U Međugorju je proslavljena 41. obljetnica ukazanja Kraljice mira. Mnoštvo hodočasnika iz 30-ak zemalja svijeta, došlo je Nebeskoj Majci zahvatili joj na svim milostima, i još jednom potvrditi svoju odluku slijediti je na putu svetosti koji vodi ka Njenome Sinu, našem Gospodinu Isusu Kristu. U podnožju Brda ukazanja, susreli smo mnoštvo hodočasnika, a jedna od njih bila je i Tatjana Horvat, voditeljica Zajednice karmelskih laika iz Zagreba, kod Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, koja je s nama podijelila svoja iskustva Međugorja:
“Ove godine sam došla u Međugorje, kada se na uočnicu i godišnjicu slave i svetkovine Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina. Planirala sam doći prošle godine, za 40. obljetnicu, ali Majka je za mene imala druge planove i shvatila sam da je radi ovih svetkovina, ove godine još bitnija obljetnica. Pripremajući se za polazak, već tada sam polako počela osjećati mir. Baš sam sretna zbog toga. Sudjelovala sam na svetoj misi uočnici i bilo mi je prekasno vidjeti onoliko puno vjernika”, kazala je Tatjana.
Na misi uočnici, 24. lipnja, fra Ljubo Kurtović, u svojoj homiliji, podsjetio je kako je srce u središtu svega, jer nas Majka u Međugorju poziva da molimo srcem, da postimo srcem, klanjamo se srcem, sudjelujemo na euharistiji srcem, što je potvrdila i sama Tatjana: “Ja sam kroz život shvatila da je molitva srca jedna od najjačih molitvi. Mislim da sam upravo zbog toga više doživjela Boga. A bez svete mise, koja je središte kršćanskog života, i klanjanja pred Presvetim, sve drugo ne bi vrijedilo.”
Iako je svijet danas u strahu i neizvjesnosti, Majka nam i dalje šalje poruke ohrabrenja i nade, a Tatjana Horvat, priznala je da je i sama imala strah.
”Iz svog iskustva mogu reći da sam se bojala. Iskreno ću vam reći. No u konačnici Bog nas kuša, kao što je rekao sveti Pavao, vjera, nada i ljubav. Vjera je prva, ako ne vjeruješ ne možeš ići dalje. Nada se budi, kada dođe neko beznađe. Tada nas Bog vježba da imamo pouzdanja. Ja sam prošla period nedostatka pouzdanja, iz čega proizlazi nedostatak mira i radosti, a na kraju ljubav. Ljubav je najteža, jer kada nije sve kako treba, teško je postići ljubav prema bližnjemu. To je najteže”, kazala je Tatjana, koja je u ispovjedaonici svijeta, pristupila sakramentu pomirenja.
“Na ispovijedi sam dobila jednu preporuku, da prvo zavolim sebe, jer ako ne volite sebe i stalno tražite greške na sebi, to ćete činiti i na drugim ljudima. I to sam sada predala Isusu, da zavolim sebe, i da iz toga proizađe mir, pa ću bolje razumjeti druge. Taj mi je zadatak dan ovih dana. Teško je prihvatiti da smo slabi, da padamo, a Isus nas uči da praštamo, a ponekad je teško dignuti se i krenuti dalje, teško je oprostiti jer smo povrijeđeni, ali se treba truditi, jer ćeš tako dobiti pomoć i snagu odozgor. Međugorje je ispovjedaonica svijeta, koliki su ljudi tu doživjeli obraćenje srce, pomirenje, ozdravljenje. Kad mi pomislimo koliko je ljudi prošlo kroz Međugorje, i koliko su oni svojim obiteljima donijeli taj blagoslov i mir, kako se to sve umnožilo. Netko nije mogao doći, svejedno je ozdravio samo zato što je netko za njega bio u Međugorju. Pokazala se ta ljubav, to nesebično darivanje. Pozvala bih svakoga da bar jednom dođe u Međugorje, i da upitaju Isusa i Gospu, što im je činiti, ali da strpljivo pričekaju odgovor, ako ga ne dobiju odmah”, kazala je tatjana, s cijeli razgovor s njom, emitiran u Međugorskim minutama Radiopostaje Mir Međugorje, poslušajte u audiozapisu.
Andrija Šego
