Svjedočanstvo biskupa Guida Gallesea na Mladifestu

Mons. Guido Gallese, biskup biskupije Alessandria della paglia u Italiji posljendje večeri festivala mladih imao je svjedočanstvo u kojem je mladima pričao svoju životnu priču, i koliko je povezan s Međugorje u koje je prvi put sam došao u Međugorje u ljeto 1982. godine.

”Tada sam imao dvadeset godina. Bila je to vrlo neobična avantura. Moja mama je o Međugorju pročitala u jednim novinama i moji roditelji odlučili su doći. Rekli su nam: ‘Idemo se kupati u Dalmaciji i otići vidjeti što se događa u Međugorju’. Tada Međugorje nije bilo kao danas. Nisu postojale čak ni geografske karte na kojima je Međugorje bilo upisano. Imali smo samo jedan smjer za koji smo znali – 20 milja zapadno od Mostara, a čak je i to bilo pogrešno, a tih godina bio je progon. Jednog dana moji roditelji ostavili su mene i brata na kupanju u Dalmaciji i otišli tražiti Međugorje. Bojali su se tadašnje milicije i nisu mogli pitati nikakvu informaciju i završili u Širokom brijegu”, prepričava mons. Gallese situacije u kojima su se našli njegovi roditelji obilazeći Hercegovinu i tražeći Međugorje.

”Bili su oduševljeni. Kad su se vratili. Zakačili smo kamp prikolicu i svi smo se sutra vratili u Međugorju. Fratri su rekli da se parkiramo pored crkve. Bili smo deset metara od crkve. Međugorje je bilo drugačije. Ovdje je bio vinograd” kazao je mons. Gallese pokazujući vanjski oltar crkve sv. Jakova u Međugorju na kojem je pred tisućama mladih svjedočio.

”Studirao sam matematiku. Bio sam zadovoljan studijem matematiku volim još i danas, ali kad sam došao ovdje pronašao sam jendu toplu crkvu. Ovdje su bili samo Hrvati, skoro bez stranaca, a crkva je bilo puna. I dojmilo me kako su ljudi odgovarali u molitvi krunice i svetoj misi. Odgovor župljana za vrijeme mise doimao se kao grom. Jako su me se dojmili hrvatski muškarci krupni, jaki s krunicom u ruci. I oni su pokazivali jednu nježnost i vjeru koja me duboko dirnula i kada sam vidio sve te osobe koje su molile ispovijedale se i išle na svetu misu, rekao sam sebi da je Evanđelje istina”, kazao je mons. Gallese, koji je nakon povratka kući sebi, kako je rekao, počeo praviti probleme.

”Pitao sam Gospodina: ‘Što želiš da ja učinim?’ Želio sam da mi odmah odgovori. Dragi mladi, ne zaboravite, Gospodin ne odgovara odmah. Jedva čeka dati nam odgovore, ali vidi da nismo spremni i onda čeka, a nama se čini da nas Bog ne čuje”, kazao je mons. Gallese kojemu je u Međugorju uvijek bilo lijepo i svake godine u svojoj obitelji je predlagao da na ljetovanje idu u Međugorje.

”I išli smo. Jednom smo ostali čak tri tjedna. I sjećam se da su dani provedeni ovdje bili dani koje sam proveo u molitvi, čitanju životopisa svetaca… a svake večeri za vrijeme krunice sjeo bih ovdje na prostoru vanjskog oltara, gdje je nekad bio vinograd i meditirao o evanđelju. Tako sam nastavio tri godine i ništa se nije dogodilo. Sjećam se ljeta 1985. godine, tada sam imao 23 godine. Moj duhovni život je rastao, ali što se zvanja tiče, imao sam osjećaj mraka. Jednog petka postili smo o kruhu i vodi i obično se petkom nitko ne bi penjao na Križevac, a ja sam se popeo s majkom i molili smo Put križa. Došao sam do križa i sjeo sam u sjenu križa. I tamo sam molio. Moleći nakon puno dana provedenih ovdje shvatio sam da je moja duša postala bistra. I tako sam shvatio da neki trenuci mome životu za koje je vrijedilo živjeti bili su trenuci molitve i služenja. I počeo sam shvaćati da moja duša ima jendu silnu želju za molitvom”, kazao je mons. Gallese, a tu glad za molitvom zasitio je tek kada se predao Gospodinu.

”I toga dana sam shvatio da se trebam posvetiti Gospodinu. I tako sam se vratio kući i mislio da će trebati proći puno vremena, a nakon mjesec dana Ivan Pavao II. došao je u Genovu i govorio je nama mladima u sportskoj dvorani u kojoj sam vidio svaku vrstu priredbi koncerti, američki nogomet, košarku… ali nisam nikada vidio ništa tako oduševljavajuće kao taj Papin dolazak. Kad je Papa pružao svoje ruke prema tribinama od oduševljenja ljudi izgledalo je kao da će se tribine srušiti. I tada je Papa rekao: ‘Mladi, uzmite svoj život u svoje ruke i učinite od njega remek-djelo za Boga’, a ta rečenica je probila moje srce. Prošao je još mjesec dana i susreo sam svoga duhovnika i rekao sam mu da mu moram objasniti situaciju. Otišao sam kod njega i ispričao mu cijeli svoj duhovni život. Od početka. I kada sam došao do kraja rekao sam mu: ‘Iz ovoga se zaključuje da moram postati dijecezanski svećenik’, jer sam želio surađivati s nasljednicima apostola, a on mi je odgovorio: ‘Ja to mislim već tri godine’ i rekao mi je da zahvalim Gospodinu jer je u meni napravio velike stvari. A ja pun svoje oholosti, rekao sam mu: ‘Da, da, ali i ja sam se potrudio’, ispričao je biskup Gallese, a onda se ponovno vratio na Međugorje.

”Bilo je trenutaka kad bih dolazio na Križevac i penjao bih se na to brdo sa svojom dušom koja se prostire pred Bogom. Shvaćao sam da apsolutno nisam na razini poslanja koje mi je bilo povjereno i prosio sam pomoć Božju. I sjećam se da tada u tom vremenu nisam mogao sebi objasniti kako sam postao i kako sam ostao svećenik. Shvaćao sam da se radi o Božjem čudu, a ne mome djelu”, priča biskup Alessandrije u Italiji mons. Guido Gallese, prisjećajući se i kako je svojim roditeljima objašnjavao da ide na bogosloviju.

”Najprije sam to rekao mlađem bratu, koji je ovdje sada, a onda i mami. Već sam bio pred diplomskim radom, a kada sam za ručkom rekao ocu, komad mesa, koji je jeo mu je ostao u grlu. Mislim da mu je trebala godina dana da probavi taj komad mesa”, kroz smijeh je ispričao mons. Gallese, a čiji je put do svećenika trajao pet godina.

”Pitao sam se što će biti od moga života, a pet godina kasnije bio sam svećenik na oltaru s posudicom u kojoj će se posvetiti hostija. I u svemu tome zahvaljujem Gospodinu jer me vodio, a ja sam mislio da sam onaj dobri mladić. Nisam to bio, a Gospodin je uspio da idem naprijed unatoč svim svojim manama i u jednom je trenutku odlučio da budem nasljednik apostola, a to je jedna druga priča”, zaključio je biskup biskupije Alessandria della Paglia u Italiji mons. Guido Gallese, a njegovo svjedočanstvo dostupno je i na našem YouTube kanalu.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne