li se i mi poput Franje zagledati u Kristov križ i krenuti putem svetosti? Ova djeca mogla bi nam biti primjer pa da i mi prvi put krenemo učiti od malenih, da i mi postanemo nesebični, radosni, iskreni, da i mi postanemo razigrani na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva. Franjo je znao, ako se čovjek, ako se fratar, ako se kršćanin, vjernik drži Marije, neće zalutati. Tko se utječe pod njezin zagovor, pod njezin majčinski plašt, ne treba se čega bojati. U njezinoj poniznosti i poslušnosti prepoznao je putokaz vlastitog života, tako je i on sam postao svjetlo mnogima koji su bili u tami. Nasljedovati Franju znači prihvatiti taj jaram, prihvatiti taj slatki teret, slatki križ, koji će nam postati izvor i snaga”, kazao je fra Antonio Primorac pa zaključio pozivom da nas i ”danas sveti Franjo, svojim primjerom, svojom ljubavlju prema nebeskoj majici, sve povede Kristu, da i mi ostvarimo ideal malenosti, ideal poniznosti, da budemo radosna djeca Božja, da budemo radosni nasljedovatelji njegovi”.
Neobraćeni smo ako naš život nije utemeljen na evanđelju
Središnju večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je župni vikar u Međugorju fra Josip Stanić uz koncelebraciju 77 svećenika i uz mnoštvo vjenrika, a krunicu je prije mise predmolio fra Josip Marija Katalinić.
Na početku svoje homilije zapitao se zašto uopće slavimo svece pa nam je donio rečenicu iz jedne od opomena svetog Franje u kojoj kaže: ”Velika je sramota za nas sluge Božje što su sveci činili djela, a mi želimo odatle primiti čast i slavu samo pripovijedajući ih i propovijedajući o njima.”
Kazao je i kako smisao štovanja svetaca nije da se samo divimo onome što je Bog učinio u životu nekoga od njih nego da bismo ih nasljedovali.
”Kada govorimo o svetom Franji, mogli bismo izdvojiti puno toga po čemu bismo mogli nasljedovati njegov život. Mogli bismo izdvojiti sve važne teme koje postoje u duhovnosti i teologiju, i u životu Crkve i povezati ih s njegovim likom i djelom”, kazao je fra Josip naglašavajući kako je prvo po čemu ga možemo nasljedovati je ustrajanje na pokori i obraćanju.
”Ali ta pokora ili obraćenje ne znači samo nekakve pokorničke religijske prakse. Kao kada netko kaže: ‘Nisam postio, sad postim’. Kad Franjo govori o pokori, on misli na evanđeoski vid pokore, a ona znači promjena pameti, promjena načina razmišljanja, promjena logike po kojoj ja organiziram svoj život. Kao što nas korizma poziva: ‘Obrati se i vjeruj evanđelju’. To znači da sam neobraćen ako ne vjerujem Evanđelju, odnosno ako ono na čemu je utemeljen moj život nije Evanđelje nego bilo što drugo”, kazao je fra Josip, dodajući kako smo na putu Evanđelja i pokore kada slušamo Božji glas pa pred nas stavio primjer svetoga Franje koji je: ‘Gospodine, što hoćeš da učinim?’, a o tome je govorio i sveti Pavao: ”Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rim 12,2)
”Razlika između svetaca i onih koji nisu sveti je u tome što su sveti vršili Božju volju, a oni koji nisu sveti svoju”, kazao je fra Josip, a iznoseći pojedinosti iz života svetog Franje, svoju homiliju zaključio je Franjinim riječima: „Započnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu, jer do sada jedva da smo malo ili ništa napredovali.“
Tekst: Velimir Begić
Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI
