Danas, 4. lipnja Crkva slavi svetkovinu Presvetog Trojstva, te se tada slavi veliko otajstvo kršćanstva, vjera u jednoga Boga i u tri božanske Osobe. U Međugorju se početkom mjeseca lipnja nalaze brojni inozemni hodočasnici iz Koreje, SAD-a, Slovačke, Italije, Rumunjske, Kanade, Španjolske, Irske, Sirije, Singapura, Poljske, Argentine, Ukrajine, Austrije, Njemačke, Australije, Indije, Vijetnama, Libanona, San Marina, Francuske, Slovenije i Češke, kao i brojni domaći iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tako se u Međugorju danas svete mise na hrvatskom jeziku slave u 7, 8, 9:30, 11 i u 19 sati. Svetu misu u 11 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je međugorski župni vikar fra Antonio Primorac, a propovijedao je đakon fra Marin Mikulić. Svetu misu su svojim pjevanjem uveličali članovi velikog župnog zbora „Kraljica Mira” pod ravnanjem s. Irene Azinović. U prigodnoj propovijedi fra Marin Mikulić je govorio o današnjoj svetkovini, kazavši kako danas slavimo svetkovinu koja je istinita, s jedne strane koja je tako jasna i koja je urezana u našu kolektivnu kršćansku svijest, a s druge strane tako duboka i otajstvena.
„Mislim da je nama kršćanima katolicima prvi korak s vjerom i s Bogom bio tren kada su nas roditelji, bake i djedovi naučili znaku križa s kojim započinjemo i završavamo našu molitvu. Taj znak križa često činimo kada ulazimo u crkvu, kad započinjemo raditi i učiti. Taj znak križa činimo u ime Presvetoga Trojstva. Zazivamo tri božanske Osobe, Oca i Sina i Duha Svetoga. Svetkovina Presvetoga Trojstva ili tajna Presvetoga Trojstva smatra se jednom od najvećih tajni u kršćanskoj Crkvi. Takvu tajnu ili takvu neprolaznu istinu nije nitko na ovaj svijet mogao donijeti, izmisliti ili objaviti osim Onoga koji je sam dio te tajne i istine – Isus Krist koji se kao druga božanska Osoba utjelovio i po promislu Oca Nebeskoga pojavio se na ovome svijetu, živio sa svojim učenicima, tri godine propovijedajući i objavljujući im ono što je trebao objaviti i objasniti. Oni su tu tajnu i nebesku istinu prenijeli svima nama po svetom Evanđelju. Tako mi kroz 2000 godina upoznajemo tajnu Presvetoga Trojstva koliko je u našoj ljudskoj moći i shvaćanju to moguće. Moramo reći da je više shvaćamo malom vjerom, nego malenim i skromnim razumom. Na više mjesta u Novom Zavjetu Isus govori o svom Ocu i o Duhu Svetom, no i samim apostolima bilo je teško shvatiti takvu stvarnost koja se više vjerom prihvaća nego što se može razumom shvatiti”, kazao je fra Marin Mikulić ispričavši istinu priču o shvaćanju Presvetog Trojstva, a koja je povezana sa sv. Augustinom.
„Jednom prigodom sv. Augustin šetao je uz more i razmišljao o tajni Presvetoga Trojstva. Dok je šetao ugledao je nekoga dječaka koji je sa školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali. Sv. Augustin se zaustavio i upitao „Dječače, što to radiš u pijesku?”, a dječak je odgovorio „Želim more preliti u ovu rupu”, odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati „Uzalud se trudiš, okani se tog uzaludnog posla. Tvoja su želja i nastojanja nemogući. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao pregrabiti more i preliti u tu rupu”, a dječak upita „Zar je to zbilja nemoguće?”, te svojim velikim i nevinim očima zagleda se u Augustina. „Ti misliš da je to nemoguće? Smiješ se meni što pokušavam more preliti u malu rupu, a sam činiš upravo to. Htio bi preliti neizmjerni ocean Božjega bića u malu posudu svoga razuma. Prije ću ja preliti cijelo more u ovu malu rupu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri Osobe”. Nakon tih riječi tajanstveni dječak nestane, a poruka je bila jasna. Tada Augustin reče u sebi „Vjera je sigurnija od shvaćanja. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time da uvijek pobožno činimo znak svetoga križa i da pobožno i s najvećim poštovanjem izgovaramo riječi: Oca i Sina i Duha Svetoga!”
„Iz ove priče možemo vidjeti kako su se sv. Augustinu otvorile oči kada je spoznao da je nemoguće preliti u malu glavu tajnu velikoga Boga. Bila je to prva i važna spoznaja s time u vezi. Bog je velik. Veći nego ga možemo zamisliti, jer On nadilazi sve naše ograničene horizonte. Kad bi ga spoznali, to ne bi bio Bog. Ta rečenica o neshvatljivosti trojedinoga Boga je prožela sv. Augustina. Iz te spoznaje tajne Boga proizlazi molitva jednake slave za Oca, Sina i Duha Svetoga, molitva Slava Ocu. Zato u Novom Zavjetu najvažniji izričaj o Bogu nalazimo u poslanici sv. Ivana apostola gdje kaže: „Bog je ljubav”. Možemo razumjeti iz ovoga izričaja mnogo toga o tajni Boga. Možemo reći da ova rečenica izražava biće Božje”, kazao je fra Marin Mikulić ispričavši još jednu priču:
„Jedan profesor je ovako objasnio svojim učenicima: „Mislim da je Presveto Trojstvo kao vatra. Vatru sačinjava oganj, plamen i dim. Oganj bi bio Otac, plamen bi bio Sin, a dim bi bio Duh Sveti. Tri akcije u jednoj vatri, a ipak nisu tri vatre, nego jedna. Kao što se iz ognja rađa plamen, iz jedinstva ognja i plamena izlazi dim, tako se iz Oca rađa Sin, a iz Oca i Sina izlazi Duh Sveti, a tamo gdje je oganj tu su plamen i dim. To jest, tamo gdje je Otac tu su i Sin i Duh Sveti, a tamo gdje je Duh Sveti tu su Otac i Sin. Ta kaže li naša stara narodna poslovica gdje ima dima ima i vatre. Uvijek jedna vatra u tri djelovanja. Vatra je jedinstvo ognja, plamena i dima koji se međusobno prožimaju i upravo tim prožimanjem stvaraju toplinu i život. Čovjek da bi na hladnoći ostao na životu primiče se vatri i toplini. Da nema topline i vatre sve bi bilo hladno i ne bi bilo života na zemlji.”
„Presveto Trojstvo je vječna nebeska vatra koja prožima zemlju, vodu i sva bića kroz sav svemir. Kroz rađanje Sina od Oca i Duha Svetoga, po Ocu i Sinu rađa se novi svijet i novi život. Presveto Trojstvo je živa nebeska vatra, živa akcija, neprestano rađanje i djelovanje u cijelome svemiru. Presveto Trojstvo stvara i obnavlja, unosi svježinu, donosi novost, ulijeva radost, vraća snagu, učvršćuje vjeru, obraća dušu, obogaćuje čovječanstvo, uskrisava mrtve i poziva u vječnost svakoga čovjeka jer želi da se čovjek u Presvetom Trojstvu vječno raduje i živi. Braćo i sestre, budimo poslušna djeca Oca Nebeskoga i oslonimo se na njega, čuvajmo spasiteljeve riječi u srcu kako je to činila i Blažena Djevica Marija. Dajmo se voditi Duhom Svetim i slijedimo njegove poticaje. Ako tako budemo provodili svoj život na zemlji pripremljen nam je budući život u nebu gdje ćemo licem u lice gledati uzvišenu tajnu Presvetoga Trojstva u koju sada vjerujemo”, kazao je fra Marin Mikulić.
Mateo Ivanković
